Država mora poticati ulaganja poduzeća u nove kapacitete

Uz Vladinu pomoć Podravka ili Kraš mogli bi preuzeti nekog od konkurenata u susjednim europskim državama i na taj način ojačati svoju poziciju izvan domaćeg tržišta.

Nastavi li se takav trend, broj registriranih nezaposlenih do sredine 2010. mogao bi prijeći brojku od 320.000. Rast nezaposlenosti, naravno, negativno utječe na domaću potražnju i potrošnju, pa tako i porezne prihode javnog sektora. Zahvaljujući takvom cikličkom kretanju cijela će ekonomija ponovno ovisiti o rastu domaće potrošnje koji sredinom godine donosi turistička sezona. Pritom je, naravno, posebno važna inozemna komponenta. Turistička potrošnja, međutim, bez obzira na eventualni porast, ne može pokrenuti gospodarski oporavak. Izlaz iz krize i oporavak u kratkom roku mogu jedino biti rezultat sveobuhvatnog zaokreta centralne i lokalne države kao i ukupnih politika investicija u potrošnju u javnom sektoru. Hrvatskoj neodložno treba paket kratkoročnih mjera za zaustavljanje usporavanja te dugoročnih politika za strukturnu prilagodbu hrvatskoga gospodarstva i ‘ubrzavanja ekonomskog rasta’.

S obzirom na visoku unutrašnju i vanjsku zaduženost, na koju godinama upozoravaju ekonomisti i Hrvatska središnja banka, porezna rasterećenja radi povećavanja potrošnje, kao kratkoročne pro-konjunkturne mjere, zasigurno nisu moguća. Država u kratkom roku ne smije ugroziti svoje porezne prihode i time dovesti u opasnost refinanciranje javnih dugova. Vlada mora djelovati na strani rashoda, koji se prije svega moraju uravnotežiti s realnim poreznim kapacitetom. U tom bi se smislu proračun ukupnih rashoda centralne države trebao kretati između 100 i 105 milijardi kuna. Struktura rashoda se, međutim, mora radikalno promijeniti kako bi se, osim plaća i mirovina, osigurala sredstva za državne intervencije u sektoru poduzeća. Te intervencije moraju biti brze i učinkovite, a prema opsegu ne mogu biti manje od 15 milijardi kuna. Velika prepreka takvom planu su pritisci proračunskih korisnika različitih prava (osim plaća i mirovina, koje ne treba dirati), ali i od drugih zainteresiranih strana kojima ne odgovara ulazak u proces prilagodbe.

Daljnja liberalizacija i jačanje konkurentnosti na tržištu nužni su kako bi impulsi rasta koje bi Vlada poslala u gospodarstvo mogli utjecati na ekonomski oporavak i rast. Osim nepovoljne gospodarske strukture, u kojoj prevladavaju sektori bez potencijala rasta u srednjem roku (trgovina, građevina, financijske usluge, brodogradnja), velike barijere ekonomskom oporavku predstavljaju oligopolizirane tržišne strukture te različiti karteli u svim segmentima tržišta (roba, novca i faktora). Tržište se jednostavno mora dinamizirati i posve otvoriti. Pritom je ključno ohrabriti ulazak novih međunarodnih grupacija na domaće tržište i njihovo direktno ulaganje. Vladine politike s druge strane moraju snažno stimulirati ulaganja poduzeća u nove prerađivačke kapacitete, posebno izvan glavnih urbanih zona, usvajanje novih tehnologija, razvoj proizvoda i investicije u distributivne kanale izvan zemlje. To smo, primjerice, vidjeli kod preuzimanja Ine, kojim MOL osigurava kanal distribucije za proizvode svojih rafinerija na hrvatskom tržištu. U tom kontekstu nije nemoguće zamisliti da uz Vladinu pomoć Podravka ili Kraš preuzmu nekog od konkurenata u susjednim europskim zemljama i na taj način ojačaju tržišnu poziciju izvan domaćeg tržišta. Za poticanje investicija u (organski ili anorganski) rast poduzeća i otvaranje novih radnih mjesta država mora razviti odgovarajuće instrumente koji se smjerom i intenzitetom moraju bitno razlikovati od postojećih. To ne mogu biti subvencije troškova, ni ‘obično’ izvozno kreditiranje, već višeslojni i kompleksni instrumenti tzv. equity i mezzanine financiranje rasta. Privatni i javni sektor moraju kooperirati prema istom cilju: ubrzanju gospodarskog oporavka.