-
razmjenom. Tako ćete svojim ljudima osigurati posao a da pritom ne uništite nominalnu razinu cijene.
-
Mislite li da je jednostavno smanjenje radnih mjesta dovoljno za preživljavanje? Stječe se dojam da je to maksimum kreativnosti za mnoge menadžere… Dva su pitanja: prvo, koliki je pad prodaje, i drugo, koliko će dugo trajati? Ako se kriza produlji, drugo pitanje postaje važnije. Skraćenje radnog tjedna i slične vatrogasne mjere djeluju kratkoročno, no to nije dovoljno ako je riječ o duljoj krizi. U takvim uvjetima mnoge prilagodbe u zaposlenosti postaju neizbježne. S time na umu stavljanje prodaje u fokus postaje još važnije. Padne li tržište, to ne mora nužno značiti i pad prihoda tvrtke jer slabi otpadaju, ali snalažljivi tad imaju priliku ojačati.
-
Kao netko tko je blisko povezan i s marketingom, biste li se složili da je i on odigrao ulogu u stvaranju krize? Stalno ‘pumpanje’ potražnje, uvjeravanje ljudi da kupuju… Da, marketing mora podnijeti dio odgovornosti za krizu, posebno financijski marketing, koji je pridonio nerealno visokim očekivanjima. To je zavelo mnoge ljudi i potaknulo ih na investicije koje si, zapravo, nisu mogli priuštiti ili čiji rizik nisu razumjeli. U općoj se potrošnji pak ljude navodilo na trošenje iznad svojih mogućnosti. Je li marketing kriv za to? Na kraju krajeva, potrošač mora sâm odlučivati o onome što kupuje. Tržišna ekonomija jest ekonomija potrošačke autonomije i vlastite odgovornosti.
-
Što bi prema vama bio dobar menadžment? Postoje osnovne vrijednosti i vrline u menadžmentu koje su zapostavljene tijekom godina blagostanja. Mnogo smo puta svjedočili pretjerivanju, megalomaniji, pa i zločinu. Kriza je već potaknula povratak tradicionalnim vrijednostima: poslovne škole uvele su tečajeve etike, kompanije rigoroznije pravilnike ponašanja… Ja vjerujem da je posebno važno socijalno osuđivanje neodgovornog menadžmenta.
Marketing mora podnijeti dio odgovornosti za krizu
U jednom ste članiku pisali o modnoj reviji u menadžmentu misleći pritom na eksploziju gurua i predavača. To vas prilično iritira? Da, doista me irritira. Prodavači čarobnih eliksira već su dugo u tom poslu i obično propovijedaju jednostranu taktiku koju ocrtavaju kao kamen mudraca menadžmenta. Međutim, dobar menadžment sastoji se u dobrom obavljanju niza stvari, ne samo jedne ideje. To je težak rad, a ne jedan velik šou.
Tko su skriveni šampioni i što mogu naučiti druge? Skriveni su šampioni tvrtke srednje veličine koje su globalni vođe na svojim tržištima, često nepoznate široj javnosti, ali nerijetko se i slabo spominju u relevantnoj literaturi. One kombiniraju fokus s globalizacijom. Najviše ih je u Njemačkoj, otprilike 1.200, i one objašnjavaju zašto je ta zemlja bila najveća svjetska izvoznica od 2000. do prošlog mjeseca.
Kako će svijet iz menadžerske perspektive izgledati nakon ove katastrofe? Bit ćemo svjedoci velikog pretresanja u idućim godinama. Tvrtke s malim profitom ili gubicima u dobrim vremenima već su propale ili će propasti. Kriza donosi pročišćavanje i lišavanje suvišnog tereta. Suprotno prevladavajućem uvjerenju, ne mislim da će se financijski sektor previše promijeniti. Već vidimo da se u SAD-u i Britaniji vraćaju veliki bonusi. Realni sektor osjetit će daljnji pomak prema Aziji, a kompanije iz Kine i Indije, čini se, posebice agresivno nastupaju i iskorištavaju prilike u krizi.
