Sretan je čovjek koji radi ono što voli

Osvojili ste prestižnu Crominu nagradu za najboljeg mladog menadžera u 2009. Što vam ona znači? Ona mi je vjetar u leđa. To je priznanje menadžerske struke i svakako kruna mojega dosadašnjeg rada. Iznimno sam ponosna na nju jer je stručni žiri koji se sastoji od renomiranih imena ocijenio moje menadžerske sposobnosti vrijednim tog priznanja. Početak, kao i svaki drugi, bio je težak: mnoga su nam vrata bila zatvorena, kucali smo bezbroj puta i malo-pomalo probijali se na tržištu. Danas zapošljavamo sedamnaestero zaposlenika i više od stotinu vanjskih suradnika, uglavnom novinara i autora.

Opišite nam svoj poduzetnički početak. Cijelo su nam vrijeme govorili da nećemo uspjjeti jer smo se suprug i ja upustili u privatni biznis s nepunih 30 godina, bez novca i bez ikakva iskustva u izdavaštvu i medijima. Napustili smo dotadašnja relativno dobra radna mjesta i krenuli u poslovno izdavaštvo. Nije važna veličina tvrtke – mi smo počeli s dva zaposlenika – nego brzina i fleksibilnost. Poznata izreka kaže da veliki u biznisu jedu male, no nije uvijek tako. Ako čovjek radi posao koji voli, ništa nije neizvedivo jer ljubav i strast prema poslu koji radiš najveći su motiv za opstanak.

Jednom ste javno rekli da se biznis može usporediti sa sportom. Na što ste konkretno mislili? Opstaju samo najkreativniji i najuporniji. Biznis je kao sport. Da bi ostao na vrhu, uspješan poslovni čovjek svaki dan treba odraditi svoj trening, riješiti svoje poslovne zadatke, što se katkad svede i na 10 do 12 sati rada. Česti su i radni vikendi, godišnjeg odmora nerijetko nema, pogotovo u početku, kad tvrtka tek staza i ne može si priuštiti zapošljavanje. Da bi se u biznisu došlo do medalje, mora se svakodnevno trenirati. Pod treningom u poslu podrazumijevam ulaganje u svoje proizvode i usluge, ulaganje u svoje znanje, u ljude, u svoj odnos s partnerima. Onaj tko svoj posao smatra nužnim zlom i nešto što mora s mukom odrađivati od 8 do 16 sati neće uspjeti. Posao se treba raditi s ljubavlju i strašću, s mnogo ulaganja. Isto je tako u ljubavnoj vezi: ne pokazuje li se ljubav i ne ulaže li se u vezu, ona brzo propadne.

Tko je po vama poduzetnik? Poduzetnik je osoba koja investira svoje znanje, vrijeme, novac, poslovnu viziju te ideju da ostvari svoju viziju i profit. Na tom svom putu suočava se s mnogo izazova kao što su konkurencija, nelikvidnost, problemi s naplatom i s pronalažanjem odgovarajućih zaposlenika. No važna je upornost. Poduzetnik se ne smije predavati, nego mora hrabro koračati naprijed i ne obazirati se na kritike, loše poslovne poze, nego samo treba slijediti svoju viziju.

Tko je pak menadžer? Menadžer nije poduzetnik, nego kapetan broda. Menadžer je osoba koja ima zadatak dovesti tvrtku od luke A do luke B i pri tome vodi tim svojih suradnika. On im ne može naređivati, nego ih motivira i povezuje u jednu cjelinu da bi brod sigurno uplovio u luku.

Kako je najlakše odrediti pravilnu razvojnu strategiju tvrtke? Bez vizije nema strategije, bez pravilno odabrane strategije nema razvoja poslovanja. Ako je menadžment pogrešno postavio strategiju tvrtke, ona će tonuti u ponor. To je rizik menadžera i vlasnika koji je ga je postavio. Teško je reći kako najlakše odrediti najbolju razvojnu strategiju, no pravilna je ona koja donosi pozitivne rezultate poslovanja, koja tvrtku vodi naprijed, čiji je rezultat zadovoljstvo zaposlenika, dobavljača, kupaca i svih sudionika u tvrtkinu poslovanju.

U biznisu nisu važne godine, spol, podobnost ni politički smjer jer ništa od navedenog nije jamstvo uspjeha. U biznisu se razlikuju samo dobri i loši, obrazovani i neobrazovani, uporni, etični, kreativni, vrijedni te lijeni.