Home / Biznis i politika / Refinanciranje i vanjski dug DUG CE NAM SE POVECAVATI EKSPONENCIJALNO

Refinanciranje i vanjski dug DUG CE NAM SE POVECAVATI EKSPONENCIJALNO

Britanski Carlson Private Equity Fond dosad je poslao tri pisma Vladi u vezi sa Željezaronom Split i razočarani su cijelim slučajem. No, za konačni raskid ugovora čekaju odluku Vlade i Zlomrexu.

Nismo raskinuli ugovor sa Zlomrexom jer još čekamo odluku hrvatske Vlade i Zlomrexu – rekao je Artur Jedrzejewski, izvršni direktor Carlson Private Equity Fonda. Iako se špekuliralo o tajnim pregovorima između Vlade i Carlsoana, Jedrzejewski kaže da su poslali tri pisma Vladi na koja nisu dobili odgovor.

  • Stoga bi radije izbjegli bilo kakav daljnji interes za Željezaru Split – kaže Jedrzejewski, ističući da su vrlo razočarani cijelim slučajem.

Prema riječima Ozrena Matijaševića, člana Upravnog odbora HFP-a, iz kontakata s predstavnicima Zlomrexa vidljivo je da su oni spremni predočiti dokaze o raskidu ugovora s Carlsoanom i o tome da dionice nemaju tereta. Ostvare li se te najave, u sljedećih sedam dana HFP bi mogao krenuti u raspišivanje natječaja. HFP dosad, izjavio je njegov predsjednik Vedran Duvnjak, nije mogao sa Zlomrexom sklopliti sporazum o raskidu kupoprodajnog ugovora i pokrenuti novi natječaj jer nije imao dokaze o raskidu ugovora ni o skidanju založnog prava City banke nad dionicama Željezare u vlasništvu Zlomrexu.

Prema predloženom sporazumu, Zlomrex bi sve dionice Željezare koje ima u vlasništvu, oslobođene tereta, za kunu prodao HFP-u s time da bi HFP otkupio dio obveza Željezare prema Zlomrexu u iznosu od 10 milijuna eura. Ostala potraživanja od 26,4 milijuna kuna Zlomrex bi otpisao.

Alternativa sporazumu je aktiviranje 75 milijuna kuna korporativnih jamstava za neizvršenje Zlomrexova plana i 12 milijuna kuna za neizvršavanje obveza prema radnicima, no to znači i otvaranje dugotrajnih sudskih sporova. Carlson je 10. rujna sklopio ugovor s odgodnim uvjetima, od kojih je najvažniji nužna suglasnost HFP-a, kojim je od Zlomrexa kupio 95,86 posto dionica Željezare Split.

Prema riječima Zvonka Šegvića, predsjednika Nezavisnog sindikata Brodosplita, Carlson je odbijen jer su njegovi uvjeti da država na sebe preuzme sve dugove, koji navodno dosežu 220 milijuna kuna, bili neprihvatljivi. Da bi slučaj bio zanimljiviji Carlson je ovih dana dobio blagoslov Hanfe za preuzimanje Željezare s obzirom na to da je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje nastala 8. rujna, a cijena koju se ponuditelj obvezuje platiti za dionici je jedna lipa.

  • To je formalnost jer smo prisiljeni raskinuti ugovor – kaže Jedrzejewski.

Iduće godine moći ćemo se refinancirati na inozemnom tržištu, dakle kapitala neće nedostajati. Ali to ponovno otvara problem vanjskog duga.

Vanjski dug nastaje kao razlika između domaćih potrošnje i proizvodnje. Kuna ne kotira na inozemnom tržištu, dakle ne možete dug plaćati u kunama, nego morate kod kuće proizvesti, izvesti, naplatiti u stranoj valuti i vratiti dug. Vanjski dug uvijek možete vidjeti u saldu tekuće bilance plaćanja. Negativan saldo ove godine iduće je godine dug. Dakle, ćemo se povećavati eksponencijalno jer su kamate koje plaćamo veće od stope rasta domaćih proizvodnje.

Refinancirat ćemo se uz kamate od šest ili sedam posto, a proizvest ćemo možemo nula ili jedan posto više. Dakle, ćemo se dijelom refinancirati na domaćem tržištu. Koliko, ovisi o HNB-u, gdje upozoravaju da se rezerve smanjuju. Imate tri opcije: veću potrošnju od proizvodnje možete rješavati posuđivanjem, to je vanjski dug. Možete tiskati novac, ali onda stvarate inflaciju. Ili možete ne činiti ni jedno ni drugo, ali onda se stvara nelikvidnost.

Kriza je najviše pogodila realni sektor, koji sve češće traži pomoć od države. Smije li se država uključiti u rješavanje gubitaka u privatnim poduzećima? – Smije, ali ne bez cilja. Država se ne smije mišati tako da pokriva gubitke i stvara nelojalnu konkurenciju. Zašto nas EU stalno upozorava zbog brodogradnje? Nije problem u tome što dažemo milijardu ili dvije kune na godinu, nego što na kraju proizvodnog procesa pokrivamo gubitke.

Europa s horizontalnim potporama podupire povećanje efikasnosti. Pogledajte što mi radimo: npr. Podravka uvozi primarne proizvode, a mi za njihovu proizvodnju dajemo subvencije?! Sad nikako ne bismo zadovoljili kriterije za dodjelu poticaja prema novom europskom sustavu. Država samo mora stvoriti uvjete za funkcioniranje tržišta, a onda neka se kompanije natječu prema efikasnosti.

Istodobno s krizom događaju nam se afera u državnim poduzećima. Je li to najava da je vlast spremna obračunati se s korupcijom u vlastitim redovima? – Sudeći prema načinu otvaranja afera, mislim da je pritisak došao iz inozemstva. Vjerojatno se u sklopu tog pritiska maknuo i Sanader. Ne bih rekao da se procesi u Hrvatskoj vode, jednostavno se pušta da se otvaraju.

Hoće li i 2010. biti obilježena aferama državnih tvrtki? – Bit će još afera, već sada jedna otvara drugu. Ne bih licitirao s poduzećima, o tome ne mogu govoriti, ali u tu piramidu nisu uključene samo tvrtke koje se sada istražuju.

Kako će Podravka plivati iduće godine? – Dobro što je u krizi potrošnja hrane ne smanjuje, pa očekujem skroman rast od jedan ili dva posto. Bez obzira na trenutačne financijske probleme ne očekujemo pad. Sada se treba reorganizirati i smanjiti troškove.

Količi su procijenjeni potencijalni gubici? – Nemamo još sve dokumente, pa zasad računamo s 310-ak milijuna kuna potencijalnih gubitaka. U njima je primjerice mjenica na 107 milijuna kuna koju je Podravka dala kao jamstvo za Fimu, a taj novac nije ušao u Podravku. Imamo Fimin kredit od 80 milijuna, depozit u OTP banci vrijedan 46 milijuna, jednu transakciju od 10,7 milijuna kuna koju još nismo računali i 65 milijuna kredita SMS-u. SMS ide u stečaj, pa ne vjerujem da ćemo u idućih nekoliko godina uspjeti izvući više od 10 posto.

Za kredit od 80 milijuna Fimi kao zalog imamo dionice Mirne Rovinj. Ako bi se to uspjelo prodati, dijelom bi se smanjio taj gubitak. Za mjenicu od 107 milijuna tražit ćemo još neku drugu Fiminu imovinu koju bismo mogli uzeti za pokriće i tako smanjiti potencijalni gubitak.

Ostaje pitanje tajanstvenog depozita. – U idućih desetak dana trebali bismo doznati o čemu je riječ. Ta je transakcija registrirana kao depozit, no ona to zapravo nije jer ga ne možemo povući. Očito je riječ o nečem drugom i sada to utvrđujemo. Možda je Podravka uzela kredit od OTP-a, pa je riječ o nekoj rati otplate.

Gdje je ugovor u kojem bi trebalo pisati o čemu je riječ? – Ugovor u Podravci ne postoji. Stalno objašnjavam da nas ne zanima OTP, nego naš dug i potraživanje, dakle međusobne obveze. Malo je čudno što to ne možemo vidjeti.

Što kažu u OTP-u? – OTP reagira, daje neke opise, ali ne možemo razgovarati na temelju pisamca, nego isključivo na temelju striktno utvrđenih obveza. Idući tjedan razgovarat ćemo s nadležnima u banci, stoga se nadam da ćemo nakon toga znati i koliki su rizici te transakcije.

Zar Uprava Podravke nema ugovor? – Način je organizacije i poslovanja u Podravci takav da je pojedini član Uprave mogao potpisati bilo što bez znanja drugog člana Uprave. Ugovori su se potpisivali samostalno, bez supotpisa. Svatko je, očito, radio u svom interesu. Organizacija poslovanja prilično je čudna.

Kako sada surađujete s Upravom? – Prilično dobro. O svim otvorenim stavkama razgovarao sam kao predstavnik vlasti, jednako s Upravom kao i s SMS-om, s Adrom, Mirnom Rovinj, revizorima, bankama. Za desetak dana sve bi otvorene stavke trebale biti jasne.

Priča se da su Podravkine obveze veće od pola milijarde kuna. – To su brojke o kojima se govori napamet. Krediti jesu veći, ali nama rizik nije kredit koji je završio u Podravci i njezinoj proizvodnji. Rizik je ono što je Podravkina obveza, a novac nije završio u poduzeću. Rizik je ono što je Podravka dala, a neće moći naplatiti kao što je kredit SMS-u koji je otišao u stečaj. Zato je važan ugovor s OTP-om na temelju kojeg ćemo vidjeti ima li Podravka obvezu prema banci i raste li rizik.

Ako je riječ o kreditu, možda se iskoristio za kupnju dionica depo-niranih na Malti. Otkrije li se to, mogli bismo dionicama isplatiti kredit. Pitanje je samo vrijednosti tog kredita i tih dionica. Dakle, konačni gubitak može biti i 500 i 200 milijuna, no to ćemo znati tek kad sve karte budu na stolu.