Održivi razvoj

Otkraj 2008. Pliva je postala dijelom Teve, najveće svjetske generičke farmaceutske kompanije, i ta će promjena duboko determinirati njezin razvoj. Povećanje proizvodnje, troškovna i općenita učinkovitost već su dali određene rezultate, a do kraja 2009. očekuje se povećanje profitabilnosti poslovanja. Povećanje proizvodnje i izvoza, poglavito na tržište SAD-a, i mnogim domaćim dobavljačima otvaraju mogućnost da svoje proizvode plasiraju na zahtjevna međunarodna tržišta.

Povezivanje s Tevom za Plivu znači izlazak na nova tržišta i uvođenje novih lijekova na tržišta, što jača Plivinu poziciju u Hrvatskoj i regiji te omogućava stabilno i kvalitetno poslovanje. Poslovnu zajednicu, stručnu i opću javnost Pliva redovito izvješćuje o svojim postignućima u održivom razvoju. Nedavno je objavljeno Izvješće o održivom razvoju za 2008. koje obuhvaća ekonomske, društvene i ekološke aspekte održivosti. Izrađeno je prema smjernicama za izvještavanje o održivosti Globalne inicijative za izvještavanje iz 2006. Stručni osvrt na Izvješće dala je Komisija Upravnog vijeća HRPSOR-a čija je Pliva jedna od aktivnih članica. Komisija UV HRPSOR-a impresivnim je ocijenila pokazatelje društvenog učinka, posebno one koji se odnose na odgovornost za proizvod, zdravlje i sigurnost zaposlenika, obrazovanje zaposlenika te ulaganja u zajednicu koja su se 2008. povećala u odnosu na godinu prije; vrijedila su 11 milijuna kuna.

Budući da je Pliva farmaceutska kompanija, u strukturi ulaganja u zajednicu čak dvije trećine otpada na ulaganja u projekte u zdravstvu, odnosno programe edukacije, prevencije i očuvanje zdravlja naših građana, a trećinu čine ulaganja u znanstvene, obrazovne, kulturne i ekološke projekte te potpore različitim udrugama. Usprkos recesiji Pliva je i u 2009. nastavila sve svoje javnozdravstvene projekte prema kojima je već prepoznata kao odgovorna korporativna građanka. Među projektima važnima za sve hrvatske građane izdvajaju se tradicionalna božićna donacija i javnozdravstvena akcija ‘Zajedno prema zdravlju’ čiji je cilj edukacija, prevencija i upoznavanje s rizicima obolijevanja od bolesti srca i krvožilnog sustava. Pliva je već godinama provodi u svim većim hrvatskim gradovima (ove godine u čak 12). U listopadu 2009. u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku organizirana je akcija ‘Volim hodanje’. Prehodanim kilometrima više od stotinu tisuća građana osiguralo je ukupno tristo tisuća kuna kojima je Pliva u njihovo ime potpomogla aktivnosti Hrvatske gorske službe spašavanja. Uz humanitarni karakter cilj je akcije bio edukirati građane o velikoj koristi svakodnevnog hodanja najmanje 30 minuta.

Devetomjesečni rezultati Skladgradnje pokazuju da ta tvrtka posluje isključivo u Hrvatskoj, što je poprilično neobično za jednu građevinsku tvrtku u vremenima kada obim radova koje izvodi bilježi dramatičan pad. Skladgradnja je specifična i prema tome što je to gotovo jedina tvrtka te veličine u zemlji koja nema odjel za marketing niti internetsku stranicu. Prema financijskom izvješću za 2008. imali su ugovorene radove s državom u iznosu od milijardu kuna.

Djelo koje mu se stavlja na teret utjecaj je na odgovorne u HAC-u da mu dodijele posao bojenja tunela Sveti Rok i Mala Kapela po cijeni pet puta većoj od tržišne. No, tu vjerojatno nije kraj afera, jer je Skladgradnja bojila čak osam tunela za još jedno javno poduzeće – Autocestu Rijeka – Zagreb. Slučajno ili ne, Skladgradnja je u posljednjih pet godina radila, uglavnom kao podizvođač, sve važnije trase u hrvatskoj cestogradnji.

Neki put nakon izgubljenog natječaja tu bi tvrtku angažirala konkurencija, dok bi u scenariju koji možemo nazvati plan ‘B’ Skladgradnju angažirali poznati domaći, ali i strani cestograditelji nakon što su dobili posao gradnje nekih dijelova autoceste. Žužul je u svojim rijetkim obraćanjima javnosti uvijek ponavljao da su kao kooperanti dobivali tek između šest i osam posto od ukupno ugovorenih radova, što je mnogo manje od zakona dopuštenog.

Naime, glavni izvođač prema hrvatskom zakonodavstvu može 49 posto posla prepustiti kooperantima. Gledano u ukupnom obimu hrvatske cestogradnje, ostvareni prihodi Skladgradnje u posljednjih pet godina iznose svega 1,1 milijardu kuna, što je doista malen iznos u odnosu na ukupne troškove, ali ako su i drugi dobivali poslove na isti način kao imotska tvrtka, čitava priča s cestogradnjom dobiva elemente duboko kriminalnog posla, a ne uspjeha hrvatske građevinske operative, kako poslove na gradnji cesta vole nazivati ljudi u vlasti. Možda upravo zbog toga tvrtke poput Dalekovoda, Viadukta i Skladgradnje ne istražuju ocjenjivački sudovi za najvažnije svjetske nagrade u građevini već antikorupcijski odjel Europske komisije – OLAF.

Stave li se na stranu sve priče u vezi s kriminalom povezanim s autocestama i Žužulom, poslovanje Skladgradnje izgleda upravo bajkovito, pogotovo usporedi li se s većim tvrtkama iz branše. Svoja potraživanja ta tvrtka je u 2008. naplaćivala za 38 dana, što je gotovo tri puta kraće od IGH i Tehniku, tvrtki koje su u istoj branši. Dobavljači Skladgradnje također su bili u boljoj poziciji nego oni u konkurentske tvrtke – Žužulovi su svoje obveze plaćali za prosječno 40 dana.

Zanimljiva je i stavka koja govori o udjelu novčane mase u ukupnoj imovini – dok su tvrtke iz branše zadovoljne da im novac u blagajni predstavlja svega nekoliko posto ukupne imovine, Skladgradnja je čak četvrtinu imovine držala u gotovini u obliku bankovnih depozita. To, doduše, govori da Žužulovi nisu previše efikasni u poslovanju i ne angažiraju novac za širenje poslovanja, ali izgleda da im on u širenju, koje se može ocijeniti strelovitim, nije potreban. Budući da su brojke predobre da bi odražavale realno stanje stvari, pogotovo za tvrtku koja je prve reference u cestogradnji stekla 2003., sumnja u povlašteni položaj Skladgradnje i više je nego opravdana.