Home / Tvrtke i tržišta / Kontrola tržišta uz pomoć kredita KREDITIRANJE PROIZVODNJE PREDNOST JE DOMAĆIM TVRTKAMA

Kontrola tržišta uz pomoć kredita KREDITIRANJE PROIZVODNJE PREDNOST JE DOMAĆIM TVRTKAMA

Božidar Gorup kaže da je inozemna konkurencija financijski jača od hrvatskih tvrtki, ali smatra da je prednost domaćih tvrtki u tome što trenutačno još uvijek bolje poznaju tržište. Osim toga domaće tvrtke imaju robu ‘pod kontrolom’ na način da kreditiraju poljoprivrednu proizvodnju.

  • Ali ako strane tvrtke krenu u kreditiranje i organizaciju proizvodnje, tada ćemo izgubiti prednost – predviđa Gorup.

Osim Agrokora koji je to prestao ove jeseni, tvrtke kreditiraju kooperante u mineralnom gnojivu, zaštitnim sredstvima i kupnji usjeva. No, ni Agrokorova odluka, prema riječima predsjednika Uprave Belja Gorana Pajnića, ne znači da je donesena zauvijek.

S oko 700 milijuna kuna prihoda u ovoj godini, Agrokor Trgovina uvjerljivo je najveći trgovac žitaricama u Hrvatskoj. Najizravniji mu je konkurent upola slabija osječka tvrtka Žito.

Trgovina žitaricama posljednjih godina dobiva sve veću konkurenciju, iako, zbog maloga hrvatskog tržišta, još nema previše zainteresiranih igrača izvana. Na njemu je šest glavnih igrača: Agrokor, Žito, Gorup, Žitni terminal, Granolio i Fermopromet. Prema procjenama sugovornika, ovogodišnja je tržišna vrijednost oko 2,2 milijarde kuna.

Agrokor Ivice Todorića, odnosno njegova tvrtka Agrokor trgovina, na čijem je čelu Ivanka Zlopaša, ostvaruje godišnji prihod od 3,2 milijarde kuna, ali prema procjenama nekih sugovornika, od toga na trgovinu žitaricama otpada oko 700 milijuna kuna. To ga čini liderom i u ovoj djelatnosti, no čini se da tome nije kraj. Naime, s jednim od njegovih glavnih konkurenata Žitom, u vlasništvu Marka Pipunića, vodi bitku za Vupik.

Iako je Pipunić sklopio ‘pakt’ sa Stipom Matićem, vlasnikom tvrtke M San ulaganja (u sastavu M San grupe), gotovo je sigurno da je Todorić prejak čak i za tako snažan ‘pakt’ i pitanje je trenutka kad će preuzeti Vupik. To će svakako već iduće godine donijeti nove promjene na tržištu, jer će osim s oranica moćnog Belja stizati i žito s Vupikovih, pa je zacijelo i to jedan od razloga zašto ove godine Agrokor neće kreditirati svoje kooperante.

Kupnju Vupika neki bi mogli protumačiti (u šali) i kao malu osvetu Todorića osovini Pipunić-Matić, s obzirom na to da su mu ta dvojica potkraj rujna preoteli Valpovo. Ipak, tako se samo činilo jer se tek poslije shvatilo u čemu je bio štos i zašto Todorić nije zapeo za PPK Valpovo.

Pipunić je na toj tabeli drugi, a kao što je jednom prilikom rekao, ne stidi se priznati da se ne može natjecati s Todorićem. Također, čini se da barem zasad nema namjeru ni biti tržišni izazivač. S-svim je zadovoljan pozicijom i poslovnim uspjehom svoje tvrtke koja je prošle godine uprihodila 1,25 milijardi kuna, od čega oko 350 milijuna otpada na veleprodaju žitarica.

Daljnjih planova, rekao je, zasad nema, te on ‘nastavlja svojim putem’. Za njegovu tvrtku direktor Žitnih terminala Ivica Čapo rekao nam je da je to najzbiljnija tvrka ‘u našoj branši u Hrvatskoj’. Naravno, i za njega vrijedi isto kao i za Todorića: svoju će poziciju dodatno učvrstiti akvizicijom u PPK Valpovo, ali i savezom s Matićem, koji, kad je riječ o poljoprivredi, očito ima planova.

Ali, vratimo se još malo Agrokoru, jer je ove jeseni izazvao, čini se, ljutnju među konkurencijom svojim potezom u vezi s cijenom pšenice.

Cijenimo konkurenciju koja zna i razumije taj posao. No, zamjeram otkupljivanje robe po višim cijenama u odnosu na realno tržište. Primjerice, pšenica se otkupljivala po 0,95 kuna za kilogram u vrijeme kad je tržište bilo na 0,75 kn na teret nekih drugih poslova. U međuvremenu cijena pšenice pala je na cca 0,65 kuna za kilogram.

Osim spomenutih igrača tu su i Granolio, koji bi trebao uprihoditi oko 100 milijuna kuna, te Fermopromet iz baranjskog mjesta Novog Bezdana, koji uprihoduje 50 milijuna kuna.

Tržište u Hrvatskoj sve više sazrijeva i, kaže Gorup, postaje sve sličnije tržištima razvijene Europe jer se cijena robe, ovisno o kvaliteti, definira u trenutku prodaje, a roba se može prodati terminski. Njegov kolega Čapo dodaje da više nema tzv. ‘hrvatskih cijena’ koje su se, primjerice kao lani, formirale na pšenici i repici. Pipunić će reći da je vrlo teško predvidjeti što će donijeti budućnost, jer na to tržište itekako mogu utjecati svjetske cijene. Gorup zaključuje: – Nitko ubuduće neće moći raditi ako neće biti financijski snažan i neće imati skladnih kapaciteta na strateškim mjestima u odnosu na proizvodnju i potrošnju.