Nakon dugo vremena, prošli su tjedan objavljene dvije ponude za preuzimanje domaćih kompanija. Zanimljivost je u tome da je u oba slučaja riječ o preuzimateljima koji nisu strateški ulagači, već Private equity kompanije čiji je prvi zadatak uvećati vrijednost preuzetoj kompaniji, a nakon toga prodati je strateškom ulagatelju. Trenutak preuzimanja nije slučajan, jer je prilično jasno da bi se oba preuzimanja na rok od nekoliko godina mogla višestruko isplatiti. No, oba slučaja, a riječ je o preuzimanju Zagrebačke pivovare od strane CVC-a, odnosno njegove lokalne tvrtke i splitske Željezare od strane Carlsoa, mogla bi prosječnog ulagatelja navesti na pogrešni trag, a to je da je upravo sada pogodan trenutak za dugoročno investiranje u pojedine domaće gospodarske sektore.
Naime, Zagrebačka je pivovara etablirani poslovni subjekt koji iz godine u godinu ostvaruje dobre poslovne rezultate, no teško je očekivati da će ta kompanija u budućnosti moći ostvariti veći i ozbiljniji rast. U tom je smislu novi vlasnik Zagrebačke pivovare britanski CVC tek financijski investitor, a s obzirom na to da će Zapi u ponudi zadržati postojeće brendove i da je kupoprodajnim ugovorom između CVC-a i Interbrewa dogovoreno i pravo prvokupa svih pivovara, odnosno njihovo vraćanje u okrilje najvećega svjetskog proizvođača piva. Tim su čudnije i spekulacije koje su posljednjih dana da CVC posredstvom svoje lokalne tvrtke Cervesie, koja će biti većinski vlasnik Zagrebačke pivovare, možda zatraži i delistiranje dionica Zapija sa Zagrebačke burze. U prilog (ne)transparentnosti novog vlasnika ne idu ni najave o mogućim promjenama u dosadašnjoj politici isplate dividende.
S druge pak strane preuzimanje posve posmrne splitske Željezare od strane britanskog Carlsoa još je zagotvenije. Naime, Carlson se obvezao za dionice Željezare ponuditi svega jednu lipu po dionici, nakon što je prije nekoliko mjeseci kupio većinski paket dionica od poljskog Zlomrexu. No, što točno Carlson planira učiniti s posrnulom željezara široj javnosti, nažalost, nije poznato.
U prvih devet mjeseci Ledo je uz pad prihoda od 5,6 posto uspio neto dobiti zadržati na lanjskoj razini, odnosno na 126 milijuna kuna. Da se kriza odrazila i na domaće proizvođače hrane pokazuju i devetomjesečna poslovna izvješća domaćih prehrambenih kompanija. Naime, ni tržišni lideri u pojedinim segmentima poslovanja, poput Ledo, inače vodeće regionalne kompanije u proizvodnji sladoleda i smrznute hrane, nisu ostali neokrznuti zbog ovogodišnjeg pada potrošnje. Tako je Ledo u devet ovogodišnjih mjeseci ostvario poslovne prihode u iznosu od 954,26 milijuna kuna, što je bilo 5,56 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine. U isto vrijeme, prihodi od prodaje zabilježili su pad od gotovo šest posto te su iznosili nešto više od 945 milijuna kuna. No, usprkos znatnom padu poslovnih prihoda, Ledo je ostvario devetomjesečni neto rezultat na razini 2008. godine, što znači da mu je neto dobit u tekućoj godini bila manja tek 0,21 posto, a iznosila je 126,42 milijuna kuna. Manji pad neto dobiti od očekivanog Ledo može zahvaliti prije svega uštedama i znatnom smanjenju troškova poslovanja.
