Godina iza nas teška je, a prijete nam još teža vremena. Troškovi života, obveze, krediti, porezi. Nametni sve veći, a plaće manje. I još kasne. I tu je najveći problem. Imam redovite mjesečne obveze s točnim datumima dospjeća, ali svaki ih mjesec sve teže ispunjavam. Grozim se opomena, ali bojim se da će u sljedećim mjesecima biti neizbježne jer ne mogu računati na to da će mi mjesečni priljevi stizati na vrijeme. Svom sam poslodavcu objasnila situaciju u kojoj jesam, a on se meni počeo žaliti kako je njemu teško. Preostalo mi je jedino šutjeti… Kako raditi svoj posao kad ti plaća redovito kasni i ne smiješ pitati kad će biti isplaćena, a oni kojima ti moraš platiti tebe traže bez suzdržavanja? Zaposlenica
Koliko god mudri u svom pristupu životu bili, sve ipak ima svoju mjeru i granice, a vjerujem da su tek rijetki pošteđeni posljedica nerazumnog načina upravljanja novcem na svim razinama. Sustav pak u kojem živimo djeluje prema zakonu spojenih posuda: koliko god mudar bio, tuđe se pogreške kad-tad preliju i na tebe. Od svog poslodavca očekujete da prema vama ispunjava preuzete obveze. I on od svojih dužnika očekuje isto, a njegovi dužnici od svojih dužnika. I tako se zatvara cijeli taj pakleni krug problema u kojem se više ne zna tko ga je počeo. Svakom se u tom lancu čini da je onaj drugi kriv i da upravo taj treba početi rješavati situaciju. Ljutimo se jedni na druge i okrivljavamo onoga drugoga za neodgovornost. Kao što vi doživljavate svog poslodavca, tako vas gleda službenica u banci koja vam je odobrila kredit za koji vam svakog mjeseca piše opomene jer nju pak njezin poslodavac smatra odgovornom za naplatu dugova.
Naravno da situaciju možete okretnuti prema sebi i pitati se zašto biste upravo vi trebali brinuti brigu svojeg poslodavca, no ja vam predlažem da umjesto ljutnje i straha počnete nalaziti rješenja koja će vam pomoći da izbjegnete vama neprihvatljive situacije, a to je da i sami prestanete ispunjavati vlastite obveze. Pristup koji vam predlažem posve je suprotn onomu kojim je obojeno vaše pitanje: umjesto osjećaja nemoći, zakinutosti, pa i osjećaja da ste žrtva, promijenite svoj pristup situaciji, ali i sudionicima u procesu. Tako ćete izbjeći ljutnju i osjećaj zakinutosti i dopustiti konstruktivnoj energiji da se ponovno pokrene. Poslodavcu bez straha pristupite s pitanjem, no ujedno mu kažite da razumijete njegove probleme, ali da želite otvorenu komunikaciju u kojoj nema potrebe za manipulacijama. Uspostavite s njim otvoreniji dijalog i pitajte što od vas očekuje kako biste prevladali tu situaciju. Sačuvajte tako samopoštovanje.
