Studenti trebaju biti oprezni jer postoji granica koliko mogu zaraditi a da ne plate dodatni porez, a obitelji koje imaju redovite studente prijavljene kao uzdržavane članove moraju paziti kolike oni prihode ostvaruju.
Otkraj godine najviše, ali i inače, događa se da se radišni studenti potpuno izbezume: nakon poštenog rada preko studentskog centra na svojim računima pronađu znatno smanjenu uplatu. Dogodi se to jer su prešli granicu neoporezive zarade, na koju su zaboravili ili za nju nisu ni znali.
Studenti su za poslodavce najjeftiniji radnici. S obzirom na to da ih se većinom traži za manualne i pomoćne administrativne poslove, čak ni u vrijeme recesije interes za takvim radnicima nije minuo. Štoviše, pad interesa mogao bi se zabilježiti sa studentske strane jer pritisknuti obvezama koje je za neke od njih donio Bolonjski proces, slobodnog vremena za rad nužno imaju manje. Nekim studentima, pogotovo onima koji su se zbog studija preselili u drugi grad, rad je ipak često jedini način da uštede novac kako bi si priuštili djelić iskustava koje ti gradovi nude. U traženju posla pomažu im ovlašteni posrednici – studentski centri, ali ipak, u šumi administrativnih doskočica čiji jezik nužno ne govore nerijetki se izgube zajedno s roditeljima. Tako se dogodi i da brojne obitelji ostanu šokirane kad kao nagradu za marljivog studenta dobiju obavijest da državi duguju porez.
Takva iznenađenja mogu se izbjeći dobrim informiranjem o pravima i obvezama koje svaki student ima potpisivanjem studentskog ugovora o radu. Krenimo ispočetka: student koji radi preko studentskog centra obvezno je osiguran od posljedica nesreće na radu i profesionalnih bolesti, a doprinose za to plaća studentski servis. U fakturi koju ispostavlja naručitelju posla zajedno sa svojom provizijom studentski centar cijenu prevaljuje na korisnika studentskog rada. To znači da svaki student tvrtku za koju radi stoji 12 posto provizije SC-u, pet posto mirovinskog te 0,5 posto poreza za zdravstveno osiguranje. Izvrsno za poslodavca, međutim student mora biti oprezan jer postoji granica koliko može zaraditi a da mu država zaradu dodatno ne optereti porezima.
Obitelji koje imaju redovite studente prijavljene kao uzdržavane članove moraju voditi računa o tome kolike prihode oni ostvaruju. Ako student zaradi do 10.800 kuna ili ima i druge prihode (npr. stipendiju!), za porezne se svrhe smatra uzdržavanim članom (ipak, u iznos od 10.800 godišnjeg prihoda ne uračunava se mirovina koju prima nakon smrti roditelja).
Ako dakle student prijeđe tih 10.800 kuna, roditeljima na adresu može umjesto povrata poreza na koji su računali stići uplatnica i za nekoliko tisuća kuna duga. Da bi izbjegli takvu neugodnost, najbolje je studenta odjaviti na vrijeme. Ali recimo da ste to riješili kako je trebalo, student ste, primate stipendiju i radite svaki tjedan da biste ostvarili dodatna primanja. Sljedeća granica na koju trebate pripaziti nalazi se na zaradi od 50 tisuća kuna na godinu, koliko kao redoviti student možete ostvariti preko studentskog servisa kao ovlaštenog posrednika a da se vaša zarada dodatno ne oporezuje. Ako je svota veća, na razliku iznad 50 tisuća kuna student plaća 25 posto na dohodak i prirez, bez prava na korištenje osobnog odbitka pri isplati. Porez se uračuna u trenutku isplate, pa to znači da student na žiro-račun dobiva svotu umanjenu za porez i prirez, dakle za četvrtinu manju svotu od one koju je očekivao. Kad se takva situacija dogodi, ne treba očajavati, nego pričekati veljaču i podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak. Pri podnošenju prijave student ima pravo iskoristiti osobni odbitak kao neporezivi dio dohotka (1.800 kuna na mjesec odnosno 21.600 kuna na godinu).
