Borba za društveni standard građana

vorim, Mediteran Srednje Europe, dakle prostor koji Europi treba. Pitanje je samo da mi definiramo svoje interese koji će moći korespondirati s interesima onih oko nas. Postignemo li to, uz trajno rješenje odnosa u regiji između nas i susjeda po uzoru na skandinavske zemlje, bilo bi to okončanje velikog procesa. Nakon nacionalne emancipacije Hrvatska bi mogla postići i ekonomsku.

• Za to je potrebno mnogo kapitala. Preferirate li domaći ili strani? Svaki je kapital dobar, ali moraju se stvoriti uvjeti za nove investicije. Moraju se promijeniti i razlozi zbog kojih ovdje ljudi s priličnom skepsom prihvaćaju strani kapital. Ne bez razloga, jer on ovdje nikad nije ulazio radi ‘greenfield’ investicija, nego radi zauzimanja tržišta u svim sektorima. Međutim, moramo izbjeći zamku da za to okrivimo strani kapital. On se ponaša logično kao i domaći. U uvjetima loše investicijske klime kakva jest i kakva je bila u Hrvatskoj, u kojoj za početak projekta postoje goleme birokratske zapreke, strani je kapital išao onamo kamo je nužno morao ići, u strateško preuzimanje tržišta. Moramo stvarati uvjete da bi i domaći i strani kapital vodio u prosperitet, naravno, na temelju novih industrija i znanja. Osim toga Hrvatska mora prihvatiti da prošlost mora ostati iza nas, da ne smijemo biti njezini zarobljenici, nego ljudi vizije i budućnosti.

• Koje su najvažnije pretpostavke za to? Onog trena kad ostvarimo koncept stvaranja, a ne raspodjele, kad prestanu biti heroji oni koji dijelom tuge i kad počnemo stvarati situaciju u kojoj se stvara, više nećemo imati ni korupciju na svim razinama. Velik sam optimist, pod pretpostavkom da krenemo u pravom smjeru, da krizu iskorištimo kao priliku za stvaranje drukčije Hrvatske. Ja je zovem trećom Hrvatskom. Ako je prva Hrvatska bila borba za slobodu, a druga za njezino međunarodno političko priznanje, ovo je borba za društveni standard građana.

• Mislite li da je sadašnja konstelacija vlasti u stanju napraviti takav zaokret? U ovom smo trenutku bez ‘leadershipa’. Predsjednik Mesić pri kraju je mandata, gospođa Kosor tek se bori za ovladavanje svim procesima u društvu, oporba pokazuje određen entuzijazam i želju za djelovanjem. Traži se vođa za ovo vrijeme. To u ovom trenutku mora biti predsjednik, netko tko će svojom jasnom vizijom i prepoznavanjem trenutka pokrenuti sve ostale u društvu. Pojedinac sâm ne može ništa, ali ključan je kao pokretač. Predsjednik je osoba koju bira izravno narod, zato ima najjaču legitimaciju za provođenje njegove volje. Sad je pitanje njegova fokusiranost na izazove ovog vremena.

• Postanete li predsjednik države, koga ćete angažirati kao savjetnike? Često sam mijenjao radna mjesta, ali nikad nisam mijenjao suradnike. Čak ni tajnice ni vozače.

• Dakle, dovest ćete na Pantovčak ljudje iz komorskog sustava? Upravo suprotno. Očekujem da ljudi koji su u Komori do sada dobro radili svoj posao to rade i dalje i da oni koji su do sada dobro radili u Uredu Predsjednika također nastave raditi dobro. Ne volim promjene radi promjena. Ljudi koji dobro rade i dalje moraju imati svoj posao jer to nije hir pojedinca. Većina je ljudi kompetentna i dobro radi svoj posao.

Predsjedničke kampanje koje se isključivo oslanjaju na klasičan PR i marketing, bez stručne nadogradnje sa znanjima o tome kako se kampanje vode, izlažu se opasnosti da krenu u pogrešnom smjeru. I, ono što je bitno, bilo kakav PR ili oglas bez strategije ne vrijede ništa – jer je strategija osnovni smjer iz kojeg se poslije izvlače sve poruke i radi nadogradnja do dana izbora.

U kojoj će mjeri biti presudna karizmatičnost kandidata, a koliko će na konačni rejting u iduća tri mjeseca utjecati rad stručnjaka specijaliziranih za politički marketing? Kreiranje, oblikovanje i provedba političke kampanje vrlo su složeni komunikacijski procesi koji u svakom dijelu moraju biti razrađeni do u najšitniji detalj. Dobar savjetnik za politički marketing mora imati sposobnost prepoznati trenutak i prilagoditi strategiju.

Neki od predsjedničkih kandidata možda su opušteniji na Facebooku i Twitteru, no nitko još nije pokrenuo raspravu s korisnicima i tako aktivirao povratni smjer komunikacije. Primjer neadekvatnog korištenja socijalnih medija je Nadan Vidošević koji na Facebooku govori o sebi u trećem licu te naprosto kopira sadržaje drugih medija koji govore o njegovoj kandidaturi. No, posljednjih dana Vidoševićev izjave s Facebooka počeli su prenositi televizija i tisak, pa je on u tom pogledu, kaže Gelo, napravio najveći proboj od svih kandidata integrirajući klasične s novim medijima.

Pravi potencijal Facebooka, smatra Gelo, mogao bi se pokazati u slučaju foto-finija u drugom krugu predsjedničkih izbora, kada bi upravo Internet mogao postati jezičac na vagi koji će prevagnuti u korist pobjednika.

Kako dobiti kampanju? 1) znati što se želi postići i ne bojati se to pokazati; 2) dobro istraživati i ispitivati javno mnijenje; 3) imati jakog šefa kampanje koji će držati sve konce u rukama i pustiti kandidatu da bude svoj. Kako izgubiti kampanju? 1) nesigurnost – kandidat mora ispričati svoju priču; 2) mnogo babica znači i kilavu kampanju; 3) manje je više – ako kandidat ima dobru poruku, ne smije na licu mjesta improvizirati.

Sada treba u komunikacijskoj strategiji staviti naglasak na tisak i nametnuti svoje teme. Tko to uspije lako će prezentirati imidž putem elektroničkih medija. Ova kampanja će biti slična onoj za gradonačelnike utoliko što su birači razočarani strankama i spremni su prihvatiti nezavisne kandidate.

To je nit vodilja, poveznica koja povezuje početak i završetak komunikacijske strategije. No kao znanstvenik koji radi i doktorirao je na tom području, ne primjećujem tu logiku u kampanjama – kaže Tomić. Njegov je stav da će na hrvatskim predsjedničkim izborima za reting kandidata biti presudna neposredna komunikacija. Bez obzira koliko dobro izgledate, koliko ste predsjednički materijal odnosno koliko dobar imidž imali, birači žele da se s njim rukujete. Kandidat koji stisne više ruku birača u neposrednom kontaktu bit će u prednosti u odnosu na kandidata s nešto boljim imidžem.

U početnoj fazi kampanje, poručuje Tomić, dominantnu ulogu kanala komunikacije ima tisak jer omogućuje da se plasiraju teme, i određena promišljanja koja se mogu u puno većoj mjeri obrazložiti za razliku od elektroničkih medija gdje je zbog strukture medija ipak manje prostora za takve PR strategije. U elektroničkim medijima prođaje se dojam, a ne stavovi. Upravo sada treba u komunikacijskoj strategiji staviti naglasak na tisak, a time na dnevni red javnosti nametnuti svoje teme. Tko to uspije, lako će poslije biračima prezentirati imidž putem elektroničkih medija.

Tako će idealna komunikacijska strategija uspjeti u posljednjoj fazi političke kampanje, fazi imidža, maksimalno iskoristi elektronički medij. U toj fazi na snagu nastupa i najskuplji dio marketinškog dijela predsjedničke kampanje, a to je zakup oglasnog prostora. Ozbiljna predsjednička kampanja, prema procjenama stručnjaka, stoji minimalno pet milijuna kuna. Od tog iznosa polovina ide na zakup prostora u medijima, a 10 do 15 posto ide marketinškoj agenciji koja dizajnira plakate i producira spotove, a otprilike još toliko PR agenciji koja postavlja cjelokupnu komunikacijsku strategiju.