Osim sve većeg broja nezaposlenih, Hrvatsku muči i sve veći broj umirovljenika, odnosno sve lošiji omjer između broja zaposlenih i umirovljenika. Gospodarska kriza dodatno ga je pogoršala. Starenje tzv. baby boomera, odnosno početak njihova ispunjavanja uvjeta za mirovinu, dodatna je opasnost za hrvatski mirovinski sustav.
-
Gospodarska kriza tijekom 2008. i 2009. pridonijela je povećanju priljeva novih umirovljenika, pa se ukupni broj umirovljenika povećao s 1,121 milijuna potkraj 2007. na 1,148 milijuna potkraj 2008. te na 1,167 milijuna u listopadu 2009. S tim u vezi procjenjuje se nastavak rasta ukupnog broja umirovljenika do kraja 2009. uz mogući nastavak nepovoljnog trenda i tijekom 2010. nastave li se nepovoljna gospodarska kretanja. Također treba upozoriti da uvjete za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu sve više počinju ispunjavati i najbrojniji naraštaju rođeni sredinom prošlog stoljeća – odgovorili su u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.
-
Država bi morala svim mjerama spriječiti izlazak nezaposlenih osoba iz radno aktivnog stanovništva, provođenjem mjera zaposljavaanja teško zaposljivih skupina stanovništva i poostrenjem uvjeta za odlazak u mirovinu. I ubrzano restrukturiranje gospodarstva u krizi treba pratiti snažniji ciklus prekvalifikacija i dodatnog obrazovanja nezaposlenih osoba da bi nakon oporavka ponuda radne snage odgovarala potražnji – kaže Šantić.
S druge strane Željko Perić misli da poduzeća tako uskladuju broj zaposlenih s trenutačnim potrebama, ali i popravljaju starosnu i tehnološku strukturu zaposlenika. Zato ne vjeruje da bi donošenje posebnih destimulativnih mjera bilo najbolje rješenje.
- Samo znatno veća gospodarska aktivnost može zaustaviti taj vrlo opasni trend prerađivanja radno sposobnih u umirovljenike – kaže Perić.
Mnoge su oči sada uprute u Vladi, no ona niti dosad dala povoda (nije se uhvatila ukoštac u problemima i riješila ih pa da se nešto može očekivati u budućnosti) niti je njezin posao rješavanje svih problema i spašavanje svih posmnih.
- Država ne može jamčiti gospodarski razvoj i smanjenje nezaposlenosti, ali zasigurno može biti zapreka njihovu ostvarivanju. Trebala bi se usmjeriti na stvaranje mogućnosti da ljudi rade i zarade i baviti se što manje preraspodjelom bogatstva – kaže Bejaković.
Dodaje se da se na primjeru više zemalja ipak vide uspješni elementi aktivne državne politike. To su ponajprije pomaganje izvozu i poticanje razvoja marketinga, širenje informacija tehnologije i znanja te iskustva.
-
Država nije poduzetnik, ali jest monopolistički potrošač koji u teškim godinama može i mora učiniti mnogo više za gospodarstvo jer će od njega puniti fiskus. Zagovornik sam antirecesijskih klastera uza suzbijanje svih žarišta neplaćanja. Prema uzoru na Njemačku i Francusku država mora voditi vrlo žustar dijalog s gospodarstvom. Količina novca u optjecaju nije jedini resurs na raspolaganju nositeljima ekonomske politike – misli Švigir dodajući da nesigurnost zadržavanja posla poštebno pogađa mlade ljude i obitelji, deficitarne segmente svake zemlje, ali i jedine dugoročne surse razvoja.
-
Čini mi se da javna politika ne prepoznaje rizik te situacije – naglašava Švigir.
Svi se slažu da je država propustila priliku na vrijeme provesti antirecesijske mjere koje bi bar djelemično ublažile pritiske na rast nezaposlenosti.
- Stoga se sada treba fokusirati na reforme tržišta rada, ponajprije na povećanje mobilnosti i fleksibilnosti. Ključno je uspostaviti sustav brze prekvalifikacije i stjecanja novih vještina. Dugoročni pak cilj mora biti smanjiti opterećenje na rad, poglavitno u doprinosima za mirovinski i zdravstveni sustav – kaže Šantić.
Vlada mora pametno štedjeti, ali i pametno trošiti. Sada nam nedostaju milijarde koje su otišle u lukusne dvorane, nekontrolirane subvencije i ‘farbanje’ svih vrsta. Ne možemo li to vratiti, suludo bi bilo pojavljati pogreške. Zalažem se da država investira više, ali u energetske infrastrukturne projekte koji će donositi korist i novu zaposlenost ne samo dok traju radovi nego i nakon njihova završetka. Mnogo je ideja i mogućnosti za uštedu i bez potrebe da se prekobrojni iz državne administracije bace na cestu u godini krize – zaključuje Perić.