Interni revizori za gospodarstvo certificirani su bez javnih ovlasti, dok državni revizori imaju te ovlasti, ali im nije priznat međunarodni status. Unatoč tome, interni revizori iz državne uprave nastoje položiti ispite i za komercijalne certifikate kako bi mogli ući u financijski sektor gospodarstva.
Na prezentaciji rezultata istraživanja nije bilo govora o tome da u Hrvatskoj i dalje vrijede dva certifikata internih revizora, jedan za komercijalne (u gospodarstvu) i drugi za interne revizore u (državnim) upravno-administrativnim tijelima i ustanovama. Predstavljanju istraživanja nisu prisustvovali ni šefovi državne ni komercijalne revizije, Danijela Stepić, ravnateljica Uprave za harmonizaciju unutarnje revizije i financijske kontrole u Ministarstvu financija, kao ni Stanko Tokić, predsjednik Hrvatskog instituta internih revizora. Rezultati predstavljenog istraživanja odnose se samo na internu reviziju u tvrtkama, a ne i u tijelima javnoga sektora.
U predstavljenom istraživanju Hrvatskog instituta internih revizora i PricewaterhouseCoopersa iz Zagreba nema ništa konkretnog ni o stručnom vrednovanju učinkovitosti interne revizije. Ni riječi o tome u kakvom su odnosu ocjene glavnih internih revizora, primjerice HEP-a, HFP-a, Podravke i ostalih velikih tvrtki u kojima su nakon ocjena njihovih glavnih revizora izbile velike afere.
Prema rezultatima istraživanja, u Hrvatskoj je očekivano nešto niža razina interne revizije nego u svijetu. U komercijalnoj internoj reviziji najveći je problem slabija komunikacija s nadzornim odborima, a prenaglašena s menadžmentom i osobito s financijskim direktorima. Prema gospodarskim granama, interna revizija najrazvijenija je u financijskom sektoru – na svakih 125 zaposlenih dolazi jedan revizor, dok u ostalim gospodarskim granama jedan interni revizor dolazi na 300 zaposlenih.
U internoj reviziji izvan financijskih institucija u ostalim gospodarskim granama manje je i certificiranih internih revizora, a prevladavaju ‘priučeni’ računovode i knjigovode. Zabilježeni su i slučajevi da se zbog nedovoljne vlastite interne revizije ugovara izvanjska (outsourcing). No, vještine, analize i zaključci interne revizije u gospodarstvu, prema rezultatima spomenutog istraživanja, na zadovoljavajućoj su razini. Interna je revizija, tvrdi se u istraživanju, učinkovita razmjerno neovisnosti revizora od menadžmenta, a preporuke internih revizora više se uvažavaju ako iza njih stoji autoritet nadzornog odbora. Dobro je ondje gdje nadzorni odbor proziva menadžment zbog provedbe preporuka interne revizije.
Ministarstvo financija glavno je za certifikate državnih internih revizora, dok je Hrvatski institut internih revizora zadužen za certifikate komercijalnih revizora. No, Institut internih revizora nije se dao zbuniti nedostatkom javnih ovlasti ‘svojeg’ certifikata, pa se učlanio u međunarodne asocijacije internih revizora i tako stekao međunarodno priznati certifikat. Dvojnost tih certifikata zasad nikomu ne smeta. Svaki od tih činitelja, s jedne strane Hrvatski institut internih revizora i s druge Ministarstvo financija, ima, uvjetno rečeno, svoje tržište i uglavnom si ne konkuriraju. Ponegdje čak djeluju usklađeno, primjerice u Zagrebačkom holdingu, gdje trebaju i jedne i druge interne revizore jer se u tom konglomeratu brojnih komunalnih tvrtki radi i o korisnicima sredstava državnog proračuna i o komercijalnim tvrtkama.