Hrvatska politička scena

Sljedeće bi se godine pristupni pregovori s Unijom trebali okončati, no prije toga valjat će provesti ozbiljne reforme: javnu nabavu učiniti transparentnom, državnu upravu efikasnom te privatizirati preostala državna poduzeća. Istodobno će se, vjerojatno, političke stranke ‘europsizirati.

U procjenama na duže staze politička 2010. ne bi trebala biti loša.

Nepredvidljivi politički zaokreti i turbulencije koji su pobili sve političke prognoze za 2009. pozivaju na oprez u predviđanjima. Naime, prije godinu dana bile su realno predvidljive dvije opcije. Opcija A podrazumijevala je socijalne pokrete uoči lokalnih izbora, uvjerljiv poraz HDZ-a na lokalnim izborima, socijalne nemire koji će izazvati prijevremene parlamentarne izbore i ljevičino preuzimanje vlasti uz izglednu odgodu agende EU zbog dinamike promjene vlasti i destabilizacije sustava. Opcija B podrazumijevala je da Sanaderov HDZ izdrži pritiske slijeva, održi vladajuću koaliciju upravo na agendi EU i politički ‘status quo’ očekujući presudnu američku potporu u uklanjanju slovenske i haške blokade pristupnih pregovora s EU. Baš kao što se to dogodilo u slučaju pristupa NATO-ovu sa vezu.

Da vam je netko prije godinu dana rekao da će socijalni pokreti stupiti na scenu, ali da će se unatoč tomu Sanaderov HDZ moći osjećati pobjednikom lokalnih izbora i da će nakon toga, kad je bilo realno očekivati njegovu predsjedničku kandidaturu, neprijeporni lider HDZ-a i Vlade iznenada (morati) odstupiti ostavljajući Vladu, stranku i financijske dužnike Jadranki Kosor, biste li mu povjerovali? Da vam je još rekao da se nakon svega toga vladajuća koalicija neće raspasti niti će biti jesenskih prijevremenih izbora, nego da će Kosor šok-terapijom izbjeći financijski kolaps, otkloniti najprije slovensku, a zatim (sigurno) i hašku blokadu s pristupnih pregovora, da će potkraj godine i koalicija i Vlada biti stabilnije nego šest mjeseci prije, a najbliži suradnici donedavno neprijepornog vođe Sanadera pod istragom USKOK-a zbog korupcije, što biste pomislili o takvom političkom prognošćaru? Da je konzumirao previše napitka od bunike? A upravo se to dogodilo.

Presudni čimbenik tog političkog čuda bio je veći angažman SAD-a na utiranju hrvatskog puta u EU i političkoj stabilizaciji zemlje. Otvoreno je iskazan ljetos, prvim dogovorom o deblokadi pregovora između premijerke Kosor i premijera Pahora u Trakošćanu, i otad se kontinuirano nastavlja. Upravo zahvaljujući toj stabilnoj potpori iz pozadine premijerka Kosor uspjela je stabilizirati Vladu, održati koaliciju, oporbenu su oponiranja svedena na politički folklor, otvorene su antikorupcijske istrage koje idu prema ministrima Sanaderove vlade i njemu samome. I sve to bez ozbiljnijih političkih potresa.

Zato mi se za predviđanje političkih trendova u sljedećoj godini relevantnijim čine stajališta američke administracije prema Hrvatskoj i regiji negoli politički planovi i želje naših stranačkih pravaka. Sudeći po onom kako je američko-hrvatske odnose još u studenom u svom programatskom govoru pred Američkom trgovinskom komorom u Zagrebu postavio novi američki veleposlanik u Hrvatskoj James Foley, politička 2010. uopće ne bi trebala biti loša. Barem ne gledano s pozicija općeg dobra i dugoročnog nacionalnog interesa. Iako izvedbeno neće biti laka.

Ambasador Foley Hrvatsku je definirao kao ključnu sigurnosnu partnericu SAD-a i ključnu saveznicu na ovom prostoru. Njegove su poruke u tom smislu bile iznimno snažne. Poručio je da hrvatsko članstvo u NATO-u ima najdužiju važnost, da ‘to znači da ćemo se boriti zajedno i umirati jedni za druge bude li trebalo’, da Hrvatska ‘može s povjerenjem gledati u svoju budućnost, možda prvi put u povijesti’, da je ‘jamstvo naše (američke) sigurnosti izravno povezano s prosperitetom Hrvatske’. I u tom kontekstu, kaže veleposlanik, ‘SAD je vjerojatno država koja najviše od svih želi ulazak Hrvatske u EU’ jer ‘ne možemo zamisliti stabilnu i prosperitetnu budućnost za narode Jugoistočne Europe budu li vrata EU zatvorena Hrvatskoj’.

To se partnerstvo ističe u vrijeme u kojem se stvara nova geopolitička arhitektura Balkana, dok Putinova Rusija vrlo otvoreno demonstrira svoj utjecaj preko saveznitva sa Srbijom, dok Erdoganova Turska ne skriva svoje političke ambicije javno iznoseći teze o obnovi utjecaja Otomanskog Carstva. U takvu političkom kontekstu veleposlanik Foley ističe američko-hrvatsko savezništvo u kojem Amerika ima djelotvornost i optimizam, a Hrvatska povijesno iskustvo kao ‘nacija koja se stoljećima branila protiv stranih osvajača’ i koja je uspjela ‘obraniti našu civilizaciju’.

Diplomati uobičajeno laskaju zemljama u kojima su akreditirani, ali takvim izjavama o sigurnosnom partnerstvu američka se administracija ne razbacuje olako. Stoga ih ne treba promatrati samo kao uvod u zahtjev za više hrvatskih vojnika u misiji u Afganistanu nego kao jači američki politički angažman na ovom prostoru na kojem je Hrvatska označena kao sidro stabilnosti i postupne europeizacije regije. To znači da bi se u sljedećoj godini pristupni pregovori s EU trebali okončati uz istodobno održavanje unutarnje političke stabilnosti.

No u istom paketu postoje i vrlo ozbiljne obveze: dotad treba srediti hrvatski sustav da bi bio kompatibilan zapadnim standardima. U tom je kontekstu veleposlanik Foley toplo pozdravio antikorupcijske mjere koje su započele ministar Karamarko i državni odvjetnik Bajić kao signal upozorenja. Na tom tragu mogu se očekivati nove istrage i uhićenja. Američki partneri očekuju uistinu ozbiljne reforme: transparentnu javnu nabavu, učinkovitu državnu upravu i privatizaciju preostalih državnih poduzeća. Pritom su, obećava veleposlanik, spremni maksimalno pomoći hrvatskom vodstvu, kako u osmišljavanju teških odluka tako i njihovoj provedbi. Prijateljska pomoć vjerojatno će se naplatiti sudjelovanjem u privatizaciji nekih državnih poduzeća. No što će ona značiti za politička zbivanja u zemlji u idućoj godini?

Znači da Vlada Jadranke Kosor vjerojatno neće pasti na proleće, kao što neki predviđaju, da se vladajuća koalicija neće raspasti sve dok bude uredno izvršavala te zadatke. Možda će se na proleće, nakon predsjedničkih izbora, Vlada samo temeljito rekonstruirati. Jer bolne je rezove uvijek najpragmatičnije povjeriti dijelovima starog sustava. Sukladno tomu i antikorupcijsku kampanju i reformu državne uprave najpragmatičnije je povjeriti Vladi premijerke Kosor. No antikorupcijskim će se mjerama sigurno izazvati nezadovoljstvo u stranci, a reformama uprave nezadovoljstvo dijela biračkog tijela. Zato ne bih isključila parlamentarne izbore potkraj sljedeće godine, kad pristupni pregovori s EU budu privedeni kraju. Čak i ako, uz prijateljsku pomoć, obavi sve zadaće, nisam sigurna da će upravo premijerka Kosor potpisati pristupni ugovor s Unijom.

Nakon oštrih rezova reformatori obično gube izbore, zbog čega mi se pobjeda SDP-a i lijeve koalicije na idućim parlamentarnim izborima čini izglednom. No prije toga političke će se stranke, prije svega najjače – HDZ i SDP – vjerojatno ‘europeizirati’. Razdoblje nakon predsjedničkih izbora čini mi se primjerenim za njihovo novo stranačko profiliranje. U tom će se smislu HDZ morati osloboditi imidž dvostruko džepne stranke: stranke čija je vizija nacionalnog razvoja kratkog dosegla i džepnog formata i stranke čiji nacionalni interes završava u džepovima ambicioznijih vođa i članova. SDP će se pak napokon morati osloboditi ostataka jugoslavenske i komunističke prtljage koja od njega još odvraća nacionalno osviješten dio biračkog tijela unatoč socijalnoj dimenziji njegova programa. Nakon toga nekako bismo, potkraj godine, bili spremni za EU.

Možda vam sve to izgleda kao neokolonijalno tutorstvo? I meni. No što je alternativa? Ako u petnaest godina obnašanja izvršne vlasti nacionalno deklarirani HDZ nije uspio izgraditi državni sustav sukladan zapadnim standardima i ako u dvadeset godina od višestrukih izbora i raspada Jugoslavije SDP nije uspio izgraditi neupitan imidž hrvatske lijeve stranke (partije), onda nama tutor, očito, treba. A kad je tako, dobro je da je to tutor-prijatelj koji nas gura na Zapad. I dobro je da je trenutačno, zbog vlastite sigurnosti, dovoljno zainteresiran za nas, da nas ne pusti da sami opet odemo nekim svojim ‘trećim putem’.

Dosadašnja su iskustva pokazala da je besmisleno provoditi mjere za poboljšanje likvidnosti ako se ne postavi i neki osigurač protiv nastanka nove nelikvidnosti. Mato Crkvenac kaže da Račanova vlada nije mogla određivati nikakve osigurač protiv nelikvidnosti, osobito ne što slično automatskom stečajnom okidaču. Određivanje markera nakon kojih se automatski trebaju poduzimati mjere za isključivanje iz platnog prometa subjekata nesposobnih za podmirivanje svojih dospjelih obveza moguće je određivati kad se izađe iz likvidnosnih problema, a ne za vrijeme krize.

Nelikvidnosti su osobito ugroženi kooperanti kao posljednji u lancu dobavljača za državna poduzeća i javni sektor općenito. Primjerice, neka veća tvrtka dobije velik posao za javni sektor ili javno poduzeće. Da bi taj posao mogla obaviti, angažira podizvođače, a ako je posao doista velik i podizvođači angažiraju svoje kooperante. I upravo zbog tih kooperanata, posljednjih u lancu koji nema izravnih potraživanja prema javnom sektoru ili velikim državnim tvrtkama, treba hitno riješiti probleme s likvidnošću.

I prije Mate Crkvenca, ministra financija u Račanovoj vladi, i njegova zamjenika Damira Kuštraka, i Borislav Škegro se, kao ministar financija 1998., neuspješno ogledao u smanjivanju tadašnje nelikvidnosti. Ministru Škegri uspjelo je postići jednako kao i sada Šukeru da sva plaćanja iz državnog proračuna budu na vrijeme. No, državna poduzeća i javni sektor općenito tada jednako kao i danas nisu na vrijeme plaćali svojim dobavljačima. Poslije u razgovoru s novinarima Škegro je priznao kako nije znao da korisnici državnog proračuna zadržavaju novac doznacen iz proračuna i stvaraju nove nepokrivene obveze.

A i nakon relativno uspješnog rješenja problema s likvidnosti za mandata Račanove vlade, ‘bauk’ nelikvidnosti opet kruži Hrvatskom. To samo pokazuje da poboljšanje likvidnosti bez dobrih ‘osigurača’ može samo kratkoročno riješiti muke s neplaćanjem. Mjere poboljšanja likvidnosti nužno moraju pratiti i ‘osigurači’ koji će automatski isključivati nesposobne za podmirivanje dospjelih potraživanja iz financijskog i pravnog prometa, pokretanjem stečajnog postupka i učinkovitim ovrham.