SLUČAJ SL. BROD Novogradnja ima pravo tražiti naplatu svojih potraživanja

Afera je pukla prije desetak dana očajničkim pozivima u pomoć građana Slavonskog Broda. Grad će bankrotirati zbog toga što je Novogradnja, tvrtka koja već deset godina ima blokiran žiro-račun, pokrenula ovršni postupak radi naplate starog potraživanja koje je uz zatezne kamate od 1991. naraslo s oko pola milijuna eura na gotovo 150 milijuna kuna. Javna dražba zakazana je za 27. listopada. Kao što je poznato, riječ je o dugovanju tadašnjeg Ferijalnog saveza za gradnju na Korčuli, a te je nekretnine država poslije darovala Slavonskom Brodu. Grad tada nije ‘poklonjenom konju gledao u zube’. A trebao je, kao što bi trebali to učiniti svi u sličnoj situaciji. Kako se zaštiti?

Ponajprije, treba vrlo precizno, uz pomoć financijskih stručnjaka, identificirati svaku tražbinu, posebno ako je starijeg datuma, jer uz zatezne kamate i protok vremena malo ili gotovo simbolično dugovanje može postati veliko i problematično.

Potom, svatko tko ima poslovnog partnera ili općenito nekoga tko mu potražuje neka sredstva a ispunio je uvjete za otvaranje stečaja (najčešće su to blokirani žiro-račun i prezaduženost) – treba ga nadležnom trgovačkom sudu i predložiti za stečaj. Da je to Slavonski Brod učinio, situacija bi bila bitno drugačija.

U slučaju blokiranih žiro-računa Novogradnje dulje od deset godina zakazali su baš svi, od vjerovalika do države, i samo se u velikome pravnom neredu može dogoditi da netko tako dugo svoje poslovanje provodi zaobilazno, a da oni kojima duguje, a to su uglavnom grad i država, sve to pasivno samo gledaju, tim prije ako je točno da samo dugovanje prema Poreznoj upravi iznosi više od 20 milijuna kuna.

Naravno, sam stečaj ne bi riješio ničiji problem i ne bi izbrisao dugovanje bilo koga sam po sebi, pa tako ni dugovanje Slavonskog Broda. To znači da opstrukcija predloženog stečaja nije ni nelošična ni nezakonita, a posebno nije nezakonito to što je treća pravna osoba prihvatila dati svoju mjenicu kao osiguranje da će Novogradnja protiv koje se želi otvoriti stečaj platiti svoje dugove. Potraživanja su na tržištu u koje se svi zaključimo i zašto netko ne bi našao interes da ih otkupi? Također, nikako nije nezakonito što Novogradnja traži naplatu svojih potraživanja za koje, uostalom, ima i sudsko presude.

Posebno ‘bodu oči’ izjave da će sud prodati nekretnine Slavonskog Broda za mali novac, a iste bi nekretnine Slavonski Brod mogao daleko bolje prodati. To jednostavno kao tvrdnja nije točno. Sud na javnoj dražbi određuje početnu cijenu i nema razloga, ako je nekretnina vrijedna, da se po toj cijeni i ne proda. Dražba je natjecanje zainteresiranih, pa bi dužnik (i to svaki dužnik čija imovina ide na dražbu) mogao i morao biti aktivan u traženju kupaca.

Osim samog Slavonskog Broda, koji sigurno snosi veliki dio odgovornosti za to što se dogodilo, ključni krivac je ipak država. Naime, već godinama se vodi jalova rasprava o primjeni sada već famoznog čl. 47. Zakona o privatizaciji prema kojemu ono što nije uneseno u temeljni kapital nekog društva u pretvorbi pri pada Hrvatskom fondu za privatizaciju, što znači državi. Kvaka je u tome što svatko uvjete ‘ako ne postoje razlozi za obnovu’ odnosno ‘utjecaj na postojeću tehnološku cjelinu’ tumači kako ga je volja, a država je to mogla i morala spriječiti na niz načina – od donošenja tzv. vjerojatnog tumačenja do izmjene i dopune zakona, a nije učinila ništa i zbog toga se vode stotine nepotrebnih postupaka.

Navedeni članak kao da je namjerno loše formuliran kako bi se mogao zlorabiti. Odgovornost države je i u tome što je dopustila da potraživanje koje bi s deviznom kauzulom u glavniči iznosilo manje od pet milijuna kuna za 20 godina naraste 30 puta. Zatezna kamata je cijena kapitala i u pravilu je manja od štete koja nastaje neplaćanjem, a ovakva je matematika izjednačila zateznu kamatu s najprofitabilnijim projektima na svijetu.

Savjet za sve koji ulaze u bilo kakav odnos sa subjektom koji je nastao u pretvorbi ili je od takvog subjekta nešto stekao jest da se pažljivo prouči pretvorbeni materijal kako bi se izbjeglo ono što u ovom trenutku prijeti mnogima koji su ‘kupili’ hotele računajući i na tzv. turističko zemljište koje ti isti hoteli desetljećima nesmetano i besplatno koriste, a to im se sada želi oduzet.

Na kraju, nešto možda najvažnije. Budući da izgleda nesporno da je Slavonski Brod nekretnine na kojima je izvođenjem radova nastalo sporno potraživanje dobio na dar od države 2000. sa svim pravima i obvezama, to znači da je preuzeo više obveza nego prava. Da je učinjeno drugačije, na način da se za bilo kakve obveze vezane uz te nekretnine jamči samo njima, znači kao hipotekarni a ne kao osobni dužnik, sada bi Slavonski Brod jedini rizik imao u gubitku tih darovanih nekretnina, a ne bi bio ugrožen onako kao što je sada ugrožen.