Rusi ni sljedeće ljeto neće doći ne budu li cijene niže

Majstore financijskih transakcija teško će zaustaviti porez na bonuse. Britanija je već spremna udariti 50 posto poreza na sve bonuse iznad 25 tisuća funta, a Francuska na one iznad 27 tisuća eura. Amerikanci se još nisu odlučili iako se čuju sve glasniji pozivi da se slijedi britanski model, to više što su bonusi na Wall Streetu za ovu godinu narasli ukupno 40 posto!

I ako se možda činilo da su svjetski lideri zaboravili jednu od omiljenih tema sredine godine – bankarske bonuse – izgleda da je bol veća nego što se mislilo. Već na početku krize financijske su institucije okarakterizirane kao glavni izvor problema, a njihovi šefovi određeni za javno smaknuće, odnosno za njih još goru stvar, rezanje bonusa. U nemogućnosti grijotiniranja, ali uz nužnost neakvog razapinjanja, svjetski su čelnici odlučili napasti svim silama iznimno velikodušnu isplatu dodataka na ionako vrtoglave paušale – samo po sebi meritorno kad se zna koje su si iznose radišni bankari isplaćivali i nastavili isplaćivati usprkos kolosalnom neuspjehu tvrtki koje su vodili i tomu što u mnogima od tih bonusa sudjeluju i porezni obveznici, izravno ili neizravno.

Ne treba se zavaravati i misliti pritom da je dovoljan argument u korist nastavka sočnih isplata otplate duga državi, odnosno vraćanje pravodobno posuđene love. Prvo, zato što te tvrtke i ne bi postojale bez spasonosnih poreznih novčića, i drugo, zato što kultura suludog i nerealnog međusobnog bankarskog tapšanja po ramenu ima dublji problem – upravo to da je riječ o ukorijenjenoj kulturi. Postoji i treći razlog: smiješna tvrdnja da je riječ o tržišnim uvjetima koji nalazu enorme bonuse jer se samo tako može privući vrhunski talent. Koji talent? Za izmišljanje novca? Za poticanje jedne od najgorih kriza u posljednjih 80-ak godina?

Najbahati je, sasvim sigurno, u inače snažnoj konkurenciji bešćutnog autizma bankara Goldman Sachs, jedna od najstarijih i najproblematičnijih financijskih institucija u svijetu koja se nalazila ondje negdje u epicentru oluje, da bi u zaprepašćujuće kratkom roku nastavila po starom, najavom isplaćivanja rekordnih bonusa prije ove godine. I ne odustaje. Dapače, pokazuje onu istu snalažljivost za grabljenje para koju je oduvijek imala. Osjetivši da je sve manje razumijevanja za samonagrađivanje, u Goldmanu su zaključili da bi najbolje bilo ne odustati od bonusa, naravno, nego naći prikladniji način isplate. Bonuse će umjesto u gotovini, objavili su, isplatiti u dionicama svoje kompanije. Velik korak za banke.

U skladu s tom novootkrivenom osjetljivošću, a zasigurno i uvažavajući blagdansko raspoloženje, Goldman je svoje zaposlenike, točnije 30 članova Upravnog odbora (zaposlenika je 31 tisuća), odlučio za velike uspjehe u ponovnom napuhavanju financijskog poslovanja nagraditi isplatom u ograničenim dionicama koje se ne mogu prodati idućih pet godina i mogu se oduzet u slučaju rizičnog ponašanja menadžera. S obzirom na to da im je, očito, cijelo poslovanje rizično, teško je shvatiti kriterij prema kojem će se ponašanje smatrati rizičnim.

U prvih devet mjeseci Goldman je osigurao 16,7 milijardi dolara za bonuse, što je bilo točno 6,7 milijardi dolara više od pomoći koju je godinu prije uzeo od Vlade da bi preživio. Posebno je zgodna konstrukcija šefa Lloyda Blankfeina prema kojoj je takvo tvrtkino ponašanje u interesu javnosti i Goldmanovih dioničara. Na kraju krajeva, najveće zvjerke u kompaniji prošle su godine odrekle bonusa i prihvatile samo svoje skromne plaće od 600 tisuća dolara na godinu. Što bi više ljudi htjeli od njih?

Evo, primjerice, Nicolas Sarkozy, francuski predsjednik, htio bi malo novca od njih, za promjenu. Slijedom ljetnošnjih najava Sarkozy je u tandemu s britanskim premijerom Gordonom Brownom pozvao na globalni porez na bankarske bonuse. U zajedničkom uvodniku Wall Street Journala objasnili su kako su ‘suglasni da jednokratni porez na bonuse treba razmotriti kao jedan od prioriteta’ s obzirom na to da su rasli djelomično zbog poticaja koje su države dale bankama. Britanija će stoga ‘opaliti’ 50-postotni jednokratni porez na sve bonuse iznad 25 tisuća funta, a njihov primjer slijedit će i Francuska s oporezivanjem bonusa iznad 27 tisuća eura. Prag je, sasvim očito, postavljen vrlo nisko u kontekstu uobičajenih iznosa. Britanci su nakon teškog kraha doživljenog raskidanjem financijskog sektora izrazito zainteresirani za odmazdu protiv nabujalog londonskog Cityja. Naime, proteklo vrijeme pokazalo je golemu izloženost britanske ekonomije sektoru financijskih usluga i u skladu s time veću pogodnost ukupne ekonomije recesijom. Ne začuđuje stoga predana borba premijera Browna za koordiniranje globalno namirivanje iz bankarskih bonusa.

Osim Francuske, otpočetka vrlo zagrijane za ideju, Brown je nedavno osigurao i emotivnu potporu njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je zamisao nazvala ‘šarmantnom i poučnom za druge’. Ipak, usprkos očitom simpatijama Berlina čini se da Merkel ima šukerski problem kad je riječ o željenu rezanju. Izvori u njemačkoj Vladi upozorili su da Merkel iz pravnih razloga neće moći tek tako sudjelovati u linču bankara.

Nisu, doduše, maločini političari doživjeli trenutak djevičanske kreativnosti, nego je riječ o neznatnoj preradi ideje američkog ekonomista Jamesa Tobina o oporezivanju svih valutnih globalnih transakcija, nešto što se Amerikancima nikako ne sviđa usprkos sve glasnijim pozivima na prihvaćanje britanskog modela, pogotovo uzme li se u obzir ukupan 40-postotni rast bonusa na Wall Streetu za ovu godinu. Zgodna ideja, nema što, ali mora se primijetiti zakasnjenost reakcije. Natjecanje u isplaćivanju bonusa traje već desetljećima i perverzne je razmjere dosugnulo odavno. Primjerice, još 2007. Blankfein je osobnu fiskalnu godinu zaključio sa 68,5 milijuna dolara u džepu, pa se postavlja pitanje što se dosad čekalo, zašto se toleriralo i kako to da su bankarski bonusi tek sad postali problem globalnog dosegla. Druga, tehnička primjedba odnosi se na uobičajeni problem, izbjegavanje plaćanja poreza, u čemu zasigurno neće nedostajati maštvitosti.

U planovima za sljedeću sezonu hrvatski turistički radnici svakako bi trebali uzeti u obzir porazne rezultate ovogodišnjeg posjeta turista iz Rusije. Zbog toga što cijene nisu smanjene i usklađene s aktualnom ekonomskom situacijom, u Hrvatskoj se broj gostiju iz Rusije u 2009. smanjio čak 37,3 posto – kaže predsjednik Saveza turističke industrije Rusije Sergej Pavlović Špiljko.

Objašnjava da je za većinu građana Rusije u odabiru turističkih odredišta glavni činitelj cijena. Upravo su zato ljetos ruski turisti dali prednost jeftinijem Egiptu u odnosu na Tursku. Turci su bili uporni i nisu htjeli sniziti cijene, pa je u prvih devet mjeseci ove godine broj gostiju iz Rusije u Turskoj pao 13 posto, a u Egiptu je porastao četiri posto. Ukupan je ovogodišnji pad putovanja ruskih turista 26,6 posto.

Rusi novogodišnje praznike vole provesti na moru ili na skijanju. Oni koji se i zimi vole kupati lete u Egipat, Emirate i Tajland, a na skijanje najviše putuju u Austriju, Francusku, Italiju i Švicarsku. Ali rado putuju i u Bugarsku i Slovačku. Zašto ne i u Hrvatsku? Jedan od najboljih poznatelja ponude na Jadranu, vlasnik moskovske agencije Putnik Vladimir Bambulja, koji je u Hrvatskoj godinama radio kao predstavnik moćnog sovjetskog Inturista, objašnjava da je glavni problem visoka cijena. Jer posve je pogrešna naša percepcija da samo bogati Rusi putuju okolo i troše enormne sume ne pitajući koliko što stoji. Hrvatska je skupa za mnoge ruske turiste. Kriza je učinila svoje, a hrvatski hotelijeri nisu htjeli ili nisu mogli projektirati svoju ponudu, pa je to utjecalo na pad dolaska ruskih gostiju – objašnjava Vladimir Bambulja.

Tijekom ljetnih mjeseci avioni na relaciji Moskva – Zagreb ili Moskva – Split bili su puni, pa se mogao steći dojam da se uopće nije smanjio broj gostiju. Međutim, Bambulja objašnjava da je ove godine bio manji broj čarterskih letova.

Ruski turisti zadovoljni su kvalitetom ponude i uslugom na Jadranu. Osim toga, zbog sličnosti jezika turisti s prostora bivšeg Sovjetskog Saveza rado dolaze na Jadran. Međutim, ako jadranski hotelijeri žele imati što više turista iz Rusije, moraju voditi računa o njihovoj kupovnoj moći – kaže Vladimir Bambulja.

Rusija se otvorila, pa njezini građani mogu birati gdje će ljetovati ili zimovati. S druge strane hrvatski hotelijeri imaju svoju računicu, zato jedino oni mogu odlučiti po kojim im se cijenama isplati raditi. Jedno nije sporno: Hrvatska će i dalje biti zanimljivo odredište zato što ima čisto more, dobar servis i, što je također važno, do nje se stiže za tri sata leta avionom – kaže Bambulja, koji se nada da će hrvatski turistički radnici iz analize ovogodišnje sezone izvući pouku.

Bambulja ističe da se sve to može reći i za Crnu Goru koja je također imala rekordan pad turista iz Rusije. Najlošiji bi potez bio prihvati li se mišljenje ‘tko želi doći, neka dođe, a bez ostalih se može…’ Ambiciozne zemlje bore se da im gosti iz inozemstva što češće dolaze i steknu naviku da godinama ljetuju u istoj zemlji.