Kvaliteta bez alternative

Svoj leaderski položaj Kraš je izradio na temeljima gotovo stogodišnje tradicije i zahvaljujući kontinuiranoj usmjerenosti na proizvodnju visokokvalitetnih proizvoda i njegovane originalnih brendova. Kraš je vodeća konditorska kompanija u Hrvatskoj i u regiji, a njegovi brendovi nisu samo lideri u svojim kategorijama nego se nalaze među najjačim markama u kategoriji robe široke potrošnje. Prošlu je poslovnu godinu završio s ukupnim prihodima od 1,05 milijardi kuna i s neto dobiti od 14,02 milijuna kuna. Više su rasli prihodi od prodaje u inozemstvu (8,4 posto), pri čemu je najveći rast ostvaren na tržištima SAD-a, Kanade, Australije te na tržištima regije. Prihodi od prodaje na domaćem tržištu porasli su 1,6 posto, što je ostvareno u uvjetima stalnog rasta uvoza konditorskih proizvoda (nakon 10-postotnog rasta u 2007. uvoz konditorskih proizvoda lani se povećao dodatnih osam posto). Na rezultate poslovanja Kraš grupe znatno je utjecalo i povećanje cijena gotovo svih strateških sirovina, međutim Kraš i dalje drži vodeću poziciju na domaćem konditorskom tržištu i regionalnim tržištima usprkos pogoršanim uvjetima poslovanja i globalnom usporavanju gospodarske aktivnosti.

Tijekom 2008. kontinuirano se poboljšavao proizvodni asortiman inovacijama proizvoda i razvojem novih, većinom lansiranih na tržište u posljednjem kvartalu prošle godine i početkom ove (Kiki, Bronhi). Ovogodišnje Kraševa poslovanje usmjereno je na održavanje stabilnosti i financijske likvidnosti, što je utjecalo na oprezniji plasman naših proizvoda na pojedinca tržišta. U takvim uvjetima očekujemo da ćemo ove godine zadržati udio na domaćem konditorskom tržištu i da će nam izvoz nastaviti rasti – navode u Krašu.

Prema procjenama brojnih svjetskih stručnjaka upravo je kriza na svojevrsnu kušnju stavila tržišne lidere. S jedne strane moraju opravdati svoju leadersku poziciju, a s druge se strane jeftinija konkurencija nameće kao mamac za osiromašene potrošače. U Krašu kažu da su se i prije susretali s kriznim razdobljima u poslovanju. Svjesni trenutačne krize, odlučili smo se usredotočiti na vlastite resurse i iskorištavanje svojih izvora novca. Obustavili smo neka kapitalna ulaganja, prije svega u zgrade i objekte, ali i čvrsto odlučili da nećemo mijenjati zacrtani smjer razvoja kompanije i brendova ni kompromitirati kvalitetu svojih proizvoda – objašnjavaju u Krašu.

U uvjetima pada kupovne moći dio potrošača, kažu, doista se okreće i jeftinijim uvoznim proizvodima, često sumnjive kakvoće, međutim Kraševa je stajalište da kvaliteta nema alternativu. U Krašu znaju što je potrebno za lidera među kompanijama. Iako je tržišni udjel (engl. share of market) uobičajeni kriterij za identifikaciju lidera, objašnjavaju, pravi lideri prepoznaju se i prema drugim elementima svog tržišnog nastupa. Uz ‘share of mind’, koji označava prepoznatljivost, odnosno prisutnost kompanije i brendova u svijesti potrošača, u novije vrijeme često se susrećemo s terminom ‘share of heart’, koji se odnosi na emocionalne veze i privrženost potrošača kompanijskim brendovima. Lideri obično briljiraju bar u jednom od tri područja: operacijskoj djelotvornosti, inovativnosti i posebnoj bliskosti s potrošačima (engl. customer intimacy). Uz brendove u Krašu najvećom vrijednošću kompanije smatraju i ljudi koji su pomogli izgraditi i zadržati njegovu vodeću poziciju na tržištu. Ljudi provode strategiju kompanije i stvaraju specifičan ‘know-how’.

Na Šelebajevu karijeru to nije ostavilo traga: bio je savjetnik predsjednika Uprave PBZ-a i na čelu Elana. Na čelo Diokija došao je 2000.; ondje se prvi put na jednome mjestu zadržao dulje od jedne godine. Diok je, kažu, vodio željeznom rukom, vršio je strahovit pritisak na sindikat, služio se učjenama i zastrašivanjima i bio vrlo neugodan prema zaposlenicima. Raskinuo je štetan ugovor s Robertom Ježićem, zastupnikom švicarskog Landmark Chemicalsa za Istočnu Europu, koji mu kao dobar potez priznaju naši vrlo kritični sugovornici. Otišao je kad se Ježić vratio na velika vrata kupivši Diok.

Za neke je pak sugovornike čudak, s čudnim smislom za humor. Kako god, Šelebaj je proispao što sove koji jednostavno nisu odgovarali duhu trenutka i okruženja. Televizijski biznis Navike nije mijenjao ni u Core Mediji, tvrtki koju je osnovao 2004. Ušavši u televizijski biznis, zašao je u područje koje nikad nije razumio. K tomu je potvrdio mišljenja da nije pravi čovjek za tvrtku koja nije u krizi. Njegovo tvrdo pregovaračko stajalište vrlo je brzo i efikasno slomila njemačka sila.

Nijemci su je održao povijesno predavanje koje je počelo obrazlaganjem koju poziciju moraju imati domaći ljudi u RTL-u, a završilo je tumačenjem njemačkog napada na Poljsku – kaže jedan od sugovornika. Zabranili su mu ulazak u tu kuću. Neće ga RTL, ali hoće Nova TV, kojoj je Core Media producirala emisije ‘Istragu’, ‘U sridu’ i ‘Dvoboj’. Činile su se prilično obećavajućima, ali njegov je problem bio u tome što je to prepustio Manjkasu i Rori. Njegov je krah zato bio zaslužen – kaže jedan od sugovornika.

Njegovo brutalno neartikulirano urlanje na administrativne zaposlenike i psovanje ledilo je krv u žilama i pridonijelo tomu da ga usprkos prilično uspješnim projektima napuste mnogi. Najgore je što iz tih izljeva bijesa nikad nitko nije mogao zapravo razabrati što je zaposlenik konkretno po-

Opsesija mu je šamanjac. VOLI POMPUI POZORNOST. Kamo je god došao, pokazao se čovjekom pogodnim za krizni menadžment. Kresao je troškove kamo god je stigao, ali na jednom trošku nije si ni sâm mogao pomoći – ispijanje skupih šamanjaca bila mu je opsesija, čak fetiš. Cijeli bi se dan šetao tvrtkim prostorijama s čašom u ruci, a i hladnjak mu je uvijek bio pun šamanjaca. Voli pompu, voli biti u središtu pozornosti, voli medije. U društvu je vrlo šarmantan, ugodan, elegantan, brbljav – kaže njegov dobri znanac.