Home / Biznis i politika / Zakon o pobačaju: Suci Ustavnog suda nemaju nikakvu odgovornost

Zakon o pobačaju: Suci Ustavnog suda nemaju nikakvu odgovornost

Pozivam Ustavni sud da izmijeni Poslovnik prema kojem nitko nema pravo tražiti podatke o sucu-izvjestitelju i propiše postupak utvrđivanja odgovornosti sudaca.

Upozorava me čitatelj da problem 18-godišnjeg odgađanja rada na predmetu ocjene ustavnosti Zakona o pobačaju u javnosti nije sagledan u cijelosti. Raspravlja se o pobačaju kao o nerješivom problemu, ali ne i o ne manje važnoj činjenici da se rješavanje na Ustavnom sudu može ‘odozgo’ odgoditi ili zaustaviti (punih 18 godina). Jasna Omejec je, kao predsjednica Ustavnoga suda, od sudaca na tom sudu zatražila da ubrzano počnu rješavati ‘stare zaostale predmete’. I tako je predmet o ocjeni ustavnosti Zakona o pobačaju dodijeljen sucu Aldu Radoloviću. No, i prethodnici Jasne Omejec predlagali su rješavanje tog predmeta, primjerice, Željko Potočnjak, ali to u javnosti nije izazivalo zanimanje kao sada kad je taj predmet preuzeo Radolović.

Plašeci se mogućega gnjeva izbornika sudaca Ustavnog suda, sudac Radolović je zatražio na više desetaka adresa, doslovce diljem Hrvatske, mišljenja raznih stručnjaka o problemu pobačaja. Obratio se svim medicinskim i pravnim fakultetima u Hrvatskoj, Katoličkome bogoslovnom fakultetu, uglednim riječkim stručnjacima za moralnu teologiju itd. Poznato je da nesigurni suci (kad ne znaju kako odlučiti) najčešće posežu za sudskim vještačenjem kako bi umjesto suca odlučivali drugi. A tako velikim brojem zatraženih mišljenja sudac Radolović je svratio pozornost javnosti na to da u Ustavnome sudu suci već punih 18 godina prebacuju iz ruke u ruku ‘vruci krumpir’ predmeta ocjene ustavnosti Zakona o pobačaju. Svejedno je hoće li se 18-godišnje nerješavanje ocjene ustavnosti Zakona o pobačaju pripisati nesigurnosti sudaca, svjesnom oportunističkom izbjegavanju odlučivanja ili aljkovosti, činjenica je da je tako dugo nerješavanje sramotno i nedopustivo.

Zanimalo nas je ima li još sličnih predmeta koji godinama kupe prašinu po ladicama u Ustavnome sudu? Odgovorio nam je Teodor Antić, glavni tajnik Ustavnog suda, da ‘osim predmeta ocjene suglasnosti s Ustavom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/78.) na Ustavnom sudu Republike Hrvatske nema neriješenih predmeta ocjene suglasnosti s Ustavom starijih od 15 godina’. Valja obratiti pozornost na činjenicu da je riječ o zakonu koji se u primjenjuje već 31 godinu! Kako to da zakonodavne vlasti nisu predložile novi bolji zakon u popravi predlaganja novih zakona? Očito je riječ o pitanju kojemu ni zakonodavne ni sudske vlasti u Hrvatskoj nisu doraše.

Zabrinjava da iz odgovora Antića, tajnika Ustavnog suda, proizlazi kako nitko nema pravo znati koji su suci odgovorni za nedopustivo ležanje spisa više od 18 godina. ‘Na Ustavnom sudu predmeti se raspoređuju u rad sucima-izvjestiteljima isti ili najkasnije sljedeći dan od zaprimanja. Tako je postupljeno i u predmetu ocjene suglasnosti s Ustavom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Tijekom vremena iz objektivnih razloga (isteka mandata) taj predmet u nekoliko navrata raspoređivan novim sucima izvjestiteljima. Poslovnikom Ustavnog suda propisano je da nitko nema pravo tražiti podatke o sucu-izvjestitelju i ustavnosudskom savjetniku kojemu je predmet raspoređen’, naglasio je Antić. Pozivam Ustavni sud da izmijeni taj Poslovnik i propiše postupak utvrđivanja odgovornosti sudaca, ali i da preispita način izbora sudaca kako bi se u Ustavni sud ubuduće birali suci sposobni suočiti se i s prijedlogom o ocjeni ustavnosti Zakona o pobačaju.

Suci hrvatskoga Ustavnog suda radije su 18 godina držali u ladici prijedlog o ocjeni ustavnosti Zakona o pobačaju nego da postupe slično kao i njihovi kolege u Saveznome ustavnom sudu Njemačke. Pojednostavljeno, zabranom pobačaja krše se prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, ali je istodobno uvažena i štetnost pobačaja. Zbog toga su njemački suci preporučili da se neizbježni pobačaji obavljaju u bolnicama sukladno medicinskim standardima te da se istodobno osobe prevenira kako bi se smanjio broj pobačaja.