Novi Zakon o radu dovodi u pitanje smisao menadžerskih ugovora

Nakon 1. siječnja većina menadžerskih ugovora (svih koji se ne odnose na članove uprava) postala je pravno nesigurna jer se ukida sloboda u ugovaranju uvjeta raskida.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisu, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim neravnomjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Jedan naš čitatelj ponovno upozorava na neznanje onih koji pišu i prihvaćaju nove zakone, ali i na sljepoću svih koji sudjeluju u raspravama o takvim zakonima. Kako je moguće, pita čitatelj, da u velikoj raspravi poslodavaca i sindikata nije ni spomenuta pravna nesigurnost menadžerskih ugovora zbog nedorečenosti članka 2. novog Zakona o radu? Dvojbenom odredbom članka 2. novog Zakona o radu propisuje se da se samo na menadžere članove uprave ‘ovlašteni voditi poslove poslodavca’ ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o prestanku ugovora o radu. Slijedom te odredbe, premda to izrijekom nije rečeno, proizlazi da se na sve menadžerske ugovore ostalih menadžera koji nisu članovi uprava tvrtki, direktore financija, nabave, marketinga, razvoja itd. obvezno moraju primjenjivati odredbe novoga Zakona o radu o raskidu ugovora.

Poslodavci i menadžeri su nakon 1. siječnja 2010. godine, kad je stupio na snagu novi Zakon o radu, u najmanju ruku u nesigurnoj pravnoj situaciji. Iz nedorečene odredbe članka 2. novog Zakona o radu nije jasno što je s prije sklopljenim menadžerskim ugovorima zaključenim s članovima uprava ako je tim ugovorima određeno da se na raskid primjenjuju odredbe Zakona o radu. Ili ugovorom uvjeti raskida ugovora jednostavno nisu određeni?

Novim je Zakonom, naime, propisano da se na ugovore menadžera članova uprava tvrtki više ne smiju primjenjivati odredbe Zakona o radu o raskidu ugovora. Još je nejasnije što je s prije zaključenim ugovorima ostalih menadžera koji nisu članovi uprava ako su tim ugovorima određeni uvjeti raskida drukčiji od propisanih novim Zakonom o radu jer na te bi se ugovore nakon 1. siječnja 2010. obvezno morale primjenjivati zakonske odredbe o raskidu ugovora. Prijelaznim i završnim odredbama nije predviđeno usklađivanje menadžerskih ugovora s novim Zakonom o radu, nego je jednostavno određeno da taj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2010. Iz članka 197. novog Zakona o radu proizlazi čak da se odredbe tog Zakona mogu primjenjivati i retroaktivno (na postupke zaštite prava počete prije stupanja na snagu tog zakona).

Nomotehničkoj zbrici pridonose i različite definicije menadžera u pojedinim člancima istog Zakona o radu. U spornom članku 2. menadžeri se definiraju kao ‘članovi uprave ovlašteni voditi poslove poslodavca’, a u stavku 3. članka 3. istog zakona kao ‘radnici koji su kao rukovodeće osoblje ovlašteni voditi poslove poslodavca i koji samostalno donose odluke o organizaciji rada i poslovanja poslodavca’. Jedina je razlika u tome što se člankom 2. određuju uvjeti raskida ugovora s menadžerima, a u članku 3. njihovo radno vrijeme, pravo na stanku te dnevni i tjedni odmor.

Jedna od najvažnijih stavki u menadžerskim ugovorima jest ona kojom se uređuje prestanak ili raskid tih ugovora, odnosno otkaz menadžera. Ukidanje slobode u ugovaranju uvjeta raskida menadžerskih ugovora zapravo dovodi u pitanje smisao takvih ugovora.