Tvrtke s čelnih pozicija

Čak 25 posto hrvatskih dionica na 3.000 skrbičkih računa. Skrbnički računi ostali su posljednji pravni instrument čuvanja netransparentnosti ortačkih ugovora. Podatke o stvarnim vlasnicima banka je dužna čuvati kao bankarsku tajnu – osim u slučajevima kad ih zatraži Hanfa ili sud.

Bivši revizor Miroslava Kutle nedavno je izjavio da je varaždinska Fima zapravo bila u vlasništvu toga privatizacijskog ‘heroja’ koji je odslužio zatvorsku kaznu za zloporabe u gospodarskom poslovanju, a pred sudovima se još vodi nekoliko sporova s Kutlom kao prvooptuženim. Danas se Fima zove Pluris, u kojemu je 40 posto vlasništva skriveno iza skrbičkih računa, za koje se pretpostavlja da vode do Kutle.

Za ključno s posljednjim danom listopada u Hrvatskoj je bilo otprilike tri tisuće skrbičkih računa otvorenih u poslovnim bankama pod kojima se vodilo vlasništvo nad četvrtinom svih vrijednosnih papira u zemlji ukupne vrijednosti 71 milijardu kuna. Od tog iznosa dobar dio odnosi se na imovinu investicijskih i mirovinskih fondova, kojima zakon nalaže neovisnu banku skrbička preko koje se vodi ukupno poslovanje, no ostatak služi isključivoj svrsi prikrivanja stvarnog vlasništva nad vrijednosnim papirima. Iako se čini pomalo nelogičnim preferiranje zakonodavnih tijela glede odredbi o javnosti vlasništva, skrbički računi ostaju popularni.

Da bi isplatitelj dividendi i udjela u dobiti mogao uplatiti krizni porez, mora mu prema zakonu biti poznat identitet klijenta banke na čije se ime vodi skrbički račun. Na tome već i famoznim naputkom inzistira Porezna uprava. No kako je sve u vezi s kriznim porezom sagrađeno promašajima poreznika, prije svega naplaćivanje tog poreza i pravnim osobama, premda je to trebao biti samo posebni porez na plaće i mirovine, tako je upitno i zašto bi zbog naplate tog poreza trebalo otkrivati identitet onih za čije se račun vode skrbički računi.

Jednostavno, isplatitelj dividendi i udjela mogao bi doznati banci skrbičku iznos kriznog poreza, a banka skrbička potom bi uplatila porez za svakog klijenta ne otkrivajući njegov identitet. U slučaju poreznog nadzora porezni bi inspektor potrebne informacije umjesto od isplatitelja dobivali od banke skrbičke. U skladu s odredbama pravila i uputa Središnjega klirinško-depozitarnog društva vlasnik skrbičkih računa uvijek je i isključivo sam skrbički. Kad je riječ o zbirnim skrbičkim računima, odnosno onima pod zaporkom, jedino banka skrbički zna identitet nalogodavatelja za čiji račun skrbi nad vrijednosnim papirima, pa bi joj zbog toga i identitet imatelja morao biti poznat.

Takav podatak smije tražiti jedino regulator (Hanfa) i sud ako je riječ o određenom sudskom postupku ili sumnji u počinjenje kaznenog djela. Regulator to čini relativno često, ako je suditi prema izjavama voditelja odjela skrbičstva u bankama. Kako nam je rekla voditeljica Odjela riznice u Erste banci Ana-Marija Smolić, podatke o stvarnim vlasnicima skrbičkih računa banka je dužna čuvati kao bankarsku tajnu osim u slučajevima kad ih zatraži regulatorno tijelo.

Budući da su kaznena djela koja se odnose na manipuliranje dionicama i glasačkim pravima teško dokaziva i zahtijevaju pravodobnu reakciju, možda bi bolje zakonsko rješenje bilo kad bi regulator podatke o vlasnicima skrbičkih računa imao cijelo vrijeme da bi mogao reagirati na sam pokušaj, a ne kad je šteta već počinjena. No takvu vrstu aktivnosti teško je očekivati od domaćih zakonodavaca koji slijepo slijede praksu u Europi, koja se pod utjecajem financijske krize polako počinje mijenjati.

Naime, skrbički računi zapravo nisu omiljeno sredstvo kojemu se pribjegava kad se želi prikriti vlasništvo. Scenariji su uglavnom složeniji i uključuju otvaranje desetaka trgovačkih društava s isprepletenim vlasničkim strukturama od kojih ih je barem nekoliko u poreznim oazama poput Djevičanskih Otoka ili sličnih. Tako se organima vlasti otežava kontrola, a sve je prividno transparentno.

Nakon promjena Zakona o trgovačkim društvima u travnju 2008. skrbički računi ostali su zapravo jedini pravno uredan instrument čuvanja netransparentnosti ortačkih ugovora. Tim promjenama uvršteni su u Zakon o trgovačkim društvima i odredbe usklađene s međunarodnim propisima za sprječavanje zloporaba u gospodarskom poslovanju, osobito glede sprječavanja pranja novca i malverzacija vrijednosnim papirima, kojima su ukinuti vrijednosni papiri (dionice) koje umjesto na ime glase na donositelja.

Za vrijednosne papire (dionice) koje se u trgovačkim društvima vode za banku skrbičnicu, dakle, ne smatra se da glase na donositelja, nego na ime (banke skrbičke). No zbog toga što je zbog bankarske tajne i dalje teško doći do imena klijenta na čije se ime vodi skrbički račun, skrbički računi postaju sve atraktivniji bankarski proizvod, osobito u Hrvatskoj kao zemlji u kojoj se ‘svindla’, kao što je to lijepo rekao akademik Jakša Barbić.

Trenutačno se u medijima u povodu afere o tajnom preuzimanju Podravke nagađa o tome tko je sve bio suvlasnik Fime, brokerske kuće koja je vodila poslove tajnog preuzimanja Podravke. S obzirom na to da su u Fimi vođeni i udjeli za banke skrbičke, jedino u tim bankama znaju tko sve su bili njezini (su)vlasnici.

Na temelju članka 247. Zakona o tržištu kapitala Hanfa može tražiti u postupku nadzora da joj se dostave podaci o osobama na čije se ime vode određeni skrbički računi. No to ona traži i zakonski može tražiti samo ako provodi nadzor u konkretnoj tvrtki, a i tada je zakonski obvezna strogo čuvati tajnost imena osoba na čije je ime u nekoj banci otvoren skrbički račun. I kad se vodi kazneni postupak, banka skrbička na zahtjev suda u okviru propisa o bankarskoj tajni mora otkriti u čije ime vodi skrbički račun.

Za jedinično i jednom i drugom, Hanfinu nadzoru i sudskom kaznenom postupku, jest da se imena onih koji posluju tajno putem skrbičkog računa otkrivaju tek nakon što je došlo do prekršaja, odnosno kad je prekasno za sprječavanje zloporabe.

Zakon o trgovačkim društvima mijenja se u travnju 2008. radi sprječavanja zloporaba u gospodarskom poslovanju, osobito sprječavanja pranja novca i malverzacija vrijednosnim papirima. U postupku usklađivanja hrvatskoga Zakona o trgovačkim društvima s međunarodnim propisima ukinuti su vrijednosni papiri (dionice) koje umjesto na ime glase na donositelja, ali ostavljena je zakonska rupa sa skrbičkim računima, tako da se i dalje može očuvati netransparentnost ortačkih ugovora.

No dosad su se propisi u Hrvatskoj tumačili gramatičkom metodom, a nakon usklađenja propisa s europskom pravnom stečevinom primarna mora biti metoda tumačenja prema cilju propisa, a gramatička metoda postaje samo pomoćnim sredstvom kad se ne može jasno utvrditi cilj propisa. Posljedica toga može biti da, iako nešto ne piše u propisu, tako mora biti jer to proizlazi iz njegova cilja. A cilj propisa kojim su ukinute dionice na donositelja i uvedene isključivo dionice na ime jest sprječavanje zloporaba s vrijednosnim papirima (dionicama) za koje se ne zna u čijem su posjedu zahvaljujući skrbičkim računima. No istodobno su skrbički računi normalna praksa u svijetu, pa se postavlja pitanje je li cilj međunarodnih propisa s kojima je usklađen hrvatski zakon o trgovačkim društvima uistinu uklidanje vrijednosnih papira (dionica) za koje se ne zna u čijem su posjedu?

Među prvih deset na listi ‘303 najizdržljivija’ nema nijednoga proizvodnog poduzeća, ni domaćeg ni podružnice strane korporacije. Jedan od zaključaka jest i da su velike tvrtke na toj listi vodeća mjesta prepuštale malim i srednjim. To dijelom i ne začuđuje s obzirom na kriterij prihoda po zaposlenom koji sugerira da veći prihod uz manje zaposlenih dovodi do većeg ranga na ljestvici. Ipak, uzimajući u obzir i sve druge kriterije, možemo zaključiti da su manji izdržljiviji.

Od velikih kompanija najviše se plasirala zadarska Tankerska plovidba zauzvješt šesto mjesto, a slijedi je Vipnet na 16. mjestu. U prošloj je godini drugi najveći domaći brodar sa 166 zaposlenih zabilježio ukupne prihode od 1,2 milijarde kuna i dobit od 324 milijuna kuna. Taj rezultat svrstao ju je na drugo mjesto i prema kriteriju dobiti po zaposlenom, a isplaćuje i najveću mjesečnu neto plaću (66.304 kune). Inače, najveću dobit po zaposlenom ima Pioneer sjeme (2,9 milijuna kuna), a nakon Tankerske na trećem je mjestu Allianz ZB. Kad je riječ o najvećoj mjesečnoj plaći, Tankersku slijede Orbico Mazine (27.448 kuna) pa Mars Hrvatska (20.661 kuna).

Oni koji se mogu pohvaliti dobrom sposobnošću podmirenja kratkoročnih obveza, odnosno najbolje rangirani prema kriteriju opće likvidnosti, jesu Croatiainspect, Raiffeisen mirovinsko društvo za upravljanje OMF-om i Duhanski institut Zagreb. Dobra sposobnost podmirenja ukupnih obveza mjerena pokazateljem financijske snage (ex4 iz modela BEX) na vrh je pak lansirala Raiffeisen mirovinsko društvo za upravljanje OMF-om i dva javna bilježnika – Ankicu Hukelj i Jadranku Knego-Rogina.

Najviše zaposlenih prema satima rada imaju HT, Ericsson NT i Vipnet, a najveću dobit zabilježili su HT, Vipnet i Tankerska plovidba. Sumirajući rezultate ‘303 najizdržljivija’, dolazimo do podatka da su zajedno ostvarili 28,6 milijardi ukupnog prihoda i 5,2 milijarde dobiti. Ukupna kratkotrajna imovina teška im je 13,1 milijardu kuna, a kratkoročne obveze na kraju prošle godine dosegnule su 4,4 milijarde kuna.

Kakva će situacija biti u sljedećem izdanju i poredak najizdržljivijih? Sudeći prema sadašnjim trendovima i prihodi i dobit, barem kod velikih, bit će manji. Primjerice, Tankersku plovidbu trese jedna od najtežih kriza koja je svjetsko brodarsko tržište pogodila u posljednja tri desetljeća. Kraj se još ne nazire, ali Tankerska je najveći dio prošlogodišnje dobiti zadržala. Od ukupno 325 milijuna kuna u zadržanu je dobit raspoređeno čak 309,5 milijuna kuna, a tek 15,3 milijuna izdvojeno je za raspodjelu dioničara. Nastavi li se situacija koja trenutačno vlada na svjetskom pomorskom tržištu, poslovni je gubitak na kraju godine za Tankersku plovidbu vrlo vjerojatan scenarij.

I HT-u su se, sudeći prema posljednjim re-

S krizom se, sudeći prema rang-listi 303 najizdržljivije tvrtke, najbolje nose poduzeća koje se bave veleprodajom i posredovanjem te arhitekturom. S obzirom na velik udio tih djelatnosti u BDP-u podaci ne iznenađuju, no isto tako iz liste je vidljivo da se u Hrvatskoj malen postotak tvrtki bavi istraživanjem i razvojem, djelatnošću koja je, uzmu li se u obzir svjetski trendovi, nužna da bi kompanije osigurale dugoročan i uspješan opstanak na tržištu. Razvoj novih proizvoda – od početne ideje do njezina komercijalnog iskorištavanja – vječno se spominje kao rak-rana domaćih kompanija. Budući da je riječ o djelatnosti koja zahtijeva velika ulaganja uz nesiguran ishod, ne začuđuje da se malo poduzetnika odlučuje na to. Ipak, riječ je o biznisu koju osigurava stvaranje dodane vrijednosti za kompaniju. Malo je tvrtki i u sektoru hotela i restorana te električnih strojeva i aparata.

Big Toys d.d. je osnovan 1978. godine na adresi Industrijska 1, 52333 Potpićan. Tvornica ima 4000 m² pokrivenog i 50.000 m² otkrivenog prostora. Djelatnost “Big Toys”-a je proizvodnja stolica, stolova svih vrsta, dijelova namještaja od cijevi i limova. Big Toys d.d. osim osnovnog programa može proizvoditi i druge proizvode od cijevi i limova te vrši usluge bojanja, a sve prema narudžbi i zahtjevima kupaca. U tvornici radi 65 djelatnika specijaliziranih i obučenih za program prerade cijevi i limova. Tvornica u svojim proizvodnim prostorima ima četiri postrojenja i to: strojna obrada – pile, preše, savijačice; zavarivanje – žicom CO₂, lemljenje (plinsko), točkasto varenje; lakirnica – bojanje praškastim epoksid bojama; montaža. Vlasnici smo ISO 9001:2000 certifikata za sustav upravljanja kvalitetom.

Lista 303 najizdržljivijih tvrtki prema kriteriju prihoda po zaposlenom upućuje na to da su mala poduzeća izdržljivija od velikih. Naime, 81 posto tvrtki s liste ima 50 ili manje zaposlenih prema satima rada, s time da petina ima manje od deset zaposlenih. Podaci su to koji se slažu sa svjetskim istraživanjima prema kojima usprkos problemima sa financiranjem, odnosno otežanim pristupom kreditima, male kompanije imaju bolje odgovore na promjene u ekonomskom okruženju od velikih tvrtki. Naime, promatraju li se potencijali manjih tvrtki od početka recesije u svjetskom gospodarstvu, može se zaključiti da su njihova rješenja brža i spremnija nego u slučaju većih sustava. Jedan od razloga sigurno je i povjerenje potrošača, koji nakon slomova i afera u velikim korporacijama mnogo više nade polažu u manje tvrtke koje nude osobniji pristup, što je ujedno i njihova najveća prednost.

Promatra li se lista 51 poduzeća s deset ili manje zaposlenih, proizlazi da se najviše njih bavi djelatnošću veleprodaje i posredovanja – njih 12. Slijedi arhitektura, kojom se bavi šest poduzeća, zatim maloprodaja te upravljanje i savjetovanje u reviziji (po tri tvrtke), a samo jedna tvrtka bavi se proizvodnjom hrane i pića. Zastupljene nisu baš ni metalska industrija ni hoteli i restorani, sektori u kojima je također samo jedna tvrtka. Ukupno ta 51 tvrtka ostvaruje 621,58 milijuna kuna prihoda, s prosječnim prihodom po zaposlenom od 1,3 milijuna kuna. Mjesečno za plaću izdvajaju 40,3 milijuna kuna, pritom ostvarujući dobit od 99,67 milijuna kuna. Među tim je tvrtkama prema kriteriju opće likvidnosti najbolje rangiran Duhanski institut, koji je prema istom ključu treći na listi 303 najizdržljivijih tvrtki, a Pioneer sjeme predvodi prema rangu u najvećem broju kategorija.

Gledajući širu ekonomsku sliku, poslodavci su zabrinuti zbog razvoja situacije sljedeće godine s obzirom na to da nedavni razvoj događaja ne daje povoda za optimizam jer preduvjeti održivog rasta još nisu ostvareni. Kriza će, kako se čini, imati dugoročne posljedice za razine ulaganja, nezaposlenosti i javne zaduženosti. Isti problem već dulje ima i država: kako uskladiti potrošnju s raspoloživim dohotkom realiziranim domaćom proizvodnjom i izvozom, odnosno kako uspostaviti dugoročno održivi ekonomski rast. Kad je riječ o kompanijama na listi ‘303 najizdržljivija’, njihov će glavni izazov biti kako nastaviti održiv rast i zadržati ili poboljšati svoju poziciju, a onima koje se nisu našle na ovogodišnjoj listi kako na nju doći. Ta će bitka u novim znatno nepovoljnijim uvjetima biti jako teška, ali pokazat će pravu snagu uspješnih i društveno odgovornih. A kad bi se umjesto trgovačkih tvrtki na vrh uspela neka domaća proizvodna izvozna tvrtka, opća bi slika bila mnogo optimističnija.