Toyota Avensis

Kontinuirani razvoj minijaturizacije već se neko vrijeme osjeća na području procesora. Utrka u gigahercima, radnom taktu procesora koji pokreću sve te slatke strojčke, uglavnom je gotova, sada je važno tko ima više jezgri. Trenutačni su hit četverojezgreni procesori, ali daljnje smanjivanje čipova rezultirat će dodavanjem sve većeg broja jezgara procesorima, što će povećati njihovu efikasnost u obavljanju više zadataka istodobno i procesorsku moć. Ako netko misli da je natjecanje s radnim taktom bilo noćna mora, dodavanje jezgara bit će sumanut šprint. Naime, Intel već barata šesterojezgrnim procesorima, ali već bi tijekom sljedeće godine dostupni mogli postati i osmerojezgreni. Dobra je vijest da bi tu mogli malo zastati jer veći broj jezgara povlači za sobom druge tehničke probleme koje će trebati riješiti prije nastavka biljanja. Intel sanja o stotinama jezgara u nekom trenutku u povijesti.

USB 2.0 trajao je čak i dugo prema kriteriju tehnološkog razvoja, tako da USB 3.0, tako gledano, kasni. Bio je velik uspjeh u svoje vrijeme, no kako se širi kapacitet tvrdih diskova u terabajte, brzina prijenosa podataka koju nudi 2.0 više nije dovoljna. Mlađi brat 3.0 trebao bi omogućiti prijenos od 4,8 gigabita po sekundi, točnije cijelog CD-a. Najbolje od svega, usprkos nešto drukčijem konektoru stari USB-ovi moći će se kombinirati s novim konektorima. Prema planu bit će dostupan sljedeće godine.

Vrijedni MIT-ovi znanstvenici nedavno su uspjeli prenijeti električnu energiju bežično na daljinu od 30,5 centimetara, čime je još jedanput oživljen neostvareni san Nikole Tesle. Ipak, ta je tehnologija zasad u povojima i prilično je rudimentarna, pa je stoga i budućnost komercijalne upotrebe vrlo mutna. Spekulira se o šest do osam godina, no ima li se na umu niz zapreka, pitanje je hoće li i kada svijet upotrebljavati bežičnu struju. Vjerojatno je važnije i dohvatljivije od toga usavršavanje sada dostupnih bežičnih tehnologija koje, doduše, ne prenose električnu energiju, ali zato olakšavaju život. Može se očekivati dublje prodiranje bežičnog svemira u domove korisnika i povezivanje svih uređaja u njegovo prostranstvo, što se, uostalom, događa.

Iako se svijet računalnog softvera i hardvera još nateže oko 32-bitnog i 64-bitnoga, koji nije primljen toliko dobro, daljinsko upravljanje vjećna je tema još od prvog televizora, ali usprkos nepraktičnosti današnjih rješenja nema univerzalnog lijeka za lijepost, odnosno sustava daljinskog upravljanja koje će korisniku omogućiti da se ne ustaje iz fotelje, a ipak kontrolira sve, ili većinu, spravica u svom domu. Rješenje tog velikog problema zove se daljinsko upravljanje utemeljeno na pokretima. Iako zvuči supernapredno i komplicirano, koncept je zapravo vrlo jednostavan i uključuje prisutnost kamera koje prate gestikulaciju korisnika. Neki proizvodi tog tipa već su dostupni na tržištu, no preciznost im nije jača strana, stoga se može očekivati nešto širu primjenu tek 2012. ili poslije.

Ekrani osjetljivi na dodir već su ušli u redovitu upotrebu oživljeni popularnim iPhoneom, kojem je ta tehnologija poslužila kao ključni element u privlačenju korisnika. I svi ostali ubrzo su uhvatili korak, tako da je sada već riječ o prihvaćenoj tehnologiji koja se širi u sve više spravica i teži omogućavanju uporabe više prstiju odjednom, gdje ponovno vodi Apple. Pitanje dakle nije kad će ‘multitouch’ doći, nego koliko će brzo trend dobiti maha. U bližoj perspektivi stoga odlazak miševa i tipkovnica, no teško je reći kada.

Mobiteli su doista uvelike olakšali život ljudima na niz područja, a sljedeći korak zamjena papira tim spravicama. Umjesto pustog tiskanja i stalne potrebe nošenja raznih papira i papirica mobiteli imaju potencijal zamijeniti ih. I to pripada kategoriji već zastupljenih tehnologija koje sve više ulaze u svakodnevnicu. Mobitelima se plaća parkiranje, karte, dobivaju se potvrde i računi, zaobilazi duge aerodromske procedure, obavljaju bankovne transakcije itd. Usprkos sve većoj rasprostranjenosti mobitela kao zamjene za papir prostora je za širenje i daljnji razvoj napretek.

Velik dio napora tehnološke industrije usmjeren je, prije svega, na zabavu, danas najvećem potrošačkom potencijalu. Nakon uspješnog kataklizma televizora s katodnom cijevi i uvođenja plazmi i LCD-a proizvođači se nadaju potrošače nagovoriti na još jednu promjenu u smjeru novog televizora putem 3D-televizije. Tehnologija je stara vijest i zadržala se u kinodvoranama, no u posljednje vrijeme doživjela je poboljšanja i sada je na putu u domove. Malo bolji televizori i naočale i eto čarolije u svačijem domu.

Možda je i najfuturističkija tehnologija od izabranih ‘pojačana stvarnost’, što podrazumijeva polaganje računalno generiranih podataka na ono što vidimo. Svrha te tehnologije jest poboljšavanje naše mogućnosti komuniciranja sa stvarima oko nas trenutačnim davanjem relevantnih informacija o tim stvarima ili pojavama. Zasada se to ne može izvesti kao u ‘Terminatoru’, dakle da se takve podatke dobiva ravno u oko, ali izvedivo je u sklopu uređaja, najčešće mobitela, ili eventualno naočala. Nekih malo boljih. Sve u svemu, daleko od opće primjene, zasad. Ovo je, naravno, samo izbor tehnologija od kojih su neke već u upotrebi, a druge, poput pojačane stvarnosti, u povojima. Ipak, slijedom iskustva koje je pokazalo da tehnologija prije ili poslije preskače sve zapreke, može se očekivati radikalni razvoj koji će znanstvenu fantastiku pretvoriti u suvišan i nezanimljiv žanr. Na kraju krajeva, da čovjek iz srednjeg vijeka vidi tehnologije koje se danas smatraju neizostavnim dijelom svakodnevnog života, ne bi vjerovao u ono što vidi. Dakle, koliko se god neke stvari činile neuvjetljivima, u nekom će trenutku sigurno postati stvarnost.