Poreznici nastavljaju ucjenjivati porezne obveznike

Ucjena: Uskraćuje se isplata povrata četiri tisuća kuna preplaćenog poreza na dohodak sve dok se i u Zagrebu ne plati 200 kuna poreza na motorno vozilo, već plaćenog u Istri.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisu, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnomjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.

A poreznike mi se istodobno požalilo troje čitatelja, svatko sa svojim problemom. Dvoje od tih troje žali se na postupanje službenika Ispostave Porezne uprave Trešnjevka u Zagrebu, a jedan na poreznog inspektora u Čakovcu.

Pisao sam dosad o tome kako poreznici reketa, o odgađanju povrata pretporeza pokretanjem fiktivnih postupaka nadzora, iznuđivanju donacija za porezničke sportske igre u Medeni pokraj Trogira, i nikome ništa. Unatoč zataškavanju, ni ovaj put ne odustajem od objavljivanja pojedinosti o sve izraženijem porezničkom kriminalu.

Istarski i zagrebački poreznici dostavili su svaki ‘svoje’ rješenja za porez na isto motorno vozilo istog vlasnika (obveznik poreza je iz Istre, a živi i radi u Zagrebu). S obzirom na to da je rješenje Porezne uprave Istarske županije dostavljeno znatno prije zagrebačkog, obveznik je u zakonskom roku prvi put platio porez istarskim poreznicima.

Nakon naknadne dostave i drugog rješenja za isti porez, obveznik dostavlja zagrebačkim poreznicima dokumente o tome da je taj porez već platio. No, Nikica Cingara, porezni referent Ispostave Porezne uprave Trešnjevka u Zagrebu, u maniri ucjenjivača obavještava obveznika da mu neće isplatiti povrat četiri tisuće kuna više plaćenog poreza na dohodak sve dok ne plati još jednom već plaćenih 200 kuna poreza na motorno vozilo.

Ucjenjivanje trešnjevački službenik Cingara opravdava time što sporni porez na vozilo, navodno, pripada Zagrebu, a ne Istarskoj županiji. Možda je poreznik i u pravu kad tvrdi kome pripada plaćeni porez, ali to nije opravdanje za ucjenjivanje. Osobito to nije razlog za ucjenjivanje poreznog obveznika, jer dva rješenja za isti porez napisali su nekompetentni poreznici, a ne obveznik kao neuka stranka u poreznom postupku.

Javio mi se i čitatelj iz Čakovca kojemu je Zoran Vukašinović, tamošnji porezni inspektor, ožujka prošle godine ustanovio izuzimanje imovine kad je čitatelj samome sebi kao vlasniku tvrtke prodao stan po proizvodnoj cijeni, a ne po prosječnoj cijeni po kojoj je prodano ostalih 39 stanova u zgradi koju je čitatelj kao poduzetnik sagradio i prodao.

Čitatelj se žali na pogrešno obračunat porez. Za to izuzeće izračunata je osnovica od 550 tisuća kuna. Na taj iznos, da je čitatelj prijavio izuzeće, trebao bi odmah platiti 35 posto poreza na dohodak i prirez. No, inspektor Vukašinović je obračunao i 35 posto poreza na dohodak i prirez te dodatno još i porez na dobit. Sporno je, tvrdi čitatelj, je li inspektor trebao obračunati i porez na dobit?

Čitatelj kaže da je propustio prijaviti izuzeće iz neznanja, jer prema Zakonu o PDV-u proizvodna cijena je i tržna cijena, ali prema Zakonu o dohotku to je drukčije. No, inspektor Vukašinović je, prema mišljenju čitatelja, pogrešno primijenio promjenjivu stopu, koja uključuje i 20 posto poreza na dobit. To je mogao učiniti tek da je obavio nadzor poreza u 2009. godini prema predanoj poreznoj prijavi za 2008. godinu. Otkud inspektoru pravo na obračun poreza na dobit prije isteka poreznog razdoblja, odnosno kalendarske godine, pita čitatelj.

Nije mi jasno zašto čitatelj misli da se poreznici moraju pridržavati poreznih propisa? Očito ne moraju, jer ne odgovaraju zbog nezakonita rada.

Trešnjevački poreznici dostavili su čitatelju rješenje (potpisala ga je Ana Molnar) o obvezi plaćanja predujma pola godine nakon što je trebalo početi plaćati te predujmove. Zakasnjeno rješenje datirano je 23. srpnja 2009., dostavljeno tek rujna 2009. godine, a obveza teče od 1. ožujka 2009. godine.

Da apsurd bude veći, u točki 5. zakasnjenog rješenja trešnjevački poreznici svoj nerad svaljuju na poreznog obveznika, navodeći da se ‘na nepravodobno uplaćene iznose predujma obračunava i plaća zatezna kamata’. Pritom je potpuno zanemarena činjenica da porezni obveznik zbog kašnjenja rješenja umjesto u šest mjeseci rata odjednom mora platiti nemali iznos predujmovi pola godine unatrag.