DARUVARSKA PIVOVARA

Potkraj mjeseca na javnoj će se dražbi u Bjelovaru pivovara iz Daruvara prodavati četvrti put. Nema nikakva nagovještaja da će to biti i posljednji pokušaj prodaje njene imovine. Interesenata koji bi platili 27 milijuna kuna za dugove od 43 milijuna jednostavno nema.

Prošli je tjedan u dnevnim novinama objavljen oglas o prodaji imovine stečajnog dužnika kojim se prodaju nekretnine i pokretnine Daruvarske pivovare. Za minimalnu cijenu od 26,9 milijuna kuna potencijalni novi vlasnici stekli bi sve nekretnine te kompanije, kao i proizvodne pogone, zalihe i brendove, od kojih je najvredniji Staročeško, pivo koje je nekada stajalo uz bok markama poput Ožujskog ili Karlovačkog, a danas ga se sjećaju samo rijetki. Uz kompletne proizvodne pogone potencijalni kupac naslijedit će i dugove koji su u obliku založnog prava na nekretninama više od 43 milijuna kuna, što je, vjerojatno, i osnovni razlog zbog kojeg stečajni upravitelj Branko Valentić prodaje tvrtku već četvrti put. Dvadeset osmog siječnja na javnoj dražbi na Trgovačkom sudu u Bjelovaru bit će poznato hoće li se naći potencijalni kupac ili će se agonija zaposlenih, kojih je sada 70-ak, potrajati još neko vrijeme, tj. do sljedeće javne dražbe.

Stečaj nad Daruvarskom pivovarom otvoren je u lipnju prošle godine, no njezini problemi potječu iz prijašnjih godina. Godine 2008. bivši vlasnik Orsat Zovko i njegova tvrtka Orlando film prodali su Pivovaru malo poznatoj tvrtki iz Dugog Sela imenom Durata d.o.o. Kao što nam je rekla direktorica Durata Đurđa Kovačić, kupnjom Pivovare, već tada opterećene dugovima, nadali su se da će se dug Ministarstvu financija, koji je danas veći od 25 milijuna kuna, moći plaćati obročno. Budući da to nisu uspjeli, tvrtka je zbog nagomilanih dugova otišla u stečaj.

• Trebalo nam je otprilike godinu dana da utvrdimo stvarno stanje u Pivovari. Kad nam ni država nije izašla ususret, nismo imali drugog izbora nego čekati stečaj – objašnjava Kovačić, koja ne želi komentirati poslovanje pod prijašnjim vlasnicima do završetka javne dražbe. Osim potraživanja države, nekretnine Daruvarske pivovare opterećene su i hipotekama na ime kredita prema tadašnjoj Slavonskoj banci (danas integrirana u Hypo banku) od 18 milijuna kuna, a obveze prema dobavljačima, zaposlenima i državnim institucijama mjere se u desecima milijuna kuna. U prilog tome da je stečaj itekako opravdan govori i to da je gubitak iznad visine kapitala 9,7 milijuna kuna.

Nekoć je pak ta pivovara držala otprilike osam posto hrvatskog tržišta i bila jedan od jačih igrača na pivarskoj sceni bivše države. Danas je, bar tako kažu upućeni u branšu, osuđena na propast koja se može izbjeći jedino ulaskom nekog od jakih svjetskih igrača na domaćem tržištu, za što je vjerojatnost vrlo malena. Naime, domaćim pivskim biznisom dominiraju jake svjetske multinacionalke s kojima je konkurentska borba za tržišne udjele moguća jedino uz pomoć jakih marketičkih kampanja vrijednih milijuna eura na godinu, koje Daruvarska pivovara već godinama nema.

• Brend valja graditi konstantnim dugogodišnjim ulaganjima, za što su potrebna itekako velika financijska izdvajanja, koja si Daruvarska očito nije mogla priuštiti – smatra jedan od poznavatelja struke koji je želio ostati anoniman.

U vremenima dok je vlasnik bio Orlando film, predsjednik Uprave tvrtke bio je i današnji čelnik Hrvatske pošte Robert Jukić, koji je prema vlastitim izjavama napustio tu poziciju zbog toga što vlasnik nije našao zajednički jezik s potencijalnim preuzimačima, renomiranim pivarskim bendovima iz Njemačke, nego je tvrtku prodao poduzeću kojemu osnovni posao nije proizvodnja piva: Durata, naime, puni PET ambalažu i nema iskustva u pivaru.

• Sve hrvatske pivarske industrije svoju su budućnost osigurale strateškim povezivanjem sa stranim partnerima iz pivarske djelatnosti. Svjetska iskustva dokazuju da bez toga nije moguće ne samo prosperitet nego i opstanak pivara, osobito u Hrvatskoj, jednoj od rijetkih zemalja u Europi koja nema reguliranu diferencijalnu stopu trošarine na pivo.

Tijekom 2006. i 2007. uložio se velik napor u pronalaženje strateškog partnera Daruvarske pivovare i obavljena su dva dubinska snimanja poslovanja (Warsteiner Brewery International i Oettinger Brauerei GmbH), koji međutim nisu rezultirali ulaskom strateškog partnera u Daruvarsku pivovaru. Prema mojem mišljenju, razlog neuspješnoga strateškog povezivanja bila je nerealno visoko postavljena cijena vlasnika, na koju nisam mogao utjecati. Nakon drugoga neuspješnog pregovora s Oettingerom, ujesen 2007., odlučio sam napustiti Daruvarsku pivovaru. Iz neslužbenih informacija znam da je Daruvarska pivovara prodana tvrtki koja nije u pivarskoj djelatnosti, zbog čega ne osigurava mnoge pogodnosti koje se očekuju od strateškog partnera. Zato mi je razumljiv takav rezultat – objašnjava Jukić razloge odlaska iz Daruvarske pivovare i sadašnju poziciju u kojoj se kompanija našla.

Kapacitet proizvodnje Daruvarske pivovare jest 250 tisuća hektolitara, dakle srednje je velika tvrtka u djelatnosti. Dok je Durata vodila poslovanje, 2008., proizvedeno je 80-ak tisuća hektolitara, što je bilo manje od jedan posto ukupne potrošnje piva u Hrvatskoj. To tu tvrtku stavlja u red srednje velikih pivovara i u nezgodnu poziciju na tržištu. Količine koje je kadra proizvoditi prevelike su da bi gradila svoj uspjeh na isključivo lokalnom tržištu, a na tržištu cijele zemlje veliki igrači polako joj uzimaju tržišne udjele agresivnim marketingom.

• Da ima manje instalirane kapacitete, još bi mogla opstati kao lokalni brend kakav je, primjerice, Velebitsko pivo – misli naš anonimni in-sajder dodajući da su pucajući na poziciju velikih igrača u Daruvarskoj unaprijed bili osuđeni na propast. Financijska slika Daruvarske pivovare u proteklih nekoliko godina sve je samo ne sjajna. Prihodi su s gotovo 40 milijuna kuna u 2005. spali na 21,2 milijuna u 2008., a u prvih devet mjeseci prošle godine tvrtka je ostvarila samo 13,3 milijuna kuna prihoda, ili 11,7 posto manje nego u istom razdoblju 2007. Svoja piva prodavala je isključivo na domaćem tržištu. Stečajni upravitelj kaže da je od njegovog dolaska razina proizvodnje smanjena na minimum da se dugovi ne bi još više gomilali. Osim dugova državi i bankama potkraj lanjskog rujna obveze prema dobavljačima bile su 7,5 milijuna kuna. U istom razdoblju potraživanja od kupaca povećala su se više od stotinu posto i iznose 10,9 milijuna kuna, što se najvjerojatnije može pripisati stečajnom upravitelju i njegovu ažuriranju knjigovodstva.

Budućnost proizvodnje piva u Daruvaru nije nimalo svijetla ako se u priču ne uključi netko od jakih svjetskih pivarskih bendova koji bi bio kadar uložiti pozamašnu svotu u oživljavanje proizvodnje i ponajprije u marketing. S obzirom na to da su na hrvatskom tržištu piva karte već odavno podijeljene, ‘upumpavanje’ velike količine novca da bi se stekao zadovoljavajući tržišni udio na hrvatskom tržištu čini se malo vjerojatnim, pogotovo u današnjim uvjetima recesije, dok velike kompanije razmišljaju više o konsolidaciji vlastita poslovanja, a manje o izlasku na nova tržišta. Preživjeti bi mogli jedino bendovi čija je najniža cijena na dražbi 350 tisuća kuna. Toliko za sigurno vrijede.