Home / Financije / ĐURO ĐAKOVIĆ Ima novca, ali ne zna što bi s njime

ĐURO ĐAKOVIĆ Ima novca, ali ne zna što bi s njime

Burzovni indeks posljednjih godina, valja ipak naglasiti da obvezni mirovinski fondovi moraju ponajprije mišliti na sigurnost uloga svojih članova, a tek onda na prinose. Vidljivo je da je svaki fond imao prinose koji su za nekoliko postotnih poena premašivali inflaciju u proteklim godinama, no je li to dovoljno? Mogu li članovi obveznih fondova biti u potpunosti zadovoljni ili bi fond menadžeri mirovinskih društava ipak trebali uložiti više napora kako bi ostvarili bolje rezultate? Odgovor je dvojaka – mirovinci bi ipak trebali malo više riskirati, a zaposleni, i to pogotovo oni iz mlade populacije, trebali bi aktivnije promišljati koliko će novca odvojiti za bezbržnu starost. To znači da bi valjalo ulagati u treći stup, koji je zamišljen upravo za one sklonije većem riziku.

Trenutačni pokazatelji govore da Hrvati, za razliku od svojih europskih susjeda, ne razmišljaju toliko o tome da bi trebali sami osigurati veće prihode u mirovini. Naime, samo desetak posto radno aktivnog stanovništva dodatno štedi u trećem stupu, tj. u dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Iako država potiče takvu vrstu štednje putem poreznih olakšica, svijest o potrebi diverzifikiranja štednje za mirovinu još je slabo razvijena. S obzirom na to da Hrvati ipak bolje reagiraju na priliku, možda bi bilo dobro rješenje da se dodatna sredstva uplaćuju unutar samih kompanija, ali ne na posve dobrovoljnoj osnovi, već svojevrsnim sustavom prisile. Naime, u SAD-u i zemljama Europske unije dosta je raširena praksa osnivanja dobrovoljnih mirovinskih fondova unutar kompanija u koje su radnici obvezni uplaćivati određena sredstva na temelju dogovora same kompanije i sindikata. Budući da se novac usteže prije isplate plaće, radnici takve uplate ne doživljavaju kao dodatni financijski teret.

Mišljenja smo da nije oportuno jednako upravljati portfeljem osobe mlađe od 20 godina i one koja će za pet godina otići u mirovinu. Mi smo u tom dijelu prvi korak i napravili osnivanjem naših dvaju fondova s različitom investicijskom politikom – kažu u Ersteovu društvu za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Erste Plavi Protect namijenjen je populaciji sklonijoj riziku jer će uskoro početi koristiti mirovinska davanja. Erste Plavi Expert namijenjen je pak mladoj generaciji pa, sukladno tome, dio portfelja drži u dionicama.

Rado bi se tu još više približili praksi razvijenih zemalja, gdje se portfelji ili fondovi strukturiraju prema dobi umirovljenja njihovih članova. Podsetimo da je odaziv za dobrovoljnu mirovinsku štednju još relativno malen i da 159.925 članova, koliko su do kraja listopada prikupili svi otvoreni i zatvoren dobrovoljni mirovinski fondovi, nije mnogo s obzirom na daljnju diversifikaciju. Međutim, kod obveznih mirovinskih fondova u tom smjeru bi trebalo ići što prije kako bi mlađa populacija što više profitirala od multifondovskog principa – misle u Ersteu.

U Ersteu su bili posve iskreni glede investicijske politike dobrovoljnih mirovinskih fondova. Iskreno govoreći, situacija nam je u listopadu prošle godine izgledala mnogo gore i bojali smo se da će oporavak biti mnogo sporiji, osobito zato što se tada za našu CEE regiju još dodatno pojačala percepcija rizika. Prodali smo znatan dio portfelja koji je bio investiran u dionice, a dio obveznica stavili u portfelj do dospjeća. Visoka likvidnost fonda omogućila nam je da početkom godine iskoristimo vrijeme nelikvidnosti, i uspjemo plasirati novac i pokamati od 40 posto. Osim toga prvi kvartal izrazito niskih cijena doživjeli smo kao priliku za pojačavanje dioničkih pozicija i omogućili fondu porast prinosa, koji u ovoj godini iznosi 12,70 posto. Erste Plavi Protect ostvario je solidan prinos od 4,26 posto, s obzirom na svoju konzervativnu politiku – objašnjava direktora Erste DMD-a Senka Fekeža Klemen.

Čak sedam dobrovoljnih mirovinskih fondova nalazi pod upravom Raiffeisen mirovinskog društva. Riječ je o jednom otvorenom te šest zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova – ZDMF Novinar, ZDMF Ericsson Nikola Testa, ZDMF T-HT, ZDMF T-Mobile, ZDMF Hrvatskog liječničkog sindikata te ZDMF Sindikata hrvatskih željeznica.

Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond ima približno 40.000 članova, a imovina Fonda je na dan 17. studenoga 2009. godine iznosila približno 428 milijuna kuna. Istoga dana prinos od početka godine iznosio je 11,72 posto, a prinos Fonda od početka rada na godišnjoj razini 5,02 posto.

Promatrajući ukupan broj članova dobrovoljnih mirovinskih fondova, možemo reći da je to daleko ispod realnog potencijala tržišta iako je informiranost o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji iz godine u godinu na sve višoj razini – kažu u Raiffeisenu, dodajući kako je tržište dobrovoljne mirovinske štednje zapravo tek dotaknuto jer je svega četiri posto ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske prepoznalo potrebu i sve prednosti dobrovoljne mirovinske štednje.

Dobrovoljna mirovinska štednja, ističu fond menadžeri Raiffeisen, jedini je financijski proizvod na tržištu s tri prednosti od ulaganja: porezne olakšice, državna poticajna sredstva i prinos fonda, što dobrovoljnu mirovinsku štednju čini najboljim štednim proizvodom na hrvatskom tržištu za osiguranje dostatnih prihoda u mirovini.

Udijel dionica u dobrovoljnom fondu Raiffeisena čini približno 23 posto, što objašnjava dobre rezultate u ovoj godini. Bržu i bolju afirmaciju dobrovoljne mirovinske štednje sigurno bi potaknulo uvođenje poreznih olakšica poslodavcima, što je praksa i velikog dijela europskih zemalja – smatraju u Raiffeisenu.

Trenutačni problem pred mirovinskih fondova u vezi s ostvarivanjem većih prinosa zakonska je regulativa te nedostatna veličina domaćega dioničkog tržišta u odnosu na ukupnu imovinu mirovinaca, pogotovo četiri obveznih. Naime, u situaciji kad su dnevni promet na Zagrebačkoj burzi u najboljem slučaju 30 milijuna kuna, 28 milijardi kuna kojima upravljaju ti fondovi otežavajuća je okolnost. Snažnije izlaganje dioničama, koje kao klasa imovine prema prinosima premašuju sve ostale, najvjerojatnije bi rezultiralo ponovnim stvaranjem dioničkog balona koji ne bi bio utemeljen na fundamentima pojedinih kompanija. Taj problem vjerovatno će mučiti fond menadžere još dobar broj godina budući da će proći još dosta vremena prije nego što isplate iz fondova premašće uplate, s obzirom na to da Hrvatska ima relativno nov mirovinski sustav i mladu populaciju uplatitelja u sve vrste mirovinskih fondova.

Jedno od rješenja je snažnija aktivnost fondova prema potencijalnim novim izdavateljima na burzi bilo putem inicijalnih (IPO) ili sekundarnih javnih ponuda dionica. Drugo bi rješenje možda na kraću rok zadovoljilo prinosima, ali bi mirovinski fondovi oduzelo ulogu stabilizatora domaćeg tržišta kapitala. Ulaskom u Europsku uniju mirovinski fondovi neće imati ograničenja glede ulaganja u tvrtke locirane unutar granica EU, a čelni ljudi fondova, nezadovoljni kvalitetom upravljanja domaćih kompanija (najeklatantniji je slučaj Podravka), već daju naslutiti kako bi dobar dio imovine mogli alocirati izvan Hrvatske ako se nešto ne promijeni.

Prema važećem zakonodavstvu, investicijska ograničenja će se preko noći promijeniti iz relativno restriktivnih u posve liberalna. Mi predlažemo da taj proces bude postupan kako bi se izbjegli šokovi nakon ulaska u EU – smatraju u AZ-u.

Čelnik AZ Fonda Đinko Novoselec nedavno je na konferenciji Zagrebačke burze u Splitu kazao kako će svaki budući govor završavati zahtjevom koji mirovinci ponavljaju već nekoliko godina – povećajte izdvajanja za drugi stup! No, da ne bi sva krivnja bila na zakonodavcu, valja primijetiti i da građani još ne razmišljaju previše o činjenici da bi se i sami trebali pobrinuti za vlastitu starost, a za to je potrebno promijeniti svijest u društvu o potrebi štednje za bezbrižniju budućnost.

Današnji umirovljenici, oni koji mirovinu primaju samo od HZMO-a, trebali bi biti sasvim dovoljno upozorenje jer se prosječnom hrvatskom mirovinom danas ne mogu pokriti ni osnovne životne potrebe. No, budući da Hrvati najbolje funkcioniraju kad im se nešto nametne, možda bi valjalo razmisliti i o novoj mirovinskoj reformi koja bi nas sve natjerala da više izdvajamo za te potrebe.