Udio državnog sektora u stvaranju BDP-a i zaposlenosti još uvijek je veći od privatnog. Zbog brojnih afera slab je i udio stranih ulaganja u procesu privatizacije, sve do prodaje HT-a 1999. U privatizaciji nije ostvareno ni poticanje razvitka učinkovitoga financijskog tržišta. Zabilježeno je smanjenje gospodarske učinkovitosti i zaostajanje zbog neodgovarajućeg korporativnog upravljanja uzrokovano disperziranim vlasništvom u dijelovima društava. Sve je to dovelo i do progresivnog smanjivanja vrijednosti portfelja HFP-a. Zbog ‘specifičnoga’ koncepta privatizacije, koji je u teoriji preferirao radnike i menadžere, a u praksi omogućio formiranje uskoga odabranog sloja vlasnika, nije potpuno ostvaren ni tehnološki progres, razina inovacija ni ulaganja. Nema zbog toga ni planova investicija ni novih vlasnika za tvrtke preostale u portfelju HFP-a.
Novinarska profesionalna pravila nalažu da se pita, premda je unaprijed jasno da će se odgovor na to pitanje na svaki način izbjeći. I zbilja, ni nakon tjedan dana čekanja te podatke iz Ministarstva financija nisu nam dostavili, jer su činovnici iz Državne riznice ‘zauzeti drugim poslovima, pa ne stignu’. A u stvari, činovnici Ministarstva financija znaju da za uskraćivanje informacija poreznim obveznicima o rashodima državnog proračuna sigurno neće odgovarati unatoč izričitim zakonskim odredbama o javnosti tih podataka, ali da bi za davanje tih informacija mogli itekako odgovarati. Prošle godine predložen je zbog neuspješnosti dosadašnjeg novi model upravljanja državnim imovinom. No, rad na tom projektu brzo je zamro. Predloženo je bilo osnivanje agencije za upravljanje državnim imovinom, koja je trebala preuzeti upravljanje imovinom HFP-a, Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnim imovinom i Fonda za naknadu oduzete imovine. Pokazalo se, međutim, da upravna administracija kad ostvari loše rezultate pokušava pozornost sa svoje odgovornosti preusmjeriti na velike reorganizacijske projekte. No, zanimanje za taj projekt smanjilo se onog trenutka kad se shvatio da se više zapravo ni ne inzistira na odgovornosti zbog privatizacijskih promašaja, jer je već i javnost premorena privatizacijskim kriminalom i brojnim aferama. Na svu sreću, jer se predlagalo da se u novu agenciju uključe i imovine mirovinskog i zdravstvenih fondova, nakon čega bi stanovništvo brzo ostalo i bez mirovinske i zdravstvene zaštite, ako je suditi prema rezultatima HFP-a.
Ono što u HFP-u zovu ‘Priprema brodograđevne industrije za privatizaciju’ pretvorilo se u trakavicu, čiji se završetak još uvijek ne vidi. Poziv za prikupljanje ponuda za prodaju toga poljoprivrednoga kombinata ponavljan je više puta da bi ga napokon kupio Agrokor. Dugotrajni postupak ‘prikupljanja ponuda’, ponovljen po treći put. U temeljini kapital uvršteno je i zemljište (velike površine u neposrednoj blizini morske obale), a zbog koncepta privatizacije prosvjedovali su zaposlenici prošlog tjedna.
3,8 milijardi kuna iznos je na koji je do danas smanjen portfelj HFP-a u 18 godina sa čak 86 milijardi s početka privatizacije. Izgleda da se od agencije u kojoj bi se objedinilo upravljanje cjelokupnom državnim imovinom definitivno odustalo. O tome je prestao govoriti i Vedran Duvnjak, predsjednik HFP-a. A pojavili su se (vjerojatno kao ‘probni balon’) prijedlozi o osnivanju posebne uprave za kontrolu tvrtki s velikim vlasničkim udjelima države, a ‘koja bi na neki način razvlastila pojedine ministre’. No, i o tome se nekako manje priča nakon odlaska Sanadera i Polančeca. Uostalom, i Lider je podsjetio na to da je od 1996. do 1998. djelovao Ured za restrukturiranje i ekonomiku javnih poduzeća. Vodila ga je Dunja Vidošević. Redovito su se počele pojavljivati tablice s usporedbom rezultata državnih tvrtki. Moglo se vidjeti tko bolje, a tko lošije upravlja imovinom. Zbog tog ‘uvoda u transparentnost’ taj je Ured bio ukinut.
