Home / Tvrtke i tržišta / MICHAEL SCHUMACHER

MICHAEL SCHUMACHER

Teška se vremena osjećaju i u Formuli 1. Natjecanje su dosad napustili BMW, Toyota i Honda, proračuni su skresani, a zarada 2009. manja je za 200 milijuna dolara. Novi zamah trebao bi osigurati Michael Schumacher, koji se iz trogodišnje mirovine vraća na piste u Mercedesovu dresu.

Nakon nekoliko mjeseci nagađanja i vjerojatno isipavanja najboljeg ugovora, Michael Schumacher, jedan od najlegendarnijih vozača Formule 1, odlučio je izaći iz kratkotrajne trogodišnje mirovine i potpisati za Mercedesov tim. Upravo negdje prije Božića sedmerostruki svjetski prvak dobio je na dar ugovor vrijedan gotovo sedam milijuna eura, procijenili su mediji, koji bi trebao trajati tri godine, što zaista nije loša zarada za nemirnog penzionera. Takvim razvojem događaja Michael Schumacher postat će i službeno najstariji vozač Formule 1, ali i kompletni punih 360 stupnjeva svoje karijere koju je počeo upravo s Mercedesom prije nego je ušao u Formulu 1. Ambiciozna kompanija Mercedes preuzela je BrawnGP, trenutačnog prvaka, i odlučila spojiti dinamični duo Schumacher-Brawn, s obzirom na to da je Ross Brawn tehnički direktor s kojim je Schumi osvojio sve svoje naslove. Na veliku žalost Ferrarija, kojemu se obećao u ljeto prošle godine, zbog ozljede vrata nije bio u mogućnosti ponovno uskočiti u kokpit, pa se tom prilikom okoristio Mercedes. Takav povratak, doduše, i nije nezabilježen u povijesti sporta, jer se i Niki Lauda vratio 1982. nakon dvogodišnje mirovine da bi vozio za McLaren, a najstariji prvak Formule 1 zasad ostaje Brazilac Juan Manuel Fangio, koji je osvojio naslov u 46. godini života.

No, u skladu s nešlagodnim vremenima i sumornom ekonomijom ni Formula 1 nije što je nekad bila. Natjecanje su dosad napustili BMW, Toyota i Honda, a proračuni su svima skresani. To, s druge strane ne znači da su spali na prosjački štap i da je Formula 1 postala naglo neprofitabilna djelatnost. Tamo negdje u ožujku prošle godine popustili su živci i u sretnoj je obitelji izbio ozbiljan spor između timova i svojevrsnog vlasnika Formule 1 Bernieja Ecclestonea. Uzrok je, jasno, bio novac i njegova raspodjela kojom timovi nisu bili posebno zadovoljni. Svrha sastanka u visokim tonovima bio je navodni dug CVC-a, efektivnog vlasnika komercijalnih prava na Formulu 1, timovima za 2006., 2007., 2008. Ecclestone je, dakako, poredao postojanje bilo kakvih dugova.

Protekla godina uopće je bila išarana čupanjima oko love u svijetu Formule 1, što može značiti samo jedno – da je uvijek ima mnogo. Drugi spor izbio je između timova i Maxa Mosleyja, šefa krovne automobilске organizacije FIA-e, na čiju je stranu stao Ecclestone zbog namjere da se proračuni F1 momčadi ograniči na maksimalno 60 milijuna dolara za sljedeću sezonu. Nakon nekoliko mjeseci natezanja načelnog dogovor uz nekoliko kompromisa postignut je u rujnu. Nije ni čudo da su živci postali tanki i da su neki ozbiljni igrači odlučili odustati od natjecanja. Naime, prema istraživanju iz prošle godine, koje je provela organizacija koja se brine za zdravlje Formule 1, Formula Money i Deloitte Sport Business Group, Formula 1 Grand Prixjevi generiraju više novca po događaju od bilo kojeg drugog sporta na svijetu, što je zaista impresivan podatak ima li se na umu snažna konkurencija u nizu sportova.

Istraživanje je pokazalo da svaka od ukupno 17 utrka osigurava oko 229 milijuna dolara, gotovo deset puta više od najbližega konkurenta američkog nogometa, koji uspije zaraditi samo ‘jednih’ 24 milijuna dolara po utakmici. Ukupne prihode Formule 1 čine komercijalna prava, prihodi timova te prihodi trkališta, a uz vjernu sljedbu pred malim ekranima od nekih 600 milijuna gledatelja ne čudi da brzi autići prihoduju znatne milijarde, iako je uslijed općeg ekonomskog crnila došlo do osjetnih turbulencija i u tom biznisu. Spomenuti Formula Money izdao je izvješće prema kojemu je Formula 1 zaradila čak 200 milijuna dolara manje nego prošle godine. Ne treba ipak početi liti suze nad Formulom jer je zarada za 2009. godinu iznosila 4,6 milijardi dolara, no kako to već je s gramzivim svijetom, nije bitno da je zarada od infantilne vrtne u krug teška kao budžet neke siromašnije države, već što je za 200 milijuna manja od prošle godine. Pogotovo boli pridoda li se tome činjenica da su tijekom prošle godine troškovi srezani za 500 milijuna dolara.

Izvješće navodi odlazak Honde kao jedan od glavnih uzroka takva nedopustivog pada zarade potkraj 2008., što je sirote formulaše stajalo 350 milijuna dolara investicija. Slijedom odlaska Honde, otišao je i određeni broj sponzora, dok su u boljem slučaju smanjili svoje izdatke, pa su timovi zabilježili pad sponzorskih prihoda od osam posto, odnosno s 836 milijuna na 770 milijuna. Za dobru vijest pobrinuli su se akcije žedni bogataši u istočnim predjelima svijeta, koji su privlačenjem atraktivnog natjecanja na svoje piste (riječ je o Abu Dabiju), što se plaća, priskrblili Ecclestoneu i prijateljima skok od 11 posto prihoda u tom segmentu, ukupno 448 milijuna dolara. U borbi protiv neimaštine i krize Ecclestoneu su pomogli i prihodi od sponzora, rast od 79 posto i televizijska prava ove godine izdašnji 18 posto. Raspodjela novca na dijone natjecanja je sljedeća, a ponuđeni model neslužbena je varijanta obožavatelja. Ništa, kao i uvijek, ne dobivaju obožavatelji, oni plaćaju da gledaju automobile kako se vrte jako brzo u krug. Vozači, pak, zarađuju ili gube ovisno o statusu, što znači da mogu dobiti novac da voze, ali mogu i platiti nekome da ih pusti voziti, što je zanimljivo. Ta je pojava sve rjeđa, a funkcionira, kao i sve na svijetu, preko sponzora. Ako imate sponzore iza sebe i niste posebno jako ime u vozačkom smislu, a dovedete sponzore timu, možete se nadati kojoj vožnji zahvaljujući svojoj poslovnoj vještini. Osim toga, vozači moraju platiti i licenciju FIA-ji koja ih, dakako, masno naplaćuje.

Timovi su, pokazale su čarke protekle godine, najkontroverznije mjesto u cijeloj prihod-trošak analizi. Neki imaju sreće da iza njih stoji proizvođači automobila, no u vrijeme slobodnog pada prodaje automobila u svijetu, to postaje sve nesigurniji izvor prihoda. Drugi dobivaju novac od velikodušnih donatora kao što je Dietrich Mateschitz, suvlasnik Red Bulla, ili Vijay Mallyja iz Force Indije. Sponzore ne treba ni posebno isticati.

Čini se da ipak nisu svi presretni povratkom velikog Schumacher-a. Dapače, baš su Mercedesovi zaposlenici uoči Božića izrazili svoje nezadovoljstvo njegovim povratkom. Nije sporno to što se vraća, nego za koliko se novca vraća. U vrijeme recesije i krize, dok automobilsku industriju tresa otkazi i borba za goli život, Mercedesovim radnicima teško je razumjeti kako se za ‘šofera’ našlo basnoslovnih sedam milijuna eura koje će spremiti u džep za samo tri godine angažmana. Uwe Werner, šef Odbora zaposlenika, izjavio je za njemački dnevnik Frankfurter Rundschau da mnogi kolege teško mogu razumjeti takav potez i nastavio da bi im mnogo razumljiviji bio upravo suprotan potez, odnosno povlačenje iz Formule 1, što su već učinili neki veliki igrači. U korist Mercedesu ne ide ni to da su stručnjaci tvrtkino sudjelovanje u Formuli 1 procijenili neisplativim troškom.

Tu su i trkališta, odnosno piste. Njihovi su prihodi nešto složenija priča. Česta je praksa prihod od vlada država u kojima se one nalaze. Primjer je uvrštavanje Abu Dabija u natjecanje. Bogati su emirati platili da gledaju cirkus na kotačima. Sasvim očekivano, ta je praksa daleko izraženija u istočnim predjelima kugle zemaljske, zapadne vlade nisu toliko darežljive, pogotovo s obzirom na to da više i nemaju para. Prije dvije godine vlada Bahrejna dala je 35 milijuna eura za utrku, dok je utrka u Nurburgringu dobila trećinu tog iznosa. Monaco Grand Prix jedina je utrka čiji prihodi idu promotorima utrke, u svim ostalim slučajevima novac ide ravno Bernieju Ecclestoneu. Fuji, u Japanu, dobivao je novac od Toyote, a Suzuka od Honda.

Krovna organizacija FIA, osim prihoda od izdavanja licencija vozila, zaradu ostvaruje i od kazni, no to je, očito, neredovit izvor financiranja. Znatan iznos FIA je prihodovala 2000., kad je komercijalna prava na Formulu 1 iznajmila Bernieju Ecclestoneu na stotinu godina za 250 milijuna eura, ali imajući na umu prihode koje sport generira na godišnjoj razini, riječ je o kikirikiju.

I, na kraju, tu je princ Formule 1, čovjek od kojeg sve potiče i kojem se sve utječe, dakle, Bernie Ecclestone. Iako je vlasnik manjinskog udjela u Formuli 1, nakon što je više od 70 posto kupila CVC Capital Partners u 2006., Bernie je alfa i omega sporta. Odgovoran je za generiranje dovoljnih prihoda F1 CVC-u kako bi opravdali svoje ulaganje, što je vjerojatno jedan od razloga zašto ne želi dati više novca timovima.

Povratak legende mogao bi stoga biti upravo ono što sportu treba da nastavi s masnim zaradama, a dodatni začin je mogućnost englesko-njemačkog sudara, s obzirom na to da će za Mercedes uz Schumacheru voziti i Nico Rosberg, dok će se s druge strane naći prvak 2008. Lewis Hamilton i ovogodišnji Jenson Button, koji će voziti za McLaren.

Michael Schumacher je prema statistici službenog Formule 1 sajta najuspješniji vozač Formule 1 ikad i jedini je Nijemac koji je osvojio titulu svjetskog prvaka. Prva dva naslova osvojio je s timom Benetton, da bi 1996. prešao u Scuderia Ferrari i osvojio pet daljnjih uzastopnih naslova u razdoblju od 2000. do 2004. Vlasnik je niza rekorda u sportu, među kojima je najviše vozačkih prvenstava, pobjeda u utrkama, najbržih krugova, osvojenih bodova i utrka unutar jedne sezone. Osim toga jedini je vozač koji je cijelu sezonu proveo na pobjedničkom podiju, 2002. Kao i svi velikani i Michael Schumacher dao je svoj obol kontroverzama.

Tijekom duge karijere bio je upleten u nekoliko incidenata. U britanskim je medijima posebno popularan nakon sudjelovanja u sudarima 1994. i 1997., koji su odlučivali o naslovu. Njemački i talijanski mediji posebice su osudili njegove poteze 1997. Na onaj prvi, 1994., FIA je gledala kao na trkački incident, pa stoga nije poduzela mjere, dok je u drugom slučaju Schumacher bio diskvalificiran. Prije početka posljednje utrke sezone 1994., Schumacher je vodio ispred Damona Hilla za samo jedan bod. Tijekom cijele utrke, Schumacher je vodio, ali uz neprekidno puhanje Hilla za vratom. U 35. krugu izletio je s piste, no u utrku se vratio i dalje u vodećoj poziciji. Na sljedećem zavoju Hill je pokušao preteći Schumacheru, došlo je do sudara te dvojice. Iako obojica nisu mogli nastaviti utrku, Schumacher je osvojio naslov s obzirom na to da nijedan nije osvojio bodove u toj utrci. Incident je izazvao podijeljena mišljenja. Neki britanski novinari smatrali su ga namjernim, ali je bilo i onih koji su vjerovali da je riječ o slučajnosti. Kako god bilo, FIA se odlučila u korist druge varijante.

Drugi slučaj bio je gotovo identičan. Bila je riječ o posljednjoj utrci sezone u Jerezu, a Schumacher je i opet vodio za jedan bod, ovaj put ispred Williamsova vozača Jacquesa Villeneuvea. Iako je Villeneuve imao bolju startnu poziciju, Schumacher ga je ubrzo pretekao, no u 48. krugu dvojac je opet zamišljio mjesto i u tom trenutku Schumacher je svojim bolidom zakačio protivnikov. Schumacher nije mogao nastaviti utrku, ali Villeneuve je, i to na trećem mjestu, što mu je donijelo dovoljno bodova da preskoči Schumacheru i postane prvak. Dva tjedna poslije, FIA ga je odlučila diskvalificirati, čime je Schumacher postao prvi vozač u povijesti Formule 1 koji je doživio tu čast. Grešku je priznao i prihvatio odluku. Bilo je još incidenata, među kojima se ističu namještanja ishoda utrke unutar tima, kad je Rubens Barrichello namjerno usporio i poklonio Schumacheru pobjedu na austrijskom Grand Prixu 2002., i natezanja po pisti s drugim vozačima. Teška vremena osjeća i Formula 1, no usprkos tome sasvim je očito da neće propasti još neko vrijeme. Dobit je možda pala, ali ukupno gledano to je i dalje jedan vrlo isplativ sport. Pogotovo za neke.