Tatjana Divjak

Često pristajemo na okruženje i uvjete života za koje nam se čini da od nas traže žrtvu. Odustanemo tako od nekog dijela sebe i dok kažete ‘tri godine’ od vesele, za-interesirane i aktivne osobe postanete depresivni. Ne-mamo snage za promjenu, pa nam deprimiranje dođe kao posve opravdan razlog da ne unosimo nužne promjene u život. Radije biramo bolest nego promjenu. Da, dobro ste me razumjeli, to što živite – vaš je izbor. Jednako je tako vaš izbor da ‘vučete za trojicu’, da trpite prostakluk, šefa koji je primitivan kao i kolege koji ne rade svoj posao i još se dobro zabavljaju (vjerujem da i oni sami primaju pristojnu plaću). No vi ne biste promijenili posao jer ne želite preuzeti rizik!? Radije izabirete bolest jer ako se razbolite, a depresija jest bolest, onda će život odabrati nešto za vas za što sami nemate snage odlučiti. Mali su izgledi da ćete izdržati još puno godina u takvim uvjetima. I nećete biti jedini. Niti prvi niti posljednji. Tužno, zar ne!? Ne, Ana, ne očekujem da vam pomogne šef. Očekujem da sami sebi pomognete.

Ne, nisam sarkastična, nego vas hvatam za ramena i pokušavam vas prodrmati dok se potpuno ne prepustite kemijskim procesima koje ste već pokrenuli u svom organizmu kako biste pomogli svojoj osobnosti, onome što zovete ‘ja, nositi se s ponižavajućim okolnostima u kojima radite. Polako zatupljujete zbog straha od promjene, gubitka povjerenja u život i odricanja od prava na koja ste zaboravili. Možda ih nikada niste ni osvijestili, a možda ima neki dublji razlog što ste dobili posao baš u takvoj sredini jer nema logike da su ti primitivci zaposleni u ‘visoko intelektualnoj’ branši. Nekoga su dobro prevarili, a izgleda da ste nasjeli i vi. I sada kopnute, deprimirate se da biste preživjeli. Možda vas ipak to stanje trgne. To vaša duša više iz dubine vašeg srca, ali je od straha ne čujete, Ana. Pokušava vam reći: ‘Daj, bježi odatle. Pusti te gubitnike da sami rade svoj posao, a ti počni tražiti drugi. I budi strpljiva, ali čini nešto, tako ću znati da nisi odustala od sebe, da se nećeš bez borbe predati. Ne vuci za troje! Zašto uopće i misliš da moraš? Tko ti je takvu glupost naredio!’?

I kada biste čuli svoju dušu, znali biste da vam pokušava reći: ‘Idi tamo gdje te svako jutro budi želja za novim danom, za stimulirajućim okruženjem, za podržavajućim kolegama i za šefom koji ti je uzor. Ne budi kao svi tvoji prije tebe i oko tebe i ne govori: ‘A što ću, svi su takvi.’ Ne budi kao žena koja za svog pijanog muža kaže: ‘Ma dobar je kada ne pije.’ Ne budi kao susjeda koja tuče svoju djecu jer su i nju roditelji tukli. Ne budi žrtva. Budi svoja, budi hrabra. Promijenite svijet oko sebe, ali i sami budite drukčiji. Ne odustajte tako lako. Vjerujte onom ‘gore’ (nazovite ga kako želite u skladu s onim u što vjerujete), vjerujući da vas voli. Ali prije toga morat ćete zavoljeti sebe. Pitali ste me imam li neki savjet – evo vam ga: ‘Što ćete učiniti sa svojim životom, vaša je odgovornost – ja sam svoje bitke davno izborila.’