ZDRAVKO PEVEC Od tvrtke mu ostalo samo ime

Pred Pevecom je definiranje novog koncepta trgovine i strateškog cilja kompanije. Planom restrukturiranja definirano je samo kako da se Pevec izvuče iz trenutačne situacije, no dugoročna strategija, bez koje bjelovarska tvrtka teško može opstati, još nije donesena.

Nedamo nikome da nam soli pamet. Tvrtku Pevec stvarali smo odozdo i to će uvijek biti obiteljska tvrtka. Sa zaposlenicima smo povezani prijateljski i rodbinski, a prijatelji su nam i naši dobavljači. Te rečenice Višnja Pevec izrekla je 2006. godine, ne sluteći da će tri godine poslije morati povući doslovce sve što je rekla.

Upravo te njezine izjave dobro oslikavaju dramu koju posljednjih dana proživljavaju Višnja i Zdravko Pevec i koliko im je teško bilo donijeti odluku da većinsko vlasništvo nad tvrtkom koju su stvarali dvadeset godina, i koja nosi njihovo prezime, prepuste vjerovnicima. Kao i potpisati se pod pismo u kojem banke i dobavljače mole za razumijevanje i priznaju da su pogriješili jer su vodili pregresivnu investicijsku politiku.

S obzirom na to da je Pevec predstavnik tipičnoga hrvatskoga samoukog ‘menadžera iz naroda’, to što je u početku negirao probleme u kojima se našao donekle je razumljivo. U 20 godina, radeći od jutra do mraka, zajedno sa suprugom tvrtku je stvorio doslovno ni iz čega. Niti sâm Zdravko Pevec za sigurno prije dvadeset godina nije sanjao da će se od servisera traktora u Tomi Vinkoviću uspeti do jednog od najvećih poduzetnika i poslodavaca u zemlji.

Jednako tako, prije godinu dana, dok je sa suprugom obilazio razne festivale, sigurno nije mogao ni zamisliti da će njegovoj firmi uskoro zaprijetiti stečaj. Tko god je bio imalo bolje upoznat sa situacijom u bjelovarskoj kompaniji mogao je pretpostaviti da će se upravo to dogoditi. Tvrtka je vođena isključivo intuicijom vlasnika, asortiman u trgovinama, u kojem je ionako bilo svega i svačega, Peveci su često proširivali na nagovor prijatelja, nisu bili fokusirani, već su se širili na različite djelatnosti, histerično su kupovali kamione i rušili cijene prijevoza, u malim gradovima otvarali su prevelike centre, a snažna ekspanzija koju su vođili nije imala adekvatnu kadrovsku potporu.

Peveci su smatrali da im profesionalni menadžment nije potreban i da je bolje kad napreduju kadrovi iznutra. Pitanje je doduše koliko su menadžeri uz obitelj Pevec mogli donositi odluke, no iz više izvora nam je potvrđeno da su ih upravo njihova politika da ne žele skupe vanjske menadžere i povjerenje koje su ukazivali ‘vlastitim’ kadrovima dosta stajali. Nekoliko direktora koji su bili u vrhu menadžerske strukture godinama su radili protiv Peveca i niske plaće nadoknađivali ‘fušom’, odnosno ‘dealovima’ s poslovnim partnerima koji su radili za Peveca.

O kakvoj je tvrtki riječ i na koji se način vodila mogli ste steći sliku već nakon prvog sastanka u Pevecovu uredu, koji je, usput rečeno, jednako neuređen kao i njegove trgovine. Pevecovo kašnjenje od 20 minuta, pa zatim još 20 minuta čekanja, dok on ne potpiše hrpetinu faktura i razgovor koji se vodi u tonu kao da ste zajedno s njim dijelili klupu u osnovnoj školi, dojam je kojeg se poslije teško otresti.

Ništa drugačiji nije bio ni imidž koji su u javnosti stvarali supružnici Pevec kroz javne nastupe, pjevačku karijeru Višnje Pevec, kičasto uređenje centara i hotela Picok. Iako se uz Pevecu nisu vezivali nikakve privatizacijske ili slične afere, niti se eksponirao luksuznim automobilima ili brodovima, uz njegovo su se ime često vezivale negativne konotacije. Uglavnom zato što nije dopustio sindikalno organiziranje.

I dok se od radnika Peveca rijetko može čuti koja pohvalna riječ za poslodavca, dobavljači Peveca, unatoč tome što im je ostao dužan, o svom poslovnom partneru govore uglavnom pozitivno. Tako, primjerice, Ivan Topčić, vlasnik Tim-Kabela, kojemu je Pevec trenutačno dužan oko tri milijuna, kaže da izuzetno cijeni Peveca i njegovu obitelj, bez obzira na sadašnje probleme i opasnosti da naplati svoj dug.

• U poduzetništvu vam je to tako – krajnji ishod nikad nije izvjestan. Treba imati hrabrost i uložiti svu svoju imovinu, znanje, obitelj i krenuti u veliku avanturu i tržišnu borbu. Jedni uspiju, drugi ne. Pevec je stvorio veliku firmu, zaposlio 3.000 ljudi i svakodnevno je izložen velikoj tržišnoj borbi, konkurenciji inozemnih kompanija.

Na tom putu greške se lako događaju i ako se još na njih obruši globalna ekonomska kriza, loš je ishod realna opcija. No, današnja poduzetnička klima u Hrvatskoj je katastrofalna. Hrabri ljudi poput Todorića, Rajića, Peveca i stotine drugih u očima javnosti su gramzivi tajkuni, lopovi i izražljivači – kazao je Ivan Topčić.

Naravno, nisu svi dobavljači sretni s opcijom koju im ovih dana nudi Pevec, no kad bi morali birati između nje i stečaja, pretvaranje dugova u vlasnički udjel ipak je manje loša opcija od one prve. Uostalom, i nemaju alternative. Ključno je pitanje, dakle, hoće li se banke, koje su usput rečeno vlasnice oko 75 posto dugova Peveca, složiti s prijedlogom prema kojem bi trebale postati suvlasnice bjelovarske kompanije.

Koliki udjel će im pristati, koliko će vlasništva dobiti dobavljači te koliko će ostati obitelji Pevec, trebalo bi biti poznato za 15 dana, a već ovog tjedna trebalo bi se znati i ime novog predsjednika Uprave Peveca.

Tko će to biti i dalje se kalkulira, a Damir Firšt, koji od prošle godine savjetuje Pevecu, kazao nam je da je on predložio menadžera koji je bio uspješan u vođenju jednoga trgovačkog lanca, no o tome je točno riječ nije želio reći.

Novi predsjednik Uprave, u svakom slučaju, imat će prepune ruke posla. Rasprodaja imovine tvrtki koje se bave graditeljstvom i transportom, smanjivanje prostora u prodajnim centrima i iznajmljivanje viška trećim osobama, racionalizacija asortimenta i fokusiranje na najperspektivnije proizvode, tek je dio poteza koje će morati vući. No, pred novim predsjednikom Uprave, ali i samim Pevecom definiranje je novog koncepta trgovine i strateškog cilja kompanije. Naime, planom restrukturniranja definirano je samo kako da se Pevec izvuče iz trenutačne situacije, odnosno plan do kraja 2010. godine, no dugoročna strategija, bez koje bjelovarska tvrtka teško može opstati, još nije donesena.

Iako je mnoge iznenadilo okušavanje Višnje Pevec u pjevačkim vodama, iz biografije Pevecovih može se iščitati da su im glazba i ples jednostavno obilježili život. Višnja i Pevec upoznali su se na jednoj bjelovarskoj zabavi, kad je njoj bilo 17 godina. Višnja je, naime, Zdravku obećala sedmi ples, no baš kad je trebao doći red na njega, Višnjin tata rekao je da mora poći kući. Zdravko je bio uporan i čekao je obećani ples na sljedećoj zabavi. Koliko je glazba važna u životu bjelovarskoga poduzetničkog para, možda pokazuje i činjenica da su prije nekoliko godina odlučili kupiti audio i video studio i otvoriti Radio Pevec.