Na Šelebajevu karijeru to nije ostavilo traga: bio je savjetnik predsjednika Uprave PBZ-a i na čelu Elana. Na čelo Diokija došao je 2000.; ondje se prvi put na jednome mjestu zadržao dulje od jedne godine. Diok je, kažu, vodio željeznom rukom, vršio je strahovit pritisak na sindikat, služio se učjenama i zastrašivanjima i bio vrlo neugodan prema zaposlenicima. Raskinuo je štetan ugovor s Robertom Ježićem, zastupnikom švicarskog Landmark Chemicalsa za Istočnu Europu, koji mu kao dobar potez priznaju naši vrlo kritični sugovornici. Otišao je kad se Ježić vratio na velika vrata kupivši Diok.
Za neke je pak sugovornike čudak, s čudnim smislom za humor. Kako god, Šelebaj je proispao što sove koji jednostavno nisu odgovarali duhu trenutka i okruženja.
Navike nije mijenjao ni u Core Mediji, tvrtki koju je osnovao 2004. Ušavši u televizijski biznis, zašao je u područje koje nikad nije razumio. K tomu je potvrdio mišljenja da nije pravi čovjek za tvrtku koja nije u krizi. Njegovo tvrdo pregovaračko stajalište vrlo je brzo i efikasno slomila njemačka sila.
- Nijemci su je održao povijesno predavanje koje je počelo obrazlaganjem koju poziciju moraju imati domaći ljudi u RTL-u, a završio je tumačenjem njemačkog napada na Poljsku – kaže jedan od sugovornika.
Zabranili su mu ulazak u tu kuću. Neće ga RTL, ali hoće Nova TV, kojoj je Core Media producirala emisije ‘Istragu’, ‘U sridu’ i ‘Dvoboj’.
