Golemi državni dugovi nastali zbog krpanja financijskog sustava dolaze na naplatu

Crne prognoze kažu da će sljedeća godina biti još gora. Najveća ekonomija svijeta ima deficit od 12,93 posto BDP-a, Britanija 14,5, Španjolska 10,8 posto, Grčka 12,7 posto… U EU zoni samo je Njemačka s deficitom od 3,7 posto blizu zacrtane politike EU prema kojoj deficit ne smije prijeći tri posto BDP-a.

Slijedom dubajskog šoka i naglog shvaćanja ekonomista, investitora i poslovnog svijeta uopće, da su nakon cijele godine divljačkog trošenja države svijeta zadužene do grla, počeo se javljati tihi strah da možda neke od njih neće moći servisirati svoja nabijala dugovanja. Jedna ekonomska škola prilično šeretski smatra da količina duga i nije toliko važna, koliko je važno na što je taj novac utrošen. Primjerice, ako kao Amerika ili Hrvatska uzmute tudi novac da biste kupovali tuđu robu, a u isto vrijeme sami proizvodite minornu količinu robe, onda imate problem.

Otegotna okolnost k tome je biti mala i nevažna zemlja u širem spektru stvari, olakotna ako ste supersila broj jedan i vaša valuta funkcionira kao svjetska, što vam omogućuje izdašno zaduživanje, barem još neko vrijeme. Druga strana tog novčića kaže da trošenje na dizanje svoje proizvodnje, pa tek posredno i potrošnje, rezultira relativno uravnoteženim javnim financijama sposobnima za servisiranje dugovanja jer ekonomija raste, pa time i mogućnost otplate dugova. Ta teza idućih nekoliko godina zaista će biti stavljen na test. Matematika će i najuvjerljivije pobornike takvog razmišljanja natjerati na preispitivanje stajališta.

Najveće ekonomije svijeta ogrezle su u dubokim proračunskim deficitima s jedne strane i negativnom stopi BDP-a s druge, što znači dvostruko negativan trend. Sve nade su stoga usmjereni srednjoročno, na sljedeće dvije do tri godine, kad se pijani milijarderi nadaju vratiti u kakvu-takvu normalu, što god uopće bude normalno u tom razdoblju.

Trenutačno još uvijek najveća gospodarska sila svijeta trebala bi prema procjenama poslovne obavještajne jedinice tjednika The Economist zabilježiti deficit od 11,9 posto BDP-a ove godine, dok si američka Vlada ne vjeruje ni toliko i nudi iznos od 12,93 posto. Za sve paničare u Hrvatskoj valja spomenuti strukturu javnog duga, koji iznosi 12,8 bilijuna dolara, ili 90,4 posto BDP-a, a prognoze govore o premašivanju 100 posto udjela u BDP-u za dvije godine. Razloga za paniku dakle, nema. Šalu na stranu, Amerika je zaista u dubokom dugu, baš kao i Hrvatska i pitanje je kako će iz giba izaći. Pad BDP-a ove godine bit će oko 2,4 posto, da bi sljedeće trebao krenuti snažno u plus, tempom od 2,6 posto, prognozira Economist. Onda još dodate odnos potrošnje u ukupnom BDP-u, koji iznosi oko dvije trećine, i imate mnogo nemirnih kreditora. Ni drugi ne stoje mnogo bolje, a Britanija već izaziva i sažaljenje jer nikako ne uspijeva dovesti izdaranu ekonomiju u red. Francuska, Njemačka, Japan i SAD izašli su statistički iz recesije, ali Britanije jednostavno neće, pa neće. Podaci Economistka kažu da će Britanija godinu završiti s 14,5 posto deficit i padom BDP-a od 4,5 posto, uz nadu da će 2010. donijeti, za ove uvjete robusan, rast od 1,3 posto.

S obzirom na prevladavajuću prisutnost britanskoga financijskog sektora u ogromnom dugu Dubaja, mnogi su pomisli upravo na Britaniju kad su čuli loše vijesti. Ta zemlja mogla bi biti ozbiljan problem, pogotovo imajući u vidu da je snažno usmjeravala ekonomiju prema sektoru financijskih usluga, što se pokazalo kolosalnim promašajem. U Europskoj uniji, pak, stvari su nešto bolje, ali ne i fundamentalno drugačije. Štedljivi Nijemci svoj deficit za ovu godinu procjenjuju na 3,7 posto, Economist im ne vjeruje i tipuje na 4,6 posto, bit će izgleda fotofiniš. Ipak, već sljedeće godine Vlada očekuje čak šest posto deficit i vraćanje u okvire Maastrichtom propisanog plafona od tri posto za zemlje članice eurozone tek 2013. Uvidjevši da u praksi od kriterija iz Maastrichta neće biti ništa, Unija je odlučila zacrtati razdoblje između 2012. i 2015. kao rok u kojem bi sve članice eurozone morale svesti svoj deficit na manji od tri posto BDP-a. Pad BDP-a bit će oko 4,9 posto ove godine, sljedeće bi trebao rasti 1,6 posto. Ako treba izabrati favorita, Nijemci su uvijek na vrhu popisa.

S druge strane, jedan od najvećih problema eurozone mogla bi biti Španjolska, kojoj nijedna brojka ne ide u korist. BDP će pasti 3,7 posto ove godine, pa daljnjih 0,2 posto sljedeće, procjenjuje Economist, uz vjerojatno rekordnu nezaposlenost od 19,3 posto i proračunski deficit od 10,8 posto. Zaista ne djeluje obećavajuće. Francuzi očekuju 8,2 posto deficita ove i 8,5 sljedeće godine uz prilično anemican rast od 0,75 posto 2010., tako da ni oni na kladionici ne bi stajali posebno dobro, ali za vjerovati je da će Francuska i Njemačka kao motori Europske unije ostati na nogama idućih godina usprkos trenutačno lošoj situaciji, poglavito zbog strukture ekonomija okrenutih proizvodnji.

Jedini pozitivan primjer je, nije sasvim lako vjerovati, Poljska, koja će, čini se, biti jedina europska zemlja, što više jedan od rijetkih u svijetu, koja je izbjegla recesiju. Njen BDP rastao je 1,5 posto, 0,4 posto više nego lani, vođen oporavkom potražnje vani, a svatko zna da oporavak potražnje vani ima smisla samo kad nešto i proizvodite za tu potražnju. Relativno velika domaća ekonomija potaknuta rezovima u porezima i niskim kamatama uspjela je izbjeći opaku sudbinu drugih, najviše zahvaljujući manjem opsegu kreditiranja i oslanjanju kompanija na vlastita sredstva, pojasnio je profesor Dariusz Rosati u intervjuu tjedniku Warsaw Voice.

Bivši poljski ministar vanjskih poslova dodao je i da je Poljskoj pomagao plivajući tečaj, dok je u isto vrijeme poljska vlada povećala proračunska izdvajanja, koja su mizernih 2,3 posto BDP-a.

Jedna je stvar sigurna. Oni koji proizvode realna dobra imaju najveće šanse za dugoročniji rast, ostali ili trebaju prestati baviti se kulama u pijesku financija ili smisliti novu piramidu koja će im kupiti još koje desetljeće lažnog prosperiteta.

Prije nepunih mjeseci dana Skupština Grada Beograda prihvatila je izmjene Generalnog urbanističkog plana. Beograd gleda u budućnost, a budućnost se zove – Delta. Naime, izmjenom plana predviđeno je da zemljište koje pripada Luci Beograd, koje je otprije koju godinu pod patronatom dvojca Mišković Miroslav i Beko Milan, promijenjeni prvobitnu namjenu. Tako je industrijska zona, koja je, istina, ruglo grada, dobila atribut gradskoga građevinskog zemljišta. U nekoliko navrata već su prezentirali idejni projekt ‘grada na vodi’ koji će se prostirati na 200 hektara zemljišta.

U čemu je problem? Worldfin, kako se zapravo zove luksemburska tvrtka koja je kupila Luku Beograd, a iza koje stoji spomenuti dvojac, za sada je samo vlasnik Luke, ali ne i zemljišta. Da bi realizirali svoj projekt, moraju najprije platiti naknadu za to zemljište. Na to ih obvezuje novi Zakon o planiranju i gradnji koji omogućava da se pravo upotrebe zemljišta na parcelama čija je namjena prihvaćanjem izmjena Generalnog plana (GP) promijenjena iz privredne zone u gradski centar konvertira u pravo privatnog vlasništva plaćanjem razlike između tržišne cijene i iznosa kojim su novi vlasnici poduzeća Luke Beograd priuštili pravo upotrebe.

Koliki bi to iznos mogao biti, ne zna se jer Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja još nije donijelo pravilnik kojim će se to biti regulirati. U Luci Beograd nisu zadovoljni time.

• Spremni smo za gradnju prve faze ‘grada na vodi’ i planiramo početi radove čim se stabilizira tržište nekretnina. No prije toga treba platiti i naknadu za konverziju. Ne znamo hoćemo li iskoristiti tu zakonsku mogućnost jer bude li cijena visoka, uz ionako previsoke naknade za građevinsko zemljište, ne samo mi nego nitko neće imati interesa za gradnju – objasnila je Tijana Munišić, direktorica Sektora za PR i komunikacije Luke Beograd.

Zaboravila je pritom da se te naknade plaćaju i za druga zemljišta do kojih su došli nadasve spornom kupnjom kompanija koje su se puštale niz istu tu rijeku. U mnogim slučajevima nad tim se četvornim metrima vode mnogi sporovi s nasljedicima vlasnika građevina i zemljišta.

Drugi je problem što realizira li se ‘grad na vodi’ Luka Beograd mora naći novo mjesto za djelatnosti koje obavlja. Nekoliko se lokacija spominjalo u javnosti, a sve se svodi na to da će, dogodi li se to, premještanje Luke platiti građani. Na to je u više navrata upozoravala i Verica Barać, predsjednica Savjeta za borbu protiv korupcije. Televizija B92 u kulturnoj emisiji ‘Insajder’ predstavila tu problematiku i upitala koliko će stajati to što će Beograd izgubiti luku. Šteta za Beograd mogla bi biti golema. Pitanje je koliku bi naknadu mogli tražiti za sporno zemljište koje bi se moglo prostirati na 211 hektara, koliki je taj industrijski dio. Šteta se računa na otprilike milijardu eura, koliko bi dvojac Mišković-Beko bio dužan platiti za prenamjenu da se sve napravilo po propisima.

Postoji i druga opcija o kojoj se, međutim, ne priča, a koja ne uključuje njihovu angažiranost u gradnji, nego, jednostavno, prodaju zemljišta stranim investitorima.