Mislim da bi se današnjica lako mogla opisati kao debeli socijalizam, kao što je bilo i prije 1990. Tragedija je što u Hrvatskoj 20 godina nismo uspjeli promijeniti sustav. Ostali smo na oporezivanju, i to najviše rada. U vrijeme socijalizma, dok nismo imali imovinu kao privatno vlasništvo, nego društveno, to je, vjerojatno, bio jedini mogući sustav, no danas to više nije tako. To je destimulativno za bilo kakvu gospodarsku aktivnost. Upravo zato nemamo gospodarski rast.
Kad je riječ o porezu, parafiskalne namete dobrim bi dijelom trebalo usmjeriti uz pomoć jednog oblika poreza. Također bi trebalo oporezivati gospodarski neaktivnu imovinu i, naravno, zarade od kapitala. Kad je pak riječ o promjenama na globalnoj razini, trebala bi se dogoditi potpuna promjena koju moraju slijediti i reforme uprave mirovinskog sustava, zdravstvenog sustava i socijalnih davanja. To su poslovi koji sigurno traju jedno mandatno razdoblje, ali to je za ozbiljnu vlast izazov. Nažalost, nismo to vidjeli ni u prethodne četiri godine, a, evo, sad su već dvije godine nove vlasti, ali nije bilo ni milimetra pomaka.
Ako ne bude nikakvih promjena, a tako i poboljšanja situacije, ovu vlast očekuje kriza, kriza i samo kriza i, nažalost, raspad sustava likvidnosti. Deprimirajuće je to za građane, koji su postali potpuno nesigurni kad je riječ o njihovoj obitelji, budućnosti, razvoju i napretku, ali i za sve nas u politici. Političari nisu ponudili rješenja, zato smo sada u situaciji u kojoj su nam građanstvo i poslovni svijet potpuno demotivirani, što me veoma zabrinjava.
