Darežljivi vlasnici

Elektro-kontakt jedan je od osnivača Zagrebačke banke. Kada je Zaba prodana Unicreditu, Elektro-kontakt je prodao svoje dionice po 23 puta većoj cijeni od nabavne. Radilo se o iznosu od 20-ak milijuna kuna, koji je EGO kao većinski vlasnik smatrao nezasluženim jer nije ostvaren iz redovitog poslovanja. Nijemci su stoga odlučili polovinu iznosa isplatiti radnicima kao bonus, pa je svaki od njih dobio otprilike još jednu i pol plaću. Takva vrsta darežljivosti do sada u hrvatskom gospodarstvu nije viđena, pa i ne čudi zašto u tvrtki nikada nije bilo razmirica između zaposlenih i poslodavca.

Iako Ferdelji tvrdi da je riječ o sretnome momentu, iza toga stoji lažna skromnost, jer njihov je vlasnik ipak ponešto specifičan. EGO kao obiteljska tvrtka s menadžmentom koji prezire ideje liberalnog kapitalizma pokazao se kao pun pogodak, jer im profit nije na prvome mjestu. Prvih deset godina u Njemačku nije povučena ni jedna kuna na ime dividende, nego je sva dobit reinvestirana u modernizaciju i poboljšanje proizvodnih kapaciteta.

• U 17 godina kod nas nikad nije radio Nijemac, zadržali smo broj radnika i čak ga nešto povećali. Danas imamo šest puta veći prihod nego u socijalizmu, od čega 90 posto asortimana izvozimo, a posebno smo ponosni na činjenicu da smo u istom razdoblju umirovili 1.100 radnika te zaposlili isto toliko novih – kaže Ferdelji o tome što im je donio novi vlasnik.

Danas Elektro-kontakt ima četiri proizvodna programa, od kojih su tri gotovo u potpunosti okrenuta izvozu. Najveći udio u prihodima imaju regulatori energije na staklokeramičkim pločama i program koji proizvodi limitatore u štednjacima (zajedno oko 70 posto). Treći program proizvodi sklopke na kućanskim aparatima, dok elektroinstalacijski materijal (sklopke, prekidače, utičnice) proizvode za hrvatsko i tržište regije, a manji dio izvozi se u Njemačku i Francusku. – Kupite li štednjak od bilo kojeg većeg proizvođača, velike su šanse da se u njemu nalazi jedan od naših uređaja – kaže Ferdelji. Uspjeh i prepoznatljivost na tržištu, kao i unutar koncerna koji ima 23 tvornice po cijelom svijetu, Elektro-kontakt je gradio tako što su shvatili vlastitu poziciju na globalnom tržištu.

Budući da Hrvatska ima jeftinu, ali ne i najjeftiniju radnu snagu odlučeno je kako će razvoj ići u smjeru što veće automatizacije. Tako hrvatska podružnica, unatoč tomu što ima 2,5 puta veće troškove rada, uspjeha polučiti bolje rezultate od turske podružnice EGO-a jer proizvode puno više s manjim brojem zaposlenih. – Know-how smo uzeli od EGO-a, dok su poboljšanja plod vlastitog rada te se ne moramo bojati da će vlasnik preseliti proizvodnju u jeftinije države – objašnjava Ferdelji.

Krizu u branši osjetili su u Elektro-kontaktu još potkraj 2008. (na američkom tržištu narudžbe su im se prepolovile), na što su promptno reagirali osnivanjem kriznog menadžmenta. Prve su mjere bile racionalizacija poslovanja i privremeno stopiranje investicija. Kada ni to nije bilo dovoljno, krenuli su s povećavanjem zaliha. Nakon toga uveden je neradni petak, a krajnja mjera bila je smanjenje plaća 20 posto. Sve to ne bi bilo moguće bez pristanka sindikata, no s time Ferdelji nije imao prevelikog problema.

Od srpnja ove godine narudžbe su se vratile na prijašnju razinu, tako da se Ferdelji nada da će 2009. završiti u plusu. Prošla godina bila je prva godina u kojoj je Elektro-kontakt iskazao gubitak u iznosu 13 milijuna kuna, no kako rezerve dobiti iz prijašnjih godina iznose 179 milijuna kuna, tvrtka nije time doživjela veće potrese.

• Jedna od prvih mjera koje smo učinili kada smo shvatili da dolaze loša vremena bilo je vraćanje kredita bankama – kaže Ferdelji.

Tvrtka većih dugovanja gotovo da i nema. Dugoročne obveze danas ne postoje, a u strukturi potraživanja najviše im problema čine domaći partneri. – Devedeset posto problema s naplatom dolazi od deset posto prihoda koje ostvarujemo u Hrvatskoj. Pevac nam je dužan šest milijuna kuna, a istih problema imali smo i s Elektro-prometom i Ferimportom – kaže Ferdelji. Da nije nepovoljnog tečaja, vjerojatno bi se u potpunosti okrenuli stranim tržištima, no veće marže trenutačno opravdavaju povećani rizik u Hrvatskoj. Elektro-kontakt u suradnji s domaćim fakultetima razvija tri inovacije, od kojih bi svaka mogla osigurati nove poslove.

U Elektro-kontaktu ne polažu na formu pa je tako upravna zgrada zadržala isti onaj socijalistički dekor iz 70-ih, dok su pogoni u kojima su proizvodi puni najmodernijih robota, lasera i drugih novotarja. Svi ti podaci izgledaju pomalo bajkovito. Možda su dobro organizirane obiteljske tvrtke koje imaju dugoročne ciljeve i kvalitetan menadžment novi put kojim kapitalizam mora ići, a EGO i Elektro-kontakt primjeri su takvog poslovanja.