pišu BOJANA BOŽANIĆ i GORDANA GELENČER

N a marginama prošlogodišnjeg Savjetovanja ekonomista u Opatiji premijeru Ivi Sanaderu palo je na pamet uključiti neovisne ekonomiste u osmišljavanje Vladinih mjera za izlaz iz krize. Nakon godinu dana, tijekom kojih se ni na prste jedne ruke ne mogu nabrojiti postignuća tog Ekonomskog vijeća (koje se gasi!), sadašnja premijerka Jadranka Kosor domislila se da bi u radu Vlade mogli sudjelovati novi/stari ekonomski savjetnici. Šefici Ekonomskog instituta Sandri Švaljek, njezinu kolegi Željku Lovrinčeviću i Borislavu Škegri, bivšem potpredsjedniku Vlade i ministru financija te osnivaču private equity fonda Quaestusa, premijerka je uvalila vruće krumpire i sada od njih očekuje recepte za salatu. No koliko recepti troje neoliberalaca mogu pomoći u ovom trenutku? I, što je još važnije – koliko su im ruke slobodne da primjene svoje znanje i ideje?

Već na početku njihova ‘mandata’ Kosor im je jasno dala do znanja da ne da plaće i mirovine! Gdje će onda Lovrinčević, koji zagovara njihovo smanjenje, rezati rashode? Kako izbjeći nastavak politike zaduživanja kad novca u proračunu kronično nedostaje, ne samo ove nego i iduće godine? Hoće li ikakav zaokret dopustiti potpredsjednik Šuker, koji nije naučio rezati i štedjeti svih ovih godina? Da još nismo raščistili s nasljedstvom neoliberalne doktrine, misli i Tihomir Domazet, direktor Hrvatskog instituta za financije i računovodstvo. Uvjeran je da još traje borba između propale neoliberalne ekonomije i neke nove, koja tek traži svoje zagovornike. Kojim će smjerom krenuti novi/stari savjetnici, iščitat će se već iz prijedloga državnog proračuna za iduću godinu.

• U njemu bi trebala biti zadovoljena tri elementa: proračun koji teži nultom deficitu, odnosno ‘zero based budgeting’; trebalo bi izraditi konkretne prijedloge proračuna za godine do kraja mandata, i treće, morale bi se čvrsto povezati vlast i znanost, ekonomija i politika – uvjerava. No sâm ne vjeruje u nužan zaokret. Politički je okvir, kaže, zadan, tako da novi savjetnici, uza sve uvažavanje njihovih sposobnosti i znanja, neće moći mijenjati stvari.

• Nisam uvjeren da je riječ o promjeni ekonomskih politika, prije bih rekao da je riječ o kr-

Koliko je moguće provesti nužne reforme i napraviti zaokret bez još većeg pada BDP-a, upitno je, no Crkvenac misli da će bez reformi BDP ionako padati, a one su uvjet da se pad zaustavi.

• Reforme koštaju, ali bez njih će biti još gore. Zaokret je nužan, moraju se pokrenuti i dugoročni projekti i reforme. S time treba odmah početi i u proračunu pronaći uporište za to.

Duro Njavro kaže da se reforme mogu provesti bez većeg pada BDP-a. Iako je Hrvatska u recesiju ušla s velikim vanjskim dugom, zbog čega se nije mogla, kao druge zemlje, poslužiti ekspanzijom javne potrošnje kao jednom od antirecesijskih mjera, mora se pronaći način za povećanje investicija, ali bez zaduživanja.

• Rješenje je u privlačenju stranih investicija, uspješnoj privatizaciji i realizaciji projekata. Primjerice, Austrija je najavila snažne antirecesijske mjere poduprte javnom potrošnjom. Možda Hrvatska može realizirati neke od tih novih projekata – kaže Njavro.

Druga je opcija da se pričeka pokretanje trendova u Europi i dolazak investicija u nekretnine te povećanje potrošnje u sektoru turizma zbog oporavka stranih tržišta.

Misli da je savjetnička uloga da premijerku Kosor upoznaju s mogućim alternativom ekonomske politike, odnosno troškovima ako se potezi povuku i ne povuku. Imat će velike mogućnosti da izlože i zagovaraju svoje ideje, a na pitanje koliko će se njihovi prijedlozi provoditi, Njavro odgovara da je riječ o Vladi političke koalicije u kojoj postoje različite stranke koje nemaju jednak pogled na ekonomsku politiku.

• Riječ je o dobrom homogenom timu koji je profesionalno kvalificiran i u kojem su pripadnici mainstreama u ekonomiji. Oni mogu argumentima braniti hrvatske ekonomske interese – misli Njavro.

Da je pozitivno što političari biraju savjetnike za koje smatraju da im mogu pomoći, misli i Mato Crkvenac, no kaže da u Hrvatskoj u ovom trenutku dominantnu ulogu ima politika.

• Političari će savjetnike slušati jer je situacija teška, pa su na to prisiljeni. Premijerka je prije pet godina tražila prava za branitelje, a danas razmišlja o nekim drugim potezima. No isto tako neće ići preko svog političkog interesa – kaže Crkvenac i dodaje kako misli da je korisno da političari dobiju savjete, no da je teško reći koliko će se prijedlozi uvažiti.

Kad je riječ o školi koju zastupaju, Crkvenac misli da je savjetnički trojac teško svrstati jer danas više nije na djelu neoliberalna ekonomija tržišnog tipa. Nije jednostavno reći što je danas uopće neoliberalna ekonomija, a trend koji prevladava u svjetskoj ekonomiji još nema ime – ne može se odstupiti od tržišne ekonomije, ali u to se sve više unosi svjesnog djelovanja i utjecaja države s još nesigurnim ishodom. Na umu, ipak, treba imati da je riječ o ljudima koji su se obrazovali i razvili u određenom sustavu modela i jednadžbi koje ne mogu izbrisati iz glave, pa je pitanje što će biti njihovi prijedlozi i poteci.

• To još trebamo pričekati. No ja ne bih prihvatio funkciju savjetnika ako bih bio volonter. Savjet Vlade nije kulturno-umjetničko društvo.

Institucija savjetnika zahtjeva punu odgovornost i puni angažman 24 sata na dan i mora preuzeti odgovornost za kvalitetu svojih prijedloga – kaže Crkvenac i dodaje da ne vidi dovoljno ozbiljnosti u situaciji volontera-savjetnika, no ponavlja da treba pričekati konkretno poteze.

Dubravko Radošević, ekonomski savjetnik predsjednika Mesića, kaže da je manevarski prostor savjetnicima prilično ograničen. Problem je, tvrdi, što oni sada moraju upravljati neizvjesnošću, a to je teška misija.

• Ako nastave politiku smanjivanja plaća u javnom sektoru, dakle deflaciju plaća, da bi se povećala konkurentnost, porastao izvoz i obnovio se cijeli razvojni ciklus, pitanje je gdje je granica takve politike. To se, inače, zove ‘paradoks štednje’: smanjuju se plaće, pada potrošnja, raste štednja, ali i nezaposlenost. Nakon neke granice porast štednje, ali bez investicija, samo produbljuje krizu. Mi smo opasno na granici tog paradoksa – kaže Radošević.

Takav zaključak iščitava iz statistike, točnije iz pada proizvođačkih, industrijskih cijena, pada prometa na malo, naposljetku i iz ulaska BDP-a ‘u crveno’.

Kad je riječ o konkretnoj ekonomskoj školi, Radošević je skloniji Keynesu, dakle aktivnijoj ulozi države, zapravo usklađenoj akciji države i HNB-a. Takav pristup zagovaraju još neki analitičari koji potvrđuju za ispravnost tog modela nalaze u SAD-u. Naime, nakon propasti Lehman Brothersa, u SAD-u je na djelu Keynesova ekonomska doktrina, dakle državni intervencijam.

Većina njih misli da savjetnicima, koji međusobno posve dobro surađuju i komuniciraju, ipak treba pružiti priliku. Unatoč tomu što su još na liniji neoliberalne doktrine. Tek kad podstaknu konkretni program, najprije Vladi, onda i javnosti, kojoj ga moraju dobro ‘prodati’, i oni i njihov program moći će se napadati ili braniti.

• Niti mogu reći da su oni najbolji izbor niti da vidim nekog drugog na toj funkciji – kaže Crkvenac.

Iako se većina analitičara slaže da je prerano govoriti o (ne)uspjehu novih/starih savjetnika jer konkretnih poteza još nije bilo, misle da je riječ o profesionalnom timu. Ipak, posve drukčije odgovaraju kad je riječ o slobodnim rukama. Nitko ne vjeruje da pametni trojac može nadjačati HDZ. Problem tako nije u tome ima li on rješenja za trenutačnu situaciju, nego ima li premijerka Kosor političke snage za provođenje reformi. Nadjačaju li stranački, odnosno koalicijski, interesi savjetničku školu zdravog razuma, a imenovanje tima pretvori se u predstavu za javnost, to bi mogao biti početak kraja Jadranke Kosor.