Medveščak potukao Dinamo, Cibonu i ostale

Klubovi iz različitih sportova u poslovnom su smislu veći konkurenti nego što su to nogometaši Dinama i Hajduka, ili košarkaši Cibone i Zadra. Vrhunski zagrebački klubovi međusobno se natječu loveći sponzore i gledatelje.

Hokej-ludilo trese Zagreb. Tribine Ledene dvorane Doma sportova krate su unatoč direktnim TV prijenosima, navijači odiju pozitivnom energijom, na utakmice dolaze cijele obitelji, nema slobodnog parkinga na cijeloj Trešnjevci, a ponovno se i izvan stručnih krugova saznaje što je pak, buli i power play. Kako objasniti megauspjeh Medveščaka? Kao povratak tog nekad iznimno popularnog sporta ili neuspjeh ostalih? Za opstanak u vrhunskom sportu i borbu za oskudan dio marketinškog kolača, konkurencija nisu ostali klubovi koji se natječu u ligama. Mnogo veća konkurencija vlada među vrhunskim klubovima različitih sportova. Svi se oni bore za jedno – sponzore. Stoga je Medveščakov uspjeh prema nekim veća opasnost za KK Cibonu nego što su to drugi klubovi u NLB ligi. U vremenima krize, u borbi za sponzore, opstaju samo najbolji. Neki govore o izigranim navijačima željama prave sportske priredbe, neki o marketinškim čarobnjacima, no odgovor je jednostavan – oko Medveščaka se u protekloj godini stvorila pozitivna klima koja je donijela rezultate i hokejsku euforiju u Zagrebu, a sve bez financijskog poticaja grada i države kakav imaju neki drugi sportski klubovi.

Pametna marketinška strategija kluba očituje se i u činjenici da nema glavnog sponzora (svi ostali klubovi osim vlastitog imena nose i ime nekog sponzora). S obzirom na euforiju koja trenutačno vlada oko hokeja to im u idućoj sezoni neće biti problem. Prodajom samo jednog igrača, Dejana Lovrena, Dinamo će ovih dana upriličiti minimalno trostruko veću svotu od godišnjeg budžeta Medveščaka. U Dinamu kažu jedino da će budžet za ovu godinu biti 25 posto manji od prošlogodišnjega, dok podatke o iznosima sponzorstava ne mogu iznijeti bez suglasnosti sponzora. Kažu tek da marketing donosi oko 10 posto prihoda, dok 15-ak posto budžeta dobivaju od Grada. S obzirom na to da je Dinamo u 2009. dobio 21 milijun kuna, ukupan budžet mogao bi iznositi između 120 i 150 milijuna kuna. Većina tog novca namaknuta je, mora se to priznati, umješnom prodajom igrača, no za brinjava činjenica da je Dinamo iz sportskog kluba posljednjih godina pretvoreni u tvornicu igrača. – U 2009. godini klub je ostvario dobitak samo na nekoliko ‘većih’ utakmica – kažu u marketingu Dinama. Prosječna posjećenost od nekoliko tisuća gledalaca nedovoljna je da se pokriju svi troškovi i privuku novi sponzori. – Ukupni prihodi od godišnjih ulaznica, zakupa štandova s hranom i pićima te prodaje suvenira manji su od jedan posto ukupnih troškova kluba.

Iako konstantno radimo na unapređenju prihoda od spomenutih stavki, svjesni smo da oni ne mogu ozbiljnije pokriti troškove kluba. Tome u prilog govori i činjenica da je na stadionu udobnost za gledatelje izrazito slaba, a i tržište na kojemu klub egzistira iznimno je malo – objašnjavaju u Dinamu. Ipak, zamjeriti im se može mačehinski odnos prema stadionu na kojemu nastupaju, u kojega osim travnjaka godinama nije uloženo ni kune. Primjerice, ulaganje od stotinjak tisuća kuna u štandove za suvenire, hranu i piće, što je u današnjim uvjetima za Dinamo sitni, moglo bi povećati prihode, pružiti više udobnosti i privući gledatelje koji su sada najvjerojatnije na hokeju. Novi direktor Cibone bivši je košarkaš Andro Knego. Naslijedio je klub u dugovima, ograničeno zanimanje publike, veliku mašineriju jedinoga hrvatskoga košarkaškog kluba koji se natječe u najjačoj europskoj ligi, a prijeko joj je potrebna znatna financijska injekcija. Uz to, još do kraja ne zna što ga čeka, jer mu detaljno izvješće o financijskom stanju kluba tek treba stići. Usprkos tome, prioritet je jasan: – Cibona mora pronaći jednoga konkretnog sponzora. On ne treba u potpunosti zatvoriti financijsku konstrukciju, ali moramo se na njega moći osloniti. Sredstva koja dobivamo od Grada nisu dostatna. Razgovaramo sa zainteresiranima ali, naravno, teško je zbog recesije, kaže Knego. Cibonini igrači već pet mjeseci nisu dobili plaće.

Pretvoren u tvornicu igrača, bez gledatelja na tribinama. Prihodi od godišnjih ulaznica, zakupa štandova s hranom i pićima te prodaje suvenira manji su od jedan posto ukupnih troškova kluba.

Igrači već pet mjeseci nisu dobili plaće. U takvim uvjetima teško se natjecati na europskoj razini. Sav novac koji u klub stigne dostatan je tek za pokrivanje tekućih troškova.

Igrači s visokim ugovorima pustili su u druge klubove, uložili su u trenera, a nove igrače ubacuju iz vlastitog pogona. Smanjili su ugovore za 30 posto, mjesečne troškove za 70 tisuća kuna…

Klub trenutačno ima prihode od 4,7 milijuna eura. Direktor Kaleb najavljuje da je cilj prijeći pet milijuna, s čim bi se tek polovično približili budžetu jačih europskih klubova.

Vaterpolo klub Mladost sportska je u druga gradana s 14 zaposlenih. Ukupni prihodi iznose oko 1,5 milijuna eura. Taj najtrofejniji europski klub financira se tako što dio novca dolazi iz javnih potreba u sportu (2,3 milijuna kuna), sredstava za vrhunski sport (2,8 milijuna) te 500 tisuća kuna koje daje turistička zajednica Grada Zagreba. Ostalo su sponzorska sredstva. I dok je nekad omjer sredstava iz proračuna i sponzora bio 30 prema 70, danas je udio sponzora pao na otprilike 55 posto.

Boško Ložica, jedan od četvrtice doprjesnjika, kaže kako s obzirom na renome kluba uvijek ima zainteresiranih sponzora. Unatoč tomu, klub još rješava financijski dug koji se vuče od prije četiri godine. – Imamo zaostatke, ali smo u redu. Jedini veliki dug je prema igračima – njima za sezonu 2007./08. dugujemo dvije plaće i premiju za prvenstvo. Usvojili smo ritam plaćanja tih obaveza, a igrače molimo za strpljenje – kaže Ložica. Kao što sam potpredsjednik kaže, klub je u fazi transformacije: – Igrače s visokim ugovorima smo pustili, uložili smo u trenera, a nove igrače ubacujemo iz vlastitog pogona. Smanjili smo ugovore za 30 posto, mjesečne troškove za 70 tisuća kuna. Na vrijeme smo shvatili da će godina biti problematična – kaže Ložica i dodaje: – Zagreb ima mnogo kvalitetnih sportskih priredbi i teško je privući pozornost. Iako imamo znatne izdatke po priredbi, mi dajemo gratis ulaznice, što je atraktivno za obitelji koje žele doći, međutim, to je katkad marketinški kontraproduktivno.

Rukometni klub Zagreb Croatia osiguranje ima desetak redovnih zaposlenika i, poput brojnih drugih klubova, uredno posluje posljednjih četiri do pet godina izuzevši neka dugovanja prema igračima. Ukupno ima 26 sponzora, a osim Grada Zagreba najveći mu je sponzor Croatia osiguranje (čije ime nose) te Ina. Čak 70 posto sredstava u klub ulijevaju sponzori, dok ostatak dolazi iz gradskog proračuna. Da bi povećao vlastite prihode, u planu je otvaranje fan-shopa koji bi trebao biti u funkciji od prve proljetne utakmice Lige europskih prvaka 13. veljače. Direktor kluba Bartol Kaleb ističe da se za dobar financijski rezultat treba poklopiti nekoliko faktora: – Prvi je igračka kvaliteta. Zatim, klub mora biti stručno vođen s logističke strane. Naš klub ima ugled, igra se na svjetskoj razini i za utakmice se traži karta više. Imamo pristup, kvalitetu, nema afera, naše utakmice su medijski kvalitetno praćene, a to sve zajedno snažno utječe na sponzore – kaže Kaleb.

Uspkos tomu, svjestan je otežane situacije na tržištu. No, ni recesija ne smeta u planovima. Klub trenutačno ima prihode od 4,7 milijuna eura. Direktor najavljuje da je cilj prijeći pet milijuna, s čime bi se tek polovično približili budžetu jačih europskih klubova. Iako kaže da u kontekstu potrage za financijama i sponzorskim ugovorima druge klubove ne smatra konkurencijom ‘jer uspjeh jednih nije na štetu drugih’, ipak mu nisu svi jednako dragi.

Situacija u hokeju pomalo je uvredljiva. Klub se dignuo iz ponora zato što je doveo nove igrače, što stoji. Ali liga u kojoj igraju nema drugog cilja osim zabave gledatelja. Rezultatski također ne izgledaju sjajno, a čim završi liga mogu na ljetovanje. Zauzeli su dvoranu, dok su ostali sportovi kojima je Dom sportova kućna adresa u poteškoćama. Očito imaju sredstava pa mogu – objašnjava Kaleb. Na veliku posjećenost hokejaških utakmica slijede razmenima: – Njihovoj je publici i tako dopušteno ponašanje kakvo se ne tolerira u ostalom sportu. Uostalom, rukometne utakmice imaju dvostruko više gledatelja – kaže Kaleb.

Ipak, čini se da će konačni sud dati gledatelji, o kojima i ovisi interes sponzora. Klubovi koji uspiju održati pozitivnom priču o vlastitu uspjehu lako će naći i sponzore, dok će se ostali snalaziti kako znaju i umiju i vječno se žaliti na inferioran položaj kod državnih i lokalnih vlasti. Valja shvatiti i stalno imati na umu da se sport ipak igra za publiku. Ako nje ima, doći će i sponzori.