AKTIVIZAM Studenti se pokazali kao važni trkači u utrci za Pantovčak

Studenti su se prema vlastitu svjedočanstvu u političku borbu uključili iz uvjerenja, a odigrali su važnu ulogu u kampanji novog predsjednika ali i njegova protukandidata Milana Bandića.

Odlazak na predavanja, učenje za kolokvije i ispite, ispijanje kava u ‘rupama’ između predavanja mnogi su studenti u posljednjih nekoliko mjeseci zamijenili volontiranjem u izbornim stožerima kandidata na predsjedničkim izborima. U drugom krugu izbora, kad se kampanja zahvatala, studenti s kojima smo razgovarali odradili su velik dio posla. Pobjeda Ive Josipovića na predsjedničkim izborima donekle je, misle studenti uključeni u njegovu kampanju, i njihova.

Davor Nikolić, student treće godine Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, uključio se u Josipovićevu kampanju još u rujnu prošle godine. Na to se odlučio nakon što je u jednom političkom tjedniku pročitao njegov intervju.

Iz tog sam intervjuja shvatio da je Josipović kandidat koji razbija stereotip o političarima kao nepoštenim, ‘prefriganim’ i amoralnim ljudima. Njegov izbor za predsjednika odličan je pomak prema tomu da se percepcija političara u javnosti promijeni, a ja sam htio sudjelovati u tome, odnosno htio sam pridobiti objedinih čovjeka za kojim se ne vuku afere i koji će posao predsjednika obavljati najbolje od svih kandidata koji su se pojavili na izborima – kaže Nikolić.

Njegov angažman u kampanji bio je raznovrsan, ali ipak se najviše bavio analizom podataka s terena. Svako dana tako je morao s interneta i s terena prikupljati podatke o tome koja pitanja najviše zanimaju mlade birače, zatim ih obraditi i prezentirati najužem timu profesora Josipovića.

Radom u kampanji shvatio sam da je u Hrvatskoj 20 posto mladih birača u dobi od 18 do 29 godina, a oni u načelu najmanje participiraju u izborima. Moj je posao bio odrediti što ih najviše muči, poput pronalaska posla, stambenog pitanja i sličnog, te podatke sumirati i prezentirati timu. Svi su studenti volonteri sudjelovanjem u kampanji stekli veliko iskustvo, a meni kao budućem politologu ono je neprocjenjivo – misli Nikolić.

Mladi su u toj kampanji pokazali da i u domaći politički život dolazi trend koji u razvijenim demokracijama vlada godinama – uključenje studenata u političku borbu ne samo iz političkih uvjerenja nego i radi praktičnog iskustva koje će im itekako pomoći u razvoju karijere.

Ema Vidaković Gojković, studentica Pravnog fakulteta, upoznala je Josipovića još 2006. na seminaru iz kaznenog procesnog prava. Svidio joj se kao čovjek, pa se prošle godine kad je sudjelovala na seminaru iz humanitarnog prava u Beogradu odlučila priključiti njegovoj kampanji. Posao u internetskom timu njegova stožera shvatila je vrlo ozbiljno. Iskustvo koje je ondje stekla smatra neprocjenjivim.

Bila sam angažirana u internetskom timu koji se bavio prije svega odgovaranjem na e-poruke pojedincima. Nismo imali automatizirane odgovore, nego je naš tim osobno odgovarao na svaku e-poruku. Među svim tim porukama bilo je vrlo lijepih riječi, bilo je i ponekih ružnih i provokirajućih poruka, ali uglavnom smo dobivali pisma potpore. U internetskom timu dogovorili smo se da na portalima koje smo svakodnevno pratili nećemo igrati prljavo, odnosno osobno napadati protukandidata, zato smo isključivo iznosili protuargumente ako je primjerice netko prozvao Josipovića sinom uđaša ili u svojem komentaru napisao da je on pisao optužnicu protiv hrvatskih generala – rekla je Gojković.

Njezin fakultetski kolega Semian Mejak također je bio seminarist profesora Josipovića, za kojega kaže da ga je oduševio svojom pojavom i velikim žarom kojim je nastojao prenijeti znanje studentima. U kampanju se Mejak uključio na početku.

Komunikacija e-poštom, društvenim mrežama i sudjelovanje na novinskim portalima obilježili su rad studenata u predizbornoj kampanji obojice kandidata. Studenti volonteri u stožeru Ive Josipovića odgovorili su na 60 tisuća e-poruka. Nastojali su, kažu, na internetskim portalima anulirati komentare simpatizera protivnika na pozitivan način, odnosno iznošenjem činjenica. U taboru Milana Bandića svaki od studenata volontera odgovorio je na dvije tisuće e-poruka, ali oni za razliku od Josipovićevih nisu na svu e-poštu odgovarali iz središnjeg stožera, nego su je prosljeđivali u stožere koji su bili odgovorni za grad ili mjesto iz kojeg je poruka zainteresiranog birača stigla.

Političkih ambicija prije nisam imao, ali kad se Josipović kandidirao, osjetio sam poziv za politiku pa sam se uključio u kampanju. Posljednjih dana kampanje svi smo radili sve: javljali se na telefone, tiskali popise volontera, dijelili letke, doslovno sve poslove koje je trebalo odraditi – rekao je Mejak i dodao da mu je iskustvo koje je stekao u kampanji bilo veći motiv od ulaska u politički ring. U taboru Milana Bandića studenti su odradili i veći dio posla jer njihov favorit za razliku od novoizabranih predsjednika nije imao stranačku potporu, pa su stožer organizirali gotovo ni od čega. Tomislav Maceković, student Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, u kampanji je sudjelovao od prvog dana. Radio je na poslovima računalne potpore, ali uskakao je gdje god bi se pokazala potreba.

Do sada nisam imao velikih političkih ambicija, stojiše, nisam ni razmišljao o tome. Ali sada, vidjevši u ovoj kampanji kako se vodi politička borba, kandidirao bih se na lokalnim izborima. Posljednji skup u Zagrebačkoj županiji na kojem sam ja bio koordinator mladeži bio je vrlo dobro prihvaćen. Malo je, doduše, kasnio protokol, a ja sam imao posao koordinacije volontera koji su morali dijeliti letke i obavijestiti građane da će se održati predizborni skup – govori Maceković i dodaje da je ponosan na posao koji su u kampanji odradili bez obzira na to što Milan Bandić nije postao predsjednik.

Maja Lišnić, studentica upravnog prava iz Donjeg Miholjca, također se uključila u kampanju Milana Bandića i prihvatila se posla u pozivnom centru.

Radeći u pozivnom centru, mnogo sam naučila o tome kako ljudi razmišljaju, što ih možeš pitati, a što ne možeš. Također sam morala svaki put prije predizbornog skupa obavljati telefonske pozive u kojima sam građane pozivala da izdaju na predizborni skup. U mom poslu bit će veoma važno komunicirati s ljudima, a rad u kampanji pomogao mi je da razvijem te vještine – objašnjava Lišnić.

Roman Mešić, također student Tehničkog veleučilišta u Zagrebu naravno žali što Bandić nije postao predsjednik, ali je ujedino i ponosan na odrađen posao.

U kampanji, u kojoj sam od prvoga dana, radio sam sve, od donošenja stvari u stožer do komunikacije s građanima e-poštom i telefonski – kaže Mešić, koji bi na iduće lokalne izbore rado izašao kao kandidat u svojoj četvrti.