Svaki dan pratimo likvidnost

BORIS POPOVIĆ, ALARM AUTOMATIKA, ZAGREB: Svaki dan pratimo likvidnost, radimo samo s provjerjenim tvrtkama, obvezno uzimamo sredstva osiguranja plaćanja.

BLAŽENKA URBANKE, HSM INFORMATIKA, ZAGREB: Kad je riječ o razvoju, izabrali smo strateške smjerove i u njih ulažemo, a na svim drugim troškovima štedimo.

DOMAGOJ IVAN MILOŠEVIĆ, PASTOR GRUPA, ZAGREB: Faktoring je kao privremeno rješenje problema nelikvidnosti preskup, čak i u sadašnjim okolnostima, osim ako tvrtka nema druge opcije.

IVAN MAJSTROVIĆ, TURBOMEHANIKA, KUTINA: Duguju nam više od 12 milijuna kuna, ali nemamo kredita, zato uspjevamo izvršiti obveze prema radnicima, dobavljačima i državi.

U interesu da njegov partner propadne. Poput Majstrovića i ostali sugovornici ne misle da smo izišli iz krize i da nam je bliska budućnost ružičasta. Naplata potraživanja postaje sve teža i sporija, kapital sve skuplji i nedostupan. Srećom, kaže Milošević, najave kupaca iz Zapadne Europe Pastor grupi za 2010. godinu puno su bolje kao i njihova likvidnost. Također veli da se neka istočna i jugoistočna europska tržišta oporavljaju brže od očekivanja, posebno ona gdje smo zabilježili gubitke na tečajnim razlikama (Rusija, Srbija). Popović smatra da bi država puno pomogla kada bi se PDV obračunavao po naplaćenoj realizaciji i kad bi subvencionirala razvojne izvozne orijentirane projekte.

Radikalni potezi: Primjerice jednom našem dobavljaču koji je jedan od najvećih svjetskih proizvođača komponenti važnih u našoj industriji matična država pokriva plaće svih zaposlenika u R&D odjelu (za istraživanje i razvoj), a riječ je o stotinama inženjera. Jasno je da će oni održati tehnološku (konkurentsku) prednost jer neće smanjivati ulaganja u R&D – kaže Popović. Urbanke pak dodaje da bi država, baš kao i poduzetnici, također morala najprije izabrati strategiju i u te smjerove ulagati maksimalne financijske i ljudske resurse. U tom smislu nužno je srediti sudstvo, poslati jaku poruku građanima, poduzetnicima i državnim službenicima da se želi riješiti korupcije, uvesti puno transparentniji uvid u troškove na razini države, županije, grada, općine, potpuno se internetski povezati s građanima. Ujedno smatra da treba ulagati u školovanje svakoga građanina.

Rokovi plaćanja: Isto tako, baš kao i mi poduzetnici, država mora pojeftiniti svoj pogon, a i tu je nužno donijeti niz strateških poslovnih odluka na čemu može i mora štedjeti, a na čemu nikako ne smije – kaže Urbanke. Milošević kao glavni problemi malih i srednjih tvrtki vidi u tome što najčešće nemaju malo dugotrajne imovine ili je pak imaju. To znači da nemaju pristup dugoročnom izvoru financiranja koje im je stoga još skuplje i nedostupnije. Država bi preko HBOR-a i HAMAG-a mogla osigurati znatnije djelomično sufinanciranje, refinanciranje te garancijsku potporu malim i srednjim tvrtkama koje se ne mogu kvalificirati za srednjoročno ili dugoročno financiranje prema sadašnjim kriterijima banaka. Naravno, ključno što bi država i državna poduzeća trebali učiniti jest da plaćaju obveze na vrijeme, tj. u što kraćem roku prema svim dobavljačima – kaže Milošević.

Tako se vraćamo na svoga prvog sugovornika Majstrovića, kojemu su dužnici velike tvrtke poput HEP-a koji ugovara plaćanje za 90 dana, a kasni tri mjeseca ili pak ine koja ugovara plaćanje za 120 dana, a kasni oko pola godine. Primjerice u Rijeci prošle godine njegova je Turbomehanika radila termoelektranu, a kako su i zastupnici General Electrica, njima su morali platiti strojeve u mjesec dana, dok im je HEP za obavljeni posao platio tek nakon devet mjeseci. Doduše, moram reći da je HEP u posljednje vrijeme počeo redovitije plaćati – kaže Majstrović. Majstrović veli da je sve što poduzima Vlada čista kozmetika te da premijerka može uvesti i dodatni harač, ali se ništa neće napraviti. Prema njegovu mišljenju, treba se riješiti gubitaša, primjerice brodogradišta, čiji svaki zaposlenik iz proračuna uzima 9.000 kuna, a efekta nema. To je posebno teško u uvjetima hrvatske prezaduženosti. Kad bih imao dug visine svoga prihoda, ne bih mogao mirno spavati. A to je slučaj s hrvatskim dugom koji je vrlo blizu visini BDP-a. Zato se pitam otkud toliko optimizam naše Vlade? Pa pogledajte, u ovoj zemlji samo 360.000 zaposlenih stvara novu vrijednost i oni jedini mogu vraćati taj dug, što znači da svatko od njih treba stvoriti 200.000 eura, što nije moguće. Moramo ići u radikalne poteze i riješiti se gubitaša. Ako to ne uradi sadašnja Vlada, sigurno će uraditi neka druga, a bojim se da će za mnoge male tvrtke to biti kasno – zabrinuto zaključuje.