ZAKONI

Unatoč Vladinoj odluci da se prije gotovo godinu dana osnuje agencija za poljoprivredno zemljište, koja prema novom zakonu jedina može odlučivati o raspolaganju, to se nije dogodilo. Slijedom toga svi su ugovori o kupnji ili prodaji privatnog poljoprivrednog zemljišta – ništetni.

Hrvatska javnobilježnička komora nedavno je službeno odaslala upozorenje svim javnim bilježnicima da za sada nema zakonskih pretpostavki za pravni promet poljoprivrednim zemljištem i da se prigodom javnobilježničkih radnji stranke mora upozoriti na moguću ništetnost takvih ugovora. Takav stav Komore izazvao je Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je u cijelosti stupio na snagu 1. siječnja 2010. Godinu dana prije toga stupio je na snagu njegov veći dio, osim dijela koji se odnosi na raspolaganje i dio kaznenih odredaba.

Potpuno je sigurno da su javni bilježnici u pravu. Štoviše, oni su prilično blago ocijenili postojeće stanje. Bit odredaba o raspolaganju svodi se na to da se Vladinom uredbom trebala osnovati agencija za poljoprivredno zemljište, i to najkasnije do 1. travnja 2009., a do početka rada agencije ministarstvo nadležno za poljoprivredu trebalo je obavljati samo poslove koji se odnose na suglasnosti na parcelacijske i geodetske elaborte. Dakle, što je god u nadležnosti agencije, ne može se obavljati dok se ona ne osnuje i ne počne raditi. Međutim, ni do danas, nakon što je rok prekoračen čak četverostruko, agencija nije osnovana, što znači da je pravni promet poljoprivrednim zemljištem zbog birokratske aljkovosti blokiran. Mogla bi biti riječ o milijunskoj investiciji, o zapošljavanju tisuća ljudi, ali agencije nema, a nema ni ikoga tko bi obavio njezine poslove.

Prema Zakonu postupak prodaje i zakupa privatnog poljoprivrednog zemljišta provode jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb, kojima onaj tko želi zemljište prodati ili dati u zakup mora uputiti ponudu. Oni utvrđuju najboljeg ponuditelja i predlažu ga agenciji, koja može ili sama odlučiti iskoristiti pravo prvokupa (znači kupiti za sebe prema uvjetima koje je najpovoljniji ponuditelj postavio) ili potvrditi najboljeg ponuditelja (dakle potvrditi da je postupak zakonito proveden) ili odbiti dati potvrdu da je postupak zakonito proveden. Svi su pravni poslovi koji se ne obave na taj način ništetni, odnosno kao da nikad nisu bili sklopljeni. To znači da nitko u ovoj državi danas ne može ni prodati ni kupiti nikakvo poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu, i to samo zato što se godinu dana nije uspjela osnovati agencija, posao koji je vlast sama sebi zadala i koji je trebalo obaviti u roku od tri mjeseca.

Nitko, koliko je poznato, nije pozvan ni na kakvu odgovornost zbog toga, a trebalo bi biti jasno tko je pisao, tko je savjetovao, tko je trebao nadzirati i tko upozoravati. Da netko takav propust napravi u privatnom poduzetništvu, posljedice bi bile i jasne i katastrofalne: takav poduzetnik sigurno bi bankrotirao. Kad to napravi državni dužnosnik ili službenik, sve je drukčije, pravimo se kao da se to događa nekomu drugomu, a ne nama. A država gubi na radnim mjestima, gubi na tome što nema prometa, pa nema ni poreza na promet nekretnina, da o pravnoj sigurnosti i ne govorimo.

Potpuno je jasno da je poljoprivredno zemljište jedno od najvažnijih resursa Hrvatske koji ima status tzv. obiteljskog srebra. To je jasno i bez izričite zakonske odredbe i bez posebne odredbe u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu koja to izričito potvrđuje. Moglo bi se očekivati da je takav propis visokostručno napisan, kao i da u njegovoj provedbi nema teškoća koje se može izbjeći. Nažalost, još se jedanput pokazalo da je hrvatski zakonodavac, uključujući i Vladu, donositeljicu podzakonskih akata, potpuno zakazao i da je još jedanput napravio (što činjenjem, što propuštanjem) veću štetu nego korist i tako izravno dao zamah pravnoj nesigurnosti i jako naštetio ozračju poticajnom za ulaganja, kako strana tako i domaća. Poznato je da je kapital osjetljiv, neki kažu i plašljiv, i da je uvjet za privlačenje kapitala ne samo atraktivna porezna politika nego i jasan i učinkovit pravni okvir, uključujući učinkovito pravosuđe.