Utjecaj trenutka

Iduće godine piše nam se nešto bolje. Analitičari predviđaju stagnaciju ili blagi pad. Za ovu godinu, koja završava s minusom BDP-a od približno šest posto, predviđali su uglavnom rast. Najtraženije osobe danas nisu lica s Interpolovih tjeralica. Od propasti Lehman Brothersa to su bez sumnje makroekonomski analitičari. Od njih se traži samo jedno – prognoza početka kraja krize! Inozemni je tisak preplavljen analizama, ocjenama, prognozama za ovu i iduću godinu, a financijske vlasti diljem svijeta na njima temelje buduće poteze. I to unatoč tome što nitko od njih krizu prije njezina izbijanja nije vidio. I naš je medijski prostor prepun analiza. S jednom razlikom – vlast ih ne uzima ozbiljno.

Takvo ignoriranje stvarnosti prije selidbe krize u Hrvatsku nije toliko smetalo. No otkad se ministar financija Šuker obrušio na upozorenja guvernera Rohatinskog najprije o inflaciji, potom o prelijevanju krize (sa svim njezinim posljedicama) mogao se naslutiti pogrešan smjer hrvatske ekonomske politike koji je krizu samo produbio – do depresije. No nije samo guverner uzalud ispaljivao upozorenja. Od naših je analitičara to prvi učinio Hrvoje Stojić. Još u siječnju ove godine, upravo u intervjuu Lideru, Stojić je prognozirao pad BDP-a više od jedan posto. Drugi su tada još bili u zoni rasta. No i sam priznaje da je procjene morao revidirati gotovo svakoga mjeseca, onako kako su stizale loše vijesti. Već je u ožujku BDP vidio na minus 2,9 posto, a sada čak na 6,5 posto. Unatoč ‘fluidnoj’ preciznosti prognoza Stojić je uvjeren da su one investitorima i klijentima itekako potrebne.

Većina tvrtki skuplja sve prognoze analitičara vodećih banaka i onda ih agregira. Naše se publikacije objavljaju na Bloombergu, Reutersu, Eastern Europe Consensus Forecastsu i ne bih rekao da su nepotrebne – kategoričan je Stojić. Baš kao što je tvrdio da će ove godine minus bio dublji nego ostali ‘prognozeri’ ni iduće godine ne smatra da će doći ‘samo’ do stagnacije nego i do daljnje, dožive znatno blagog pada – oko dva posto! U Ekonomskom institutu, pak, računaju s rastom, dožive skromnim ali ipak rastom – od oko 0,4 posto. Većina se ostalih analitičara smjestila oko nule, no svi su oni, bez iznimke, tijekom godine nekoliko puta revidirali prognoze – od optimističnih četiri posto Ekonomskog instituta do Stojićeva minusa od čak 6,5 posto. Klijanje procjena kretanja BDP-a iduće bi godine ipak moglo biti rjeđe, ne bude li iznenadnih poteza Vlade koji bi ga dodatno mogli srušiti.

Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke kaže da se prognoze drugih pokazatelja poput stope inflacije, nezaposlenosti, potrošnje uglavnom nisu mijenjali: – Kad smo potkraj 2008. prognozirali stopu BDP-a ocjene gospodarskih kretanja u eurozoni bile su optimističnije od stvarnosti. Također, uvođenje kriznog poreza snažno je utjecalo na pad osobne potrošnje, a to nismo mogli znati potkraj prošle godine – pojašnjava Šantić. Kaže da moramo biti svjesni ograničenja pri izradi projekcija. Najveća i najvažnija je – daleko veća uloga države nego u EU: – To je još izraženije uračuna li se utjecaj države putem tvrtki u njezinu vlasništvo. Nedostaju i srednjoročne strategije fiskalnog sustava i detaljni planovi upravljanja javnim dugom. Nemamo ni pokazatelje povjerenja potrošača, investitora i poslovnih ljudi. Sve to umanjuje točnost prognoza – kaže Šantić.

Zrinka Živković Matijević iz RBA kaže da je logično što su prognoze s prvotnih minus 0,6 revidirali na sadašnjih minus 5,9 posto. – Česta promjena prognoza očrtava neočekivani dubinu gospodarske krize. Velika ovisnost gospodarstva o potrošnji dodatno produbljuje krizu jer se nepovoljna kretanja iz realnog sektora na tržištu rada osjećaju s određenim vremenskim odmakom. S obzirom na to da osobna potrošnja i dalje ima dominantan udjel u BDP-u, gotovo 60 posto, uvođenje novih poreza izravno je utjecalo na raspoloživih dohodak stanovništva. Posredno i na BDP – tumači Živković Matijević. I ona, kao i Stojić, tvrdi da njihove prognoze koriste korporativni komitenti banke koji na temelju tih procjena izrađuju poslovne planove i strategije.

Alen Kovač, analitičar Erste banke, dodaje da su revizije prognoza normalna praksa, no 2009. je ipak bila iznimna, što je posljedica duboke globalne krize, neizvjesnosti oko budućih kretanja i snage kontraktacije globalnoga gospodarstva: – Očekivanja i prognoze vezane uz poslovno okruženje sigurno utječu na planove poslovanja poduzeća, no korištenje naših publikacija ipak ovisi o svakom pojedinom poduzeću – misli Kovač.

No koliko doista naši poduzetnici koriste makroekonomsko prognoze i trebaju li im uopće za osmišljavanje poslovnih planova i strategija?

Vlado Jerbić, predsjednik Uprave Belišća, kaže da je teško reći koliko su one precizne: – Mnogo se prognozira pod utjecajem trenutka. Dovoljno je da dva dana bude toplo pa da analitičari odmah prepoznaju globalno zatopljenje. Ako je dva dana hladno kažu da nam stiže novo ledeno doba. Volio bih da ima više stabilnosti u tim prognozama. No pratimo ih, čitamo, analiziramo i nastojimo ih realno procijeniti i na temelju toga izvući neki smjer, putokaz i za našu tvrtku – kaže Jerbić.

Ivan Miloloža, predsjednik Uprave Munje kaže kako analize čita i da mu služe kao smjerokaz u određivanju poslovnih planova: – Ako je od deset analiza šest sličnih moram se pouzdati u takve procjene. S nekim se od njih ne slažem, ali u svakom slučaju ih koristim. Ako većina kaže da ni iduće godine neće biti znatnijeg oporavka nego da se recesija nastavlja, onda to moram uzeti u obzir pri planiranju – uvjerava Miloloža.

Ivo Usmani, predsjednik Uprave Jadran Galenskog Laboratorija, tvrdi da u sklopu poslovne i strateške politike analize čita i koristi – ali ponajprije one inozemne, uglavnom američke, jer ih zanimaju izvozna tržišta poput Rusije, Ukrajine ili Kazahstana: – Ako te analize još upozoravaju na nestabilnost u Ukrajini u kojoj su Vlada i predsjednik i dalje u sukobu ili ako procjenjuju da s rastom cijene barela naftne raste i stabilnost u Rusiji, onda znamo gdje možemo investirati, do koje se razine štititi i gdje su najveći rizici. Koristimo i analize naših analitičara, uzimamo ih u obzir pri izradi poslovnih planova, ali ih dodatno sami ‘izoštrimo’ – kaže Usmani.

Miroslav Bunić, prvi čovjek Zagorje Tehnobetona, priznaje da se teško snalazi u šarolikosti prognoza kojima je zajedničko samo to da smo u recesiji. Analitičarima zamjera pretjerani pesimizam koji ‘tjera’ investitore: – Ima tu činitelja upotrebljivih za poslovno planiranje. No pitanje je mogu li analitičari pretpostaviti koji daljnji potezi Vlade mogu stopu BDP-a promijeniti. Od Vlade očekujem da poboljša uvjete za privlačenje inozemnih ulaganja kako bi se mogle nastaviti investicije. No mislim da i analitičarima treba malo više optimizma, jer sa svojim katastrofičnim ocjenama kao da se nateču tko će više pokopati neki sektor. Takve procjene mogu rezultirati još većim padom. Sad je vrijeme da se potiče potrošnja, a ne da se crnim prognozama obeshrabruju ulagači – misli Bunić.

Uvjerljivost i potreba za prognozama možda je na ‘pravu’ mjeru najbolje sveo glavni ekonomist PBZ-a Marko Škreb. Tvrdi da ne znamo baš mnogo o funkcioniranju ekonomije i mogućnostima ekonomskih prognoziranja. U travnju ove godine Business Week je napisao da su ekonomisti propustili prognozirati svaku ekonomsku krizu od 1930-ih godina, a jedan je njemački institut čak predložio da svi zajedno prestanemo prognozirati. Sredinom ovog desetljeća u nekim se krugovima čak razmišljalo da su klasični poslovni ciklusi stvar prošlosti. Zbog primjena novih informacijskih tehnologija i rasta produktivnosti možemo očekivati gotovo kontinuirani rast BDP-a, a na balone ne treba reagirati unaprijed, nego tek kada puknu, to je takozvana Greenspanova doktrina. Stvarnost je jednostavno demantirala sva takva razmišljanja. Složeni matematički modeli, kratic koje malo tko razumije i ogromne baze podataka kod mnogih su stvorile iluziju da o gospodarstvima znamo više nego što je tome tako. Prva je posljedica krize da prognoze ne treba shvaćati tako doslovno – poručuje Škreb. Ipak, napominje da nema govora o kraju krize. Unatoč tome prognoze za 2010. su danas bolje nego prije dva mjeseca – umjesto minusa životarit ćemo na oko nula posto BDP-a. Iako nam se iduće godine, barem prema službenoj procjeni BDP-a, piše nešto bolje nego ove, vlast bi napokon trebala podići koprenu s lica. Čak je i u politici glupost veliki – i skupi – hendikep!