Kvaliteta zadovoljava, ali ne i količine proizvoda

Sindikat PPDIV-a podnio je u ime radnika kaznenu prijavu protiv vlasnika, Uprave i NO-a GP&Partnersa. Državno bi odvjetništvo istražni postupak trebalo završiti za mjesec dana.

Priča o nesuđenoj prvoj hrvatskoj škrobari mogla bi osim stečajem završiti i kaznenim postupkom. Nakon što je 29. rujna na zahtjev vjerovnika Butan-plina iz Novigrada pokrenut stečajni postupak nad belomanastirskim GP&Partnersom – tvornicom škroba, Sindikat PPDIV-a na čelu sa Šimom Oreškovićem podnio je u ime radnika kaznenu prijavu protiv vlasnika, Uprave i Nadzornog odbora. Prema najnovijim informacijama Državno odvjetništvo istražni postupak trebalo završiti za mjesec dana. Ne službeno se može doznati da bi se mogle podići optužnice za niz kaznenih djela s područja gospodarskog kriminala.

Ročište vjerovnika određeno je za 16. prosinca, a stečajna upraviteljica Živka Posavec dotad ispituje tražbine i popisuje imovinu. O mogućem raspletu ne može se govoriti dok se vjerovnici službeno ne izjasne na Skupštini. Obveze GP&Partnersa u 2008. veće su od 200 milijuna kuna, a među najvećim su vjerovnicima Hypo-Leasing Kroatien, Osijek-Koteks, Zovko grupa, Đuro Đaković Kompenzatori itd. Imovina tvrtke jest pod hipotekom, tako da radnici, koji nisu dobili sedam posljednjih plaća, mogu očekivati samo zakonom zajamčene tri minimalne plaće i tolik iznos otpremnina. GP&Partners je na dan otvorenja stečaja imao 80 zaposlenih, od čega je osmero zaduženo za čuvanje imovine od krađe. To je jedan od najvećih problema za stečajnu upraviteljicu.

Za pokretanje proizvodnje prema mišljenju Sindikata treba se uložiti oko pet milijuna eura, pa postoji i scenarij da vjerovnici dio svojih potraživanja pretvore u vlasnički udio, pokrenu proizvodnju i tako se naplate. Iz Osijek-Koteksa poručuju da ne planiraju ulaziti u takav aranžman, nego će aktivirati hipoteku. Preostale su opcije pronalazak partnera koji bi uložio u pokretanje proizvodnje, za što je malo izgleda, ili prodaja imovine. Problemi u škrobari traju tri godine. Projekt koji su podupirali i hrvatski i nizozemski političari pokrenuli su investitori iz Nizozemskih udruženih u tvrtku GP&Partners Agribusiness BV; idejni je začetnik bio Fran Palokaj. Uloženo je 35 milijuna eura, no da bi projekt zaživio, trebalo je uložiti još toliko. Budući da investitori nisu uspjeli pronaći taj kapital, tvrtka je pod pritiskom krize završila u stečaju.

HoReCa kanal sve snažnije prati trend koji uglavnom nameću klijenti stranci, dok domaći proizvođači, barem zasad, ne iskorištavaju u dovoljnoj mjeri rastuće kapacitete tržišta u cijelosti, a pogotovo taj specijalizirani segment koji nudi dodatne prilike za razvoj poslovanja. Dobra je vijest da problem nije u kvaliteti, dapače, svi sugovornici se slažu kako su proizvodi koji se nude iznimno kvalitetni i u skladu sa svjetskim standardima, nego u količini i manjku volje domaćih proizvođača za širenjem kapaciteta, a iz ALH-a dodaju i da unatoč nedovoljno širokoj ponudi, problem predstavlja i relativno visoka nabavna cijena, iako bi to vjerojatno bilo riješeno po većanjem dobavne strane na tržištu.

• Nezadovoljstvo izaziva činjenica da se razvoj događa presporo, da mnogi smatraju kako je lokalna prehrana mediteranska i kao takva zdrava. Mediteranska kuhinja je širok pojam koliko i sam Mediteran i postoji ogroman prostor za širenje, pa bi u tom smjeru trebalo razvijati domaću kuhinju i pri tome ostati autentičan – kazuje Tomislav Nikšić, šef kuhinje hotela Le Méridien.

Sa svoje strane, hoteli nastoje što veći dio svojih namirnica nabavljati od domaćih proizvođača čemu sasvim sigurno pomaže i činjenica da se velik dio takvih prehrambenih proizvoda uzgaja u Hrvatskoj. Maslinovo ulje, riba, žitarice i povrće zapravo su standardna ponuda u svim dijelovima Hrvatske tako da se potrebe za osnovnim sastojcima zdrave prehrane može u određenom dijelu zadovoljiti na domaćem tržištu. Nažalost, Nikšić izražava nezadovoljstvo količinom tih proizvoda na lokalnom tržištu, pogotovo kad je riječ o voću i povrću, što rezultira potrebom za uvozom jer su gosti izbirljiva sorta koja želi neke stvari i izvan sezone. Prilično ogrožen stav Nikšić ilustrira primjerom začinskog bilja koje se uvozi iz Izraela uz opravdanje da je potrebno mnogo vode za njegov uzgoj, pitajući tko to ima više vode – Hrvatska ili Izrael?

U ALH-u isto tako nastoje što veći dio svojih potreba zadovoljiti kod domaćih dobavljača upravo zato što ti proizvodi u najvećoj mjeri udovoljavaju visokim kriterijima i posjeduju često sve potrebne certifikate, pa tako, primjerice, sve svoje ekoparske proizvode nabavljaju od Željka Mavrovića, jednog od prvih na tom području u Hrvatskoj. Takve certifikate za sve svoje proizvode posjeduju i Biovega. No, neki sastojci iz dalekih zemalja nisu dostupni kod hrvatskih proizvođača, pa su u ALH-u prisiljeni koristiti uvoznu robu, usprkos opredjeljenju za lokalno.

Slično misli i Vella koji kaže da se neke sastojke mora uvoziti jer domaći proizvođači, iako ih ima dosta, nisu voljni eksperimentirati s novim proizvodima. Čini se, dakle, da je količina ponude zasad nedovoljna pa manjak većeg interesa proizvođača utoliko zaista čudi. Očito je, naime, da tržište nudi velike prilike za visok rast i jačanje poslovanja, odnosno da postoji još mnogo prostora za nove igrače ili širenje postojeće ponude. Grubač, primjerice, sugerira još dva područja koja nude rast kad je riječ o organskom u HoReCa kanalu, a to su ekološka sredstva za čišćenje i kozmetički programi pogodni za hotele, iako je riječ o dvoma podsegmentima koji su tek u povojima i dobit će na važnosti tek sljedećih godina. Ovog ljeta su u Biovegi primili upite iz nekoliko hrvatskih marina za ekoprodukte za čišćenje jer su to gosti zahtijevali. Stvari, dakle, idu naprijed, doduše uobičajeno ležernim hrvatskim tempom.

• Zadovoljstvo svakako pruža činjenica da stvari u pogledu proizvodnje i razvijanja domaćih proizvoda idu naprijed. Na tržištu se pojavljuje sve više domaćih proizvođača s netipičnom ponudom i količinama koje mogu zadovoljavati potrebe većih kuća – kaže Nikšić.

Trend u Hrvatskoj svakako postoji i uzima maha, no očito je da postoji nerazmjera između ponude i potražnje.