Tijekom ove svjetske recesije te da vrijede neka nova pravila.
Osnovni principi koje je istaknuo J. Collins i dalje djelomično vrijede: on (menadžer-lider) s jedne strane demonstrira čeličnu odlučnost da učini što god je nužno da postigne dugoročne rezultate, ali to postiže tiho, s hladnom predodređenosti, a tim motivira oslanjajući se na provjerene standarde, a ne samo nadahnute pojedince. On je kreator velike, izdržljive tvrtke i ne pristaje na male ciljeve, ali osobne ambicije kanalizira kroz svoju tvrtku i poslove. Istodobno priprema teren za svog nasljednika kako bi taj tvrtku u budućnosti učinio još uspješnijom. Potom, kreira i zapravo je katalizator kreacije drugih, i tu ubire izvanredne rezultate, ali demonstrira neodoljivu jednostavnost i nikada se ne hvali. Preuzima odgovornost za loše rezultate, ne okrivljuje svoje suradnike, vanjske faktore ili lošu sreću, ali uzroke uspjeha najprije će potražiti u svojim zaposlenicima, vanjskim faktorima i sreći.
No, novo doba ipak mijenja neke paradigme. Nove smjernice pobrojala je Marilyn Ferguson u knjizi ‘The New Paradigm: Emerging Strategic for Leadership and Organizational Change’, koja naglašava da današnji lideri moraju računati na konstantne promjene i na činjenicu da se više u odlučivanju ne mogu oslanjati na prijašnje odluke. Promjene u upravljanju podrazumijevaju prije svega shvaćanje svoje okoline, a mnogo manje kontrolu. Budući da se nove informacije umnažaju nevjerojatnom brzinom, sâm lider ne može ih sve znati, ali baš je zato nužno da nauči slušati svoje niže rangirane menadžere i zaposlenike. S vremenom nova forma unutarnje organizacije postat će normalna, uobičajena i to kao okrenuta zaposlenicima, samoorganizirajuća struktura sa samoudruženim timovima.
