Europska iskustva

Hrvatske tvrtke nisu zainteresirane za besplatan rad mladih. U svijetu je uobičajena praksa da se mladim ljudima s diplomom omogućiti neplaćen rad u kompanijama kako bi stekli radno iskustvo u svojoj struci. Tako im se pomaže u traženju posla, a one koji se pokažu dobrima kompanije mogu pridobiti za sebe. U Hrvatskoj je takva praksa nepoznata.

Mlada, visokoobrazovana osoba sa znanjem nekoliko stranih jezika i diplomom uglednog stranog sveučilišta vraća se u Hrvatsku u potrazi za poslom. Nakon mjesec ili dva dana bezuspješnog odgovaranja na oglase, odluči se, prema uzoru na svoje kolege iz europskih zemalja, prijaviti za besplatno radno iskustvo. I tu nastaje problem. Dok je u stranim zemljama uobičajeno da se među ponudama poslodavaca nude ‘internships’ i ‘traineeships’, u našoj zemlji takve kategorije u bazama poslova gotovo ne postoje, a besplatan je rad rezerviran za volontere čiji posao onda nije nužno vezan uz njihov profesionalni put ili pak studentsku praksu koju zahtijeva nekoliko fakulteta. S obzirom na to da osoba negdje mora steći iskustvo koje je jedan od redovitih zahtjeva u oglasu za posao, ne preostaje joj drugo nego da sama ponudi svoje besplatne usluge njoj zanimljivim poslodavcima u zamjenu za kvalitetno radno iskustvo. Međutim, odgovora nema. Zar doista nijednoj kompaniji nije stalo do toga da pruži šansu mladim ljudima kako bi stekli iskustvo te da možda među njima otkrije upravo kadar koji joj treba? I to besplatno.

U Hrvatskoj najviše izgleda za besplatno stjecanje radnog iskustva imaju studenti. Ne samo što se mnogima, naročito onima koji studiraju na tehničkim fakultetima poput Strojarstva ili Fakulteta elektrotehnike i računarstva, omogućava praksa nego su kompanije blagonaklonije studentima zainteresiranim za takav rad nego za ‘gotov’ kadar koji se nije na prvu loptu snašao na tržištu rada.

• Volonterski rad ne prakticiramo i smatramo da bi svaka osoba za svoj rad trebala biti plaćena, bez obzira na svoje prethodno radno ne/iskustvo – pojavljuje Vanda Golenko, zamjenica direktorice Službe ljudskih potencijala Erste banke. Poput mnogih poslovnih subjekata, banka prakticira plaćanje pripravničkog staža svojim budućim zapošlenicima i tu je, naravno, konkurencija znatna.

• Pri izboru pripravnika vodimo računa da biramo ljude koji posjeduju specifične vještine i znanja koja su nam dugoročno potrebna te za koje smatramo da bi se dobro uklopili. Također, ulažemo znatne resurse u njihov program školovanja – kaže Golenko.

Kompanija Cemex, u čijem je sastavu bivši Dalmacijacement, aktivno surađuje s akademskom zajednicom, obrazovnim institucijama i strukovnim udruženjima. Mladim diplomiranim inženjerima strojarstva, elektrotehnike, kemijske tehnologije, građevine i drugih usmjerenja nude sudjelovanje u jedinstvenom međunarodnom programu pod nazivom ‘Professionals in Development Programme’.

Diplomanti prolaze dinamičnu obuku upoznavanja sa svim relevantnim poslovnim područjima korporacije kako bi dobili što kvalitetniju sliku o načinu funkcioniranja tvrtke Cemex i njenih poslovnih jedinica. Program se sastoji od izmjene lokalnih i internacionalnih rotacija u trajanju od 12 mjeseci tijekom kojih sudionike očekuje praktičan pristup učenju, uz naglasak na praksi i sudjelovanju u stalnim projektima usavršavanja.

Miroslav Halužan, viši izvršni direktor Sektora za upravljanje ljudskim resursima u Privrednoj banci Zagreb, također kaže da je interes za pripravničkim radnim mjestima znatan te da takvih upita imaju mnogo dok je interes za neplaćeni rad nakon završenog visokoškolskog obrazovanja mnogo manji. Posve besplatan rad rezerviran je tek za programe za studente.

• Pripravnički potpisuju ugovor o radu na određeno vrijeme s snažnom bančinom intencijom da se onima koji pokažu radne kvalitete i motivaciju za rad nakon isteka pripravničkog roka (nakon najviše godinu dana) ugovor produlji. Razlika od pripravničke pozicije i odrađivanja prakse jest osim novčane naknade za rad dužina pripravničkog odnosa te ciljana sveobuhvatnija edukacija pripravnika, dok se studenti pri praksi dotiču užeg, stručnijeg i specifičnijeg poslovnog dijela – objašnjava Halužan.

Iskustva iz stranih zemalja prilično su drugačija. Pripravnički programi kod kojih se eventualno plaćaju samo putni troškovi nisu rijetkost, pogotovo u sektorima u kojima potražnja nadmašuje ponudu, poput međunarodnih organizacija. Pronaći besplatan posao u Bruxellesu ili Londonu pravi je izazov mladim stručnjacima na čijim se diplomama tinta još nije posušila. U nemilosrdnoj utakmici prvi stradaju oni koji si takve izlete financijski ne mogu priuštiti, dok se ostali suočavaju s konkurencijom iz cijelog svijeta. Oglasite li besplatno radno iskustvo na internetskim stranicama poput eurobrussels.com-a možete očekivati i nekoliko tisuća odgovora zainteresiranih stručnjaka iz cijelog svijeta. Neki dijelom plaćeni programi, poput prakse u EU Komisiji ili Parlamentu, privlače zainteresirane u petroznamenkastim brojkama.

U Europskoj komisiji, na primjer, praksa se plaća 1.047 eura na mjesec. Znatno manje plaćaju privatne consulting i PR tvrtke ili NGO organizacije. Oni oglasavaju prijam novih praktikanata i nekoliko puta na godinu. Osiguravši sebi jeftinu radnu snagu istodobno dobro dođu mladom kadru kojemu je radno iskustvo neprocjenjivo. Nažalost, pripravnički nakon odrađene prakse rijetko dobiju mogućnost daljnje zaposlenja u istoj tvrtci ili organizaciji.

U Hrvatskoj je mnogo češća praksa da kompanije svoj budući kadar regrutiraju dok je on još na fakultetu. Iako je čak trećina sadašnjeg vodstva tvrtke Coca-Cola HBC Hrvatska počela rad u tvrtci kao pripravnik, posebna se pažnja i tu ipak pridaje studentima. Nekoć su prijave i životopise prikupljali preko specijaliziranih susreta, poput Dana karijera i slično, no nakon što su 2005. prikupili više od tri tisuće prijava, odlučili su se na suradnju s partner-skim fakultetima i veleučilištima koji korespondiraju s profilom tvrtke.

• Već niz godina sustavno nastojimo unaprijediti postupak odabira naših budućih kadrova na način da im pružimo priliku za radnu praksu u našoj tvrtki. To se dosad pokazalo najkvalitetnijim i najpouzdanijim načinom odabira. Radne probe često pokažu što od stečenoga znanja i referencija kandidati doista mogu primijeniti – kaže Zdravko Demeter Bubalo, direktorica Odjela za ljudske potencijale Coca-Cole HBC Hrvatska.