Home / Poslovna scena / Prerano otvaranje šampanjca propast je za provođenje promjena

Prerano otvaranje šampanjca propast je za provođenje promjena

Kraj promjene nastupa u trenutku kad se kompanija osigura od povratka na staro. Na stare koncepte treba gledati kao na živu stvar koja jednom mora umrijeti. To potkrepljuje primjerom menadžera koji je održao posmrtni govor starim praksama u svojoj tvrtki.

U kompanijama je u protekla dva desetljeća došlo do velikih promjena uslijed snažnih makroekonomskih silnica, a prilagodba promjenjivim uvjetima uvijek je bolan proces. Neke od najčešćih pogrešaka koje organizacije čine zapadanje je u preveliku samodopadnost, neuspjeh u stvaranju dovoljno jake vodeće koalicije, podcjenjivanje snage vizije, loše komuniciranje te vizije, dopuštanje preprekama da viziju blokiraju, neuspjeh u stvaranju kratkoročnih pobjeda, proglašavanje prerane pobjede i nedovoljno usadivanje promjena u korporativnu kulturu. Te pogreške često bivaju pojačane brzinom kretanja kroz konkurentni okoliš, ali, srećom, moguće ih je ublažiti ili izbjeći.

Postoji niz faktora koji organizacijsku promjenu čine potrebnom, među kojima su tehnološki, ekonomski i tržišni. Promjene, iako stvaraju opasnosti, nude i prilike. Korisna promjena uglavnom je povezana s procesom od nekoliko koraka koji daje snagu i motivaciju za nadilaženje inercije i koji je pogonjen kvalitetnim liderstvom, a ne samo dobrom upravom. Proces uključuje osam faza izvedenih iz spomenutih osam pogrešaka: uspostavljanje osjećaja hitnosti, stvaranje vodećeg tima, razvijanje vizije i strategije, komuniciranje izmijenjene vizije, osnaživanje široke akcije, generiranje kratkoročnih pobjeda, konsolidiranje postignutog uz daljnje promjene te učvrstivanje novih pristupa u korporativnoj kulturi.

Pri izvođenju tih koraka iznimno je važno pratiti redoslijed, iako u praksi mnoge faze funkcioniraju istodobno, a isključivo linearna implementacija vrlo će vjerojatno uroditu neprijateljstvo. S obzirom da je mnogo faktora u igri, koji stvaraju dinamičnu, kompleksnu i neurednu okolinu, liderstvo je ključno. Dobar menadžment nije dovoljan jer je riječ o skupu procesa koji se brinu da kompliciran sustav ljudi i tehnologija glatko funkcioniraju, dok je liderstvo skup procesa koji najprije stvara organizaciju, pa je prilagođava novim uvjetima. Liderstvo definira budućnost, organizira ljude i inspirira da to realiziraju usprkos preprekama.

Kotter u svojoj knjizi svaku od tih faz promatra zasebno. Kompletiranje prvoga koraka, uspostavljanje osjećaja hitnosti, zahtijeva veliku kočinu suradnje, inicijative i volje za žrtvovanjem. Najveće su prepreke u tom smislu velika samodopadnost i nizak osjećaj hitnosti. Pri tome izlaže devet mogućih uzroka samodopadnosti, što se, pojašnjava autor, događa usprkos vrlo inteligentnim i dobronamjernim zaposlenicima. Prvo, kompanijama često nedostaju očite krize, što zapošlenike čini inertnima i nesvje-

Kotter upozorava da kultura promjene ide posljednja, ne prva, što ovisi o rezultatima.