Najbrži rast

Naime, u obvezne mirovinske fondove svakoga mjeseca slijeva se određena svota novca koju građani uplaćuju za drugi stup mirovinske štednje te fond-menadžeri moraju svakoga mjeseca odlučivati koje će dionice i ostale financijske instrumente kupovati kako bi ostvarili što bolji prinosi i spriječili odljev njihovih članova u konkurentske fondove. Kapitalni fond takvih problema nema – njegov gotovo jedini vlasnik je HZMO, koji svake godine odlučuje koliki će mu dio dobiti biti isplaćen na ime dividende, koja se uglavnom koristi za isplatu božićnica umirovljenicima. S obzirom na takvu svoju prirodu, nije nimalo čudno što je Fond od svoga osnutka zajedno s HMID-om kao društvom za upravljanje imao dobit veću od 500 milijuna kuna. – Dobit u HMID-u za razdoblje od osnivanja zaključno s 2008. godinom iznosila je oko 99 milijuna kuna, a u Kapitalnom fondu oko 409 milijuna. Ukupno je HZMO-u isplaćeno iz obje pravne osobe oko 230 milijuna kuna, dok je ostatak knjižen kao zadržana dobit obaju društava – objašnjava Javorović. Kapitalni fond je u deset godina ostvario rast neto imovine od 205,5 posto ili 759,9 milijuna kuna, što na godišnjoj razini daje prosječni prinosi od 10,86 posto. Takvi rezultati za svaku su pohvalu, ali ako se u obzir uzme činjenica da je najveći dio imovine u domaćim blue-chipovima, rezultati dobivaju sasvim drugačiju pozadinu. U objavi rezultata za 2008., koja je bila i prva godina u kojoj je Fond iskazao smanjenje ukupne imovine (ali ne i gubitak) od oko 60 posto, naznačeno je da performanse Kapitalnog fonda ipak pokazuju bolje rezultate od Crobexa.

Najvrednija imovina Kapitalnog fonda je udjel u holdingu Končar od čak 26,6 posto, vrijedan prema današnjim cijenama 321 milijun kuna. Druga najvrednija dionica u portfelju je Istraturist (117 milijuna kuna), nakon toga dolazi Podravka (88 milijuna kuna), dok se na četvrtom i petom mjestu dvije strane dionice – OMV te češka kompanija CEZ. Ukupno se u strukturi ulaganja fonda među prvih deset dionica nalaze samo tri strane vrijednosna papira, vrijedne 85 milijuna kuna, što govori u prilog tome da je posao fond-menadžera Kapitalnog fonda poprilično statičan i najvećim se dijelom sastoji od mjesečnog preračunavanja vrijednosti udjela, a manje od stvarnog trgovanja vrijednosnim papirima. Pozicija Kapitalnog fonda u principu se ne razlikuje od drugih vidova upravljanja državnim imovinom, tj. udjela u tvrtkama koje drže Hrvatski fond za privatizaciju, Državna agencija za sanaciju banaka, HZMO te ostale državne institucije. Jedina distinkcija je činjenica da Kapitalni fond unatoč samo jednom dioničaru mora javno objavljivati neto vrijednost imovine te ostale podatke koji se odnose na investicijske fondove. Budući da su u Nadzornom odboru koji bi ga trebao nadgledati ljudi bez profesionalnog iskustva u financijskoj industriji (jedan je član dužnosnik u Ličko-senjskoj županiji, drugi je iz HZMO-a, a treći je članica glasnogovornica Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi), posao kojim se bavi Javorović poprilično je lagodan. Jedno je vrijeme u investicijskim kuloarima živjela informacija da bi Vlada određeni udio u Kapitalnom fondu mogla ponuditi ulagačima kroz IPO, ali ta ideja nije zaživjela, iako bi možda mogla donijeti pozitivne pomake. Naime, ako bi određeni postotak dionica imali privatni investitori, pritisak dioničara možda bi rezultirao i boljim poslovanjem, ali to je samo spekulacija čiju se točnost ne može egzaktno provjeriti.

No, zabrinjava to da je Kapitalni fond sâm sebe učinilo važnim igračem u jednoj dioničarskoj borbi, a mjesto u Nadzornom odboru Podravke također bi im moglo zadati prilične glavobolje. Samo nekoliko dana prije glavne skupštine Badela 1862 Kapitalni fond je prodao Badelu svoj ukupan udio u toj tvrtki, čime je posredno novom predsjedniku Uprave omogućio da prevlada u skupštinskom nadglasavanju. Javorović objašnjava da je Fond udio stekao opcijama ugovorima te ga se već neko vrijeme želi riješiti zbog činjenice da tvrtka ne posluje baš najbolje. No, ta njegova izjava ne odgovara istini. Naime, prema njegovom prospektu, pri uvrštenju na burzu naznačeno je da je Fond udio u Badelu stekao po cijeni od 301,38 kuna po dionici, dok je Badelu te iste dionice prodao po 300 kuna. Uzimajući u obzir da je te iste dionice mogao polagano prodavati putem burze, Kapitalni fond imao je priliku na Badelu jako dobro zaraditi. Iako je današnja cijena Bade-love dionice svega 140 kuna, 2007. bila je čak 1.000 kuna te bi u tome trenutku dobit Fonda bila viša od 300 posto. S obzirom na to da je riječ o zatvorenom investicijskom fondu koji se teško do nikako može naći u situaciji da mu je gotovina nužno potrebna, ta prođa može se jedino protumačiti kao loša poslovna te moralno upitna transakcija. Očito da Vlada Jadranke Kosor takav potez nije ocijenila dvojbenim jer je Javorović samo nekoliko dana kasnije postavljao u Nadzorni odbor Podravke. Iako se to nije dogodilo za mandata sadašnjeg direktora, Kapitalni fond sličnu ulogu odigrao je u Plivi kada je u jeku preuzimačke borbe prodao 0,9 posto Plivinih dionica Barru i tako pogodovao budućem vlasniku nekad najveće domaće farmaceutske tvrtke. Budući da su u portfelju Fonda znatni udjeli u još nekoliko atraktivnih hrvatskih kompanija, ne bi bilo dobro kad bi Javorović i ostali fond-menadžeri nastavili raspolagati imovinom kao u slučaju Badela (i Plive), jer bi tada Fond, koji bi trebao služiti za poboljšanje bilance HZMO-a i povećanje mirovina hrvatskih građana, imao podobno-političku ulogu umjesto čisto poslovne.

Pokazatelji poslovanja Kapitalnog fonda i više su nego dobri, ali oni su rezultat uzlazne putanje hrvatskog tržišta kapitala, a manje umješnosti njegovih menadžera, što se može dokazati time da hrvatske pozicije Kapitalnog fonda najvećim dijelom drži od svog osnutka. No, pogleda li se broj zaposlenih u odnosu na ostale zatvorene investicijske fondove, o njima bi se moglo raspravljati. Naime, slavonski ZIF ima svega pet zaposlenih, ZIF Velebit četiri, Fima Global invest uspjeva pet fondova (od kojih je jedan zatvoren) održavati na životu s njih 14, dok u Kapitalnom fondu radi 16 djelatnika s prosječnom plaćom od 1.250 eura na mjesec. Toliko o racionalnosti.