Home / Tvrtke i tržišta / Poglavlje 23: Idealan instrument za ucjenjivanje ucjenjivih

Poglavlje 23: Idealan instrument za ucjenjivanje ucjenjivih

Nova tržišta i kupce. Ukratko, njihov je posao pojednostaviti poslovanje i uvesti veći red u tvrtku. Dugi niz godina tehnologiji u poslovnim organizacijama pristupalo se na ‘gadget’ principu. Tvrtke su se bavile detaljima i performansama poslužitelja, mrežne opreme, spremišta podataka. Vrlo se rijetko netko pitao koliko i za što se koristi ta sila tehnologije. S vremenom su pristupi sazreli, napravljene su analize i većina se složila: tehnologija sama po sebi ne rješava ništa! Za poslovnu organizaciju tehnologija je u stvari zamka koja može skrenuti fokus sa stvarnih poslovnih ciljeva. Kod razmišljanja primjerice o informatizaciji treba krenuti od poslovnih potreba i pripadajućih poslovnih procesa, objašnjavaju u Siemensu Hrvatska. Najveći izazov danas je kako efikasno upravljati kompleksnom tehnologijom i kako pomoću nje osigurati maksimalno efikasno odvijanje poslovnih procesa. Poslovne organizacije ne trebaju razmišljati o IT tehnologiji, već fokus trebaju staviti na definiranje usluga koje podržavaju poslovne procese. Drugim riječima, investiranje u tehnologiju ‘koju je zgodno imati’ kad je riječ o informatici je prošlost, danas je naglasak na uslugama koje podržavaju poslovne procese.

Kao primjer možemo navesti projekt koji smo radili za vodećega mobilnog operatera u Hrvatskoj: implementaciju rješenja za podršku u poslovnim procesima usmjerena na brigu o korisnicima i prodajni proces (Customer Relationship Management – CRM), koje smo potpuno prilagodili potrebama kupca i procesima te omogućili kompletni pregled informacija o korisnicima – kažu iz Siemensa. Ipak ne treba se dovesti u situaciju da tehnologija postane glavna stvar o kojoj se tvrtka brine. Postoji bezbroj primjera tvrtki koje su se bavile sobom i vlastitom administracijom i na taj način izgubile doticaj sa stvarnošću, a na kraju i tržištem. Tehnologija nije rješenje problema, ona samo pomaže u nekim segmentima poslovanja i tamo joj je i mjesto. Ne zaslužuje da se o njoj razgovara na svim sastancima, a najvažnije za dobrobit tvrtke je ostati u dobrim odnosima sa svojim kupcima i njima izlaziti ususret.

Koliko komplicirana tehnologija može donijeti štete govori i primjer domaćih revizorske tvrtke koja se udrživala sa zvučnim stranim revizorom. S obzirom da je odlučila biti dio toga poznatoga revizorskog lanca, morala je ispunjavati i razne tablice kao i svi djelatnici te tvrtke u svijetu. Pa su na red došle evaluacije zaposlenika, pa planiranje projekata, pa razni sastanci, pa opisi što je koji zaposlenik radio kojeg dana, a za svaku je od tih funkcija postojao mali zasebni softver kojim se trebalo baviti gotovo svakoga dana. Treba napomenuti i da ti softveri nisu baš najbolje međusobno komunicirali, pa je problem bio i pravdati gorivo potrošeno na službenom putu ili ručak s klijentom plaćen kreditnom karticom tvrtke.

Na kraju su zaposlenici svakoga dana provodili trećinu ili više vremena ispunjavajući razne tablice i boreći se sa zahtjevnim programima. Kad je recesija udarila, pokazalo se da su svi ti programi popunjeni, ali i da su klijenti, a i dobri zaposlenici otišli konkurenciji koja se nije zaplela u nepotrebnu tehnologiju. Da inovacije ipak pomažu pokazuju nam svjetski primjeri. Tehnologija i inovacije pomažu u stvaranju tržišnih lidera, a svježi primjeri poput Googlea i Applea govore kako put od uspjeha može biti popločen upravo njima. Apple je svijet prvo zavidio svojim kompjutorima, da bi uz pomoć iPoda i iPhonea, a naročito softvera za iPhone postigao dosad neviden uspjeh na području mobilne telefonije. Uz tehnologiju Apple je i putem raznih marketinških kampanja i korendiranja došao do današnje pozicije na svjetskom tržištu. S druge strane Google je uz pomoć napredne tehnologije koja je skovana u njegovim radionicama postao najpopularnija internetska tražilica na svijetu. Većina ljudi ne zna da tvrtka u prvih par godina uopće nije zarađivala novac, čak nije bilo jasno na koji će ga način na kraju i zaraditi. Tada je u nju uvedeno čuvenih 20 posto, koji znači da svaki zaposlenik 20 posto radnog vremena može posvetiti vlastitim projektima.