Brend u krizi

Iduća godina ne bi trebala izazvati veće poremećaje u prehrambenoj industriji, ali ostaje neriješen osnovni problem: na prste jedne ruke mogu se nabrojiti konkurentni svjetski proizvodi, a čak se i njih ne nudi dovoljno.

Nastavak svih ključnih trendova iz 2009., napeta financijska situacija uz možda poneko preuzimanje ili spajanje, obilježit će 2010. godinu. Ropast splitskog SMS-a i afera Začin u Podravci, jednoj od najvećih prehrambenih industrija, vjerojatno su dva najučinkovitija događaja koja su ove godine potresla ne samo prehrambenu industriju nego i gospodarstvo u cjelini.

U prvom slučaju bila je riječ o pretjeranoj ambicioznosti, poticanju rasta po svaku cijenu uz goremu zaduživanje koje se obilo o glavu vlasniku SMS-a Srđanu Mladiniću, jednako kao i vlasniku bjelovarskog trgovačkog lanca Zdravku Pevecu. Rezultat je prestanak proizvodnje, gubitak zaposlenih i, jednako toliko važno, jakoga, prepoznatljivog brenda.

U drugom slučaju vidljivo je koliko na poslovne rezultate utječe afera koja nema veze s operativnim poslovanjem i nesmotrenost u vođenju tvrtke. Podravka je ove godine primjer jedne od rijetkih velikih domaćih prehrambenih kompanija koja je u devet mjeseci ove godine zabilježila manju neto dobit u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

Ove je godine pak za domaću prehrambenu industriju vrijedilo pravilo da je usprkos recesiji i turbulentnoj godini, a za razliku od većine drugih industrija, poslovala stabilno, čak i dobro. Na to upućuju devetomjesečni rezultati nekih od najvećih domaćih kompanija izlistanih na burzi. Iako su im prihodi pali nekoliko postotaka, većinom sve posluju s većom neto dobiti nego godinu dana prije.

Tvornica Koka, jedina Vindijina kompanija izlistana na burzi, također je prvo tromjesječje 2009. završila s neto dobiti od 9,11 milijuna kuna. Do kraja godine očekujemo rezultate u Grupi na razini prošlogodišnjih, no za održavanje pričuvane razine rezultata morala se uložiti znatno veća količina intelektualnog i općenito ljudskog rada – poručio je Dragutin Drk, predsjednik Uprave Vindije.

Usprkos pozitivnim rezultatima domaća industrija ove godine ipak nije bila lišena problema poput rasta cijena sirovina i energetika. Uza to, ističe Željko Perić, konzultant i direktor Capera, kompanije su bile suočene sa slabijom likvidnošću i padom prodaje, što muči sve industrije, ali taj je pad ipak bio znatno niži nego u nekim drugim industrijama kao što su tekstilna ili proizvodnja namještaja.

• Upravljanje novčanim tokom sigurno je bio najveći izazov jer je kombinacija pada prihoda i pogoršanja naplate golem problem. Isti će se problemi nastaviti i u prvoj polovini 2010., što će utjecati na daljnje odgađanje investicijskih projekata. Takav razvoj događaja može donijeti još zbiljnije tehnološko zaostajanje i nekonkurentnost na dulji rok – misli Perić.

U prvih devet mjeseci prodalo se 2,5 posto manje konditorskih proizvoda, što je prema riječima Stipe Bilića, direktora Kondina, domaćega saveza konditora, trend koji vlada i u drugim dijelovima prehrambene industrije.

• Dobro je i loše za konditorsku industriju što je ove godine uspjela povećati opseg proizvodnje 0,3 posto, pogotovo dok proizvodnja u sektoru pada. S druge je strane porasla prodaja konditorskih proizvoda iz uvoza, pa imamo žalosnu situaciju da domaća konditorska industrija podmiruje samo 36 posto potreba domaćeg tržišta, a otprije se 64 posto konditorskih proizvoda uvozi. U europskim je zemljama praksa da 70 do 80 posto konditorskih proizvoda pokrije vlastita konditorska industrija – upozorava Bilić.

U takvu položaju, misli Bilić, idućih će godina biti sve teže sačuvati i ojačati robne marke, što je presudno za razvoj prehrambene industrije.

• Neprepoznatljivu prehrambenu robnu marku domaći i strani lanci lako uklanjaju sa svojih polica i stavljaju svoju privatnu trgovačku marku za koju možda rade isti proizvođači, ali za manju zaradu i u težim uvjetima. Konditori su uvijek mogli raditi na tržištu s robnom markom; svi su konditorski proizvodi koji se prodaju na domaćem tržištu uglavnom robne marke – rekao je Bilić.

Drugim riječima, iduće godine i dalje će se zaoštravati odnosi trgovača i preradivača hrane.

Razvoj trgovine na hrvatskom tržištu u proteklih osam godina najviše je platila prehrambena industrija. Naime, uz trgovačke marže na prehrambene proizvode od 25 posto tu su još izvan-knjižna plaćanja, popusti i druga davanja proizvođača, pa na kraju trgovac uzme 50 posto maloprodajne cijene na koju se obračunava PDV, tako da prehrambena industrija od prodane robe dobije 30 najviše posto – govori Bilić.

Iduća godina ne bi trebala izazvati ni veće poremećaje među hrvatskim preradivačima voća i povrća ponajprije zato što su poremećaji kod njih, ističe Željko Jurkin, direktor zadruga Eurovoće Orahovica, nastali prije, nakon ulaska stranih lanaca i otvaranja granica za proizvode iz okolnih zemalja. Misli da je i dalje najveći problem hrvatske industrije što se na prste jedne ruke mogu nabrojiti konkurentni svjetski proizvodi, ne može ih se ponuditi dovoljno.

Proizvodnja i prerada voća i povrća mogla bi iznjedriti takve proizvode budu li nadležni dovoljno pametni – misli Jurkin.

Prilika za sektor prerada voća i povrća u idućoj godini jest veća sirovinska baza kojom trenutačno raspolažu preradivači voća i povrća. To je rezultat ulaganja uz pomoć operativnih programa Ministarstva poljoprivrede.

Iako rezultati neće biti primjereni uloženom, sljedećih se godina ipak može očekivati mnogo veća i kvalitetnija ponuda robe, osobito voća kao sirovine za preradivačku industriju. Takva će ponuda sniziti cijene, što je preduvjet za konkurentniji završni proizvod – poručio je direktor zadruga Eurovoće Orahovica.

Ipak, jedno je od ključnih pitanja koje će se proizvođačima hrane postaviti iduće godine kako doći do potrebnih bankovnih kredita za ulaganje u poslovanje.

Do sada su svi zbog relativno jeftinog bankovnog kapitala često zanemarili druge izvore financiranja. Proizvođači moraju biti svjesni da poboljšanje mogu postići i poboljšanjem poslovnih procesa, suradnjom s vanjskim podizvođačima, aktivnom politikom upravljanja nekretninama i drugim izvorima financiranja kao što su poslovni najam i leasing – poručio je Predrag Šegović, direktor čakovečke Perutnine Ptuj – Pipo koja je u Čakovcu ove godine investirala u modernizaciju i povećanje proizvodnih kapaciteta, a u Zagrebu otvorila distributivni centar.