Koga briga za stečaj

Vjerovnik može blokirati privatnu imovinu članova uprave i nadzornih odbora. Pitanje je samo vremena kad će se dogoditi ‘klik’ u glavama vjerovnika i kad će se proširiti utuženje članova uprave kad se vjerovnik ne uspije namiriti od društva. Jer, prema zakonu, oni su odgovorni za poslovanje i moraju dokazati da šteta ili dug nije njihova krivnja.

Vrlo često će se dogoditi da uprava društva ne poštuje izričite zakonske odredbe iz Stečajnog zakona (čl. 4. St. 10.), prema kojemu je obvezno predložiti pokretanje stečaja u roku od 21 dan dogodi li se nesposobnost za plaćanje ili prezaduženost. Smatra se da je netko nesposoban za plaćanje ako dulje od 60 dana kod banke ima nepodmirene obveze. Malo koji direktor vodi računa o striktnom poštovanju te obveze, a postavlja se pitanje zašto bi i vodio kad postoje subjekti koji ne mjescima nego godinama, pa i dulje od deset godina nesmetano posluju unatoč blokiranim računima. Nije pritom riječ samo o sportskim klubovima, iako su oni po tome (bili) poznati, nego i o brojnim drugim poslovnim subjektima. Ako bi se gledalo baš navedenih 60 dana, vjerojatno bi rijetko bili oni koji nikad nisu toliko dugo bili blokiranih žiro-računa.

Činjenica je da vjerovnici, pa čak i poreznici, ne predlažu otvaranje stečaja iako su se uvjeti davno stekli. Nekad je to zato što ne žele plaćati sudsku pristojbu koja i nije tako mala, nekad iz klasičnih političkih razloga – uvijek smo usred ili prije nekih izbora, državnih ili lokalnih. Takva praksa brzo bi se promijenila kada bi se dogodilo da neki predsjednik uprave izgubi stan zbog naknade štete nekom vjerovniku, koji bi se namirio da je stečaj pokrenut na vrijeme, a na kraju nije dobio ništa ili gotovo ništa. Ali, to se još nije dogodilo.

Daleko je češća moguća odgovornost tijela društva prema vjerovnicima, prije svega se to odnosi na upravu, ali se iste odredbe na odgovarajući način primjenjuju i na članove nadzornog odbora društva. I te su odredbe u istom Zakonu o trgovačkim društvima (čl. 252.). Vrlo je važno i opasno za članove tijela društva to što se njihova krivnja ne mora dokazivati, nego oni moraju dokazivati da nisu krivi i ako ne uspiju, izgubili su spor. Pri tome članovi uprave odgovaraju za upravljanje društvom, a članovi nadzornog odbora za obavljanje nadzora i od svih njih zahtijeva se pažnja dobrog stručnjaka – profesionalca. Bilo bi interesantno vidjeti kako bi se branio u ovakvom postupku primjerice stručnjak veterinar koji je u upravi ili nadzornom odboru društva koje se bavi djelatnošću koja je tom njegovom strukom nema baš veze, ali je on u ‘političkoj kvoti’.

Pitanje je samo vremena, ne godina nego dana, kad će se odjednom u glavama vjerovnika dogoditi ‘klik’ i kad će se kao požar proširiti utuženje članova uprave kad se vjerovnik ne uspije namiriti od društva, a to će značiti i pokušaje blokade privatne imovine članova uprave sve dok traje parnica, nekad čak i dok traje parnica protiv društva.

Naravno, za sve postoji rješenje, ali ono košta. Riječ je o osiguranju od odgovornosti koje bi omogućilo članovima organa društva miran rad, a vjerovnicima sigurniju i lakšu naplatu. Treba učiti na stranim iskustvima, pa je tako vrlo po- učan primjer jednoga američkog financijskog stručnjaka koji nije prihvatio ponuđeni vrlo dobro plaćen posao bez takve police osiguranja. Pametnome dosta.

Onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoja potraživanja podmiriti od društva.