piše EDIS FELIĆ

s takvim sustavom nešto važno popravimo do ulaska u EU kad će toj uvoznoj robi biti širom otvorena vrata, već moramo od toga odustati i vidjeti što nam se isplati poticati, tj. gdje ćemo sutra biti konkurentni. – Potrebno je smanjiti broj poticanih na one kulture koje su konkurentne i prioritete te na one koje će u konačnici biti priznate i prihvaćene od EU – kaže Enrico Cernecca, predsjednik Ceha za poljodjelstvo i slatkovodno ribarstvo Hrvatske obrtničke komore.

Poticaji kao dio sustava Bilić je još radikalniji u svojim stavovima, vidno ljetit zbog neefikasne poljoprivredne politike, pa ide čak i dotle da tvrdi kako svega nekoliko godina prije ulaska u EU nema smisla plaćati poticaje za bilo koje proizvode osim za mlijeko, i njih treba smanjiti za 30 posto, kako bi ulaskom u EU prestanak plaćanja poticaja bio proizvođačima mlijeka bezbolan. Predlaže da postojeća sredstva iz državnog proračuna ministar Čobanković brzo preusmjeri u investicije kojima će se prestrukturnirati poljoprivredna gospodarstva kako bi bila konkurentna europskim proizvođačima nakon našeg ulaska u EU. Osim toga, treba u višestrukom iznosu angažirati bankarski kapital.

Među onima koji nipošto ne žele podržati radikalnog Bilića je i Damjan Bogdanović, glavni tajnik Hrvatskog seljačkog saveza, koji malo drugačije tumači cilj poticaja – kao sustav koji služi za održanje stabilnosti proizvodnje, tj. radi državnog interesa. Korekcije bi trebale biti tehničke, kaže nam, u smislu modaliteta, a nikako linearno rezanje jer bi to smanjilo konkurentnost proizvođača. Ni donedavni ravnatelj Poljoprivrednog instituta Osijek dr. sc. Josip Kovačević nije oduševljen idejom o smanjenju poticanih kultura: – Smatram da je raznolikost potrebna, a proizvođač mora sam procijeniti što je interesantno za tržište. Samo se dodatnim poticajima može utjecati na proizvodnju pojedinih poljoprivrednih kultura sukladno potrebama tržišta – kaže Kovačević.

No, na reduciranje broja poticanih kultura tjera tržišna logika, koju doduše priznaju Kovačević i Bogdanović. – Ako bi i smanjivali broj poticanih kultura, kriterij bi svakako bilo tržište. Ali to znači da moramo ostaviti i prostor za povećanje poticanja broja kultura – kaže Bogdanović.

Da, ali ovdje se već sada nešto pita i EU, pa ćemo se držati onoga što možemo ponuditi tržištu. No, kao što upozorava dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa Đuro Njavro, poljoprivreda podliježe bitno drukčijim zakonitostima od industrijske proizvodnje. – Ne postoji slobodno svjetsko tržište na kome bi cijene proizvoda bile odraz prirodnih prednosti i proizvodnosti, a i da postoji nacionalne bi države bile prisiljene imati rezervne planove očuvanja vlastitih resursa, kojim mogu opskrbiti hranom svoje pučanstvo u slučaju većih katastrofa, kriza ili ratova – kaže Njavro.

U slučaju Hrvatske, pojašnjava, imamo dodatni sigurnosni zahtjev očuvanja i produbljivanja gospodarskih djelatnosti, pri čemu se poljoprivredi, a posebice složenijim oblicima ‘živoga sela’ – kako naziva stočarstvo – mora posvetiti posebna pozornost. Tu su, uostalom i zahtjevi proizvodnje organske hrane kao dijela prepoznatljive turističke ponude, ali i ekosela i seoskog turizma. – Nije jednostavno, ali je apsolutno potrebno iz svih tih razmatranja izvući zaključke na dulji rok i na osnovi njih ustanoviti bilance pojedinih kultura i stoke koje su narodnom gospodarstvu potrebne, te odrediti da li sve ili samo dio njih pokriti vlastitom proizvodnjom. Istodobno se treba odlučiti i kako se u toj domaćoj proizvodnji osigurati od određenih utjecaja svjetskih cijena te stvoriti uvjete za racionalizaciju domaćeg uzgoja, proizvodnje i distribucije. To su minimalni zahtjevi racionalnog razmišljanja o poljoprivrednoj politici – kaže Njavro.

EU za konkurentne kulture Osim elemenata koje je već spomenuto, Njavro kaže kako je važno imati na umu da se poticaji ne smiju promatrati kao nešto izdvojeno iz sveukupne logike tržišnog ponašanja. Za ono što se potiče, treba osigurati razvojne kapacitete, tržišnu infrastrukturu, pridonijeti kreditnim olakšanjima itd: – Jedna je od velikih slabosti to da svaki problem promatramo odvojeno i birokratski umjesto funkcionalno, kao dio sustava – primjećuje. Za eventualno reducirani broj poticanih poljoprivrednih kultura sredstva bi se mogla usmjeriti na druge kulture. O ovome je sredinom godine, kažu u HOK-u, raspravljao Saborski odbor za Europske integracije. – Tada je rečeno da će ulaskom u EU nestati nacionalni poticaji, a nas će EU pratiti i sufinancirati kulture koje će biti konkurentne, koje će se zajednički predložiti na državnim tijelima i EU će ih prihvatiti – kaže Cernecca. Ulaskom u EU naša poljoprivreda neće biti uništena, ali će se suočiti sa strukturnim poremećajima jer znatno kaskamo u pokušaju da je reformiramo. To pokazuje i broj kultura koje potičemo. Poljoprivredu nismo reformirali mi, pa će nam je reformirati tržište EU. Kao što kaže Bilić, mjere naše poljoprivredne politike najizražajnije očrtava ona bosanska: ‘Pliva Mujo, a obale nema’.