Organizacija, ističe, nužno je, gotovo obvezno, utvrđivanje prava nad imovinom kojom raspolažu sportske organizacije. Time se potiče razvoj ekonomski održivog sustava sporta, koji kao takav postaje važan alokator resursa i generator razvoja tržišne ekonomije svih zemalja pa i BiH. U tom kontekstu trebalo bi promatrati i sustav sporta u BiH, koji je dijelom naslijeđen, ali i svakako izraz objektivnih potreba sportskih organizacija da se unutar njega efikasno reorganiziraju sukladno s procesima tranzicije.
Procjenjujući stanje na osnovi rezultata provedenih istraživanja u BiH, uočava se da brojnost sportskih organizacija bilježi kontinuiran trend rasta, dok je ekspanzija vrhunskog sporta najvećim dijelom bila tijekom 2000., 2004., 2007. i 2009. godine. Analizirajući način financiranja sportske djelatnosti BiH i zemalja Europske unije, može se zaključiti da postoji potpuna kompatibilnost zasnovana na tzv. kombiniranom modelu koji uključuje djelomično državno financiranje (javnog sektora) i angažiranje sredstava gospodarstva (sponzora, medija, igara na sreću, donacija i sl.), što potvrđuju rezultati istraživanja studije slučaja podsustava sporta Kantona Sarajevo.
Primjetna je velika podudarnost kvalitativnih strukturnih specifičnosti sustava sporta BiH u odnosu na suvremene koncepte sporta zemalja EU. One se posebno odnose na strukturu realiziranih prihoda na lokalnoj razini, gdje su ukupno ostvareni prihodi od 12 posto prihodima koji se ostvaruju u Europi. Sredstva koja sportske organizacije ostvaruju vlastitim aktivnostima veoma su visoka i iznose 87,25 posto, što je velik postotak ostvarenih prihoda i za zemlje EU.
