Home / Biznis i politika / Svakom svoja zaklada

Svakom svoja zaklada

Zaklada Louise Blouin, kanadske bogatašice, od prije nekoliko dana ima novog člana Upravnog odbora – Ivu Sanadera, koji će promicati ideje i program Zaklade, ali i tiho lobirati za Hrvatsku. Zakladu je Louise Blouin, vlasnica medijske kuće Louise Blouin Medije, osnovala 2005. s namjerom poticanja boljeg razumijevanja vanjskih poslova i kulturne suradnje. Na prva dva skupa koja je organizirala u New Yorku prošle i ove godine okupila su se imena poput Shimona Peresa, Billa Clintona, Henryja Kissingera te niz znanstvenika i umjetnika.

Iako se, barem zasad, bivši hrvatski premijer Ivo Sanader povukao iz turbulentnoga političkog života zemlje, očito to ne vrijedi i za medijski prostor. Našavši se vrlo prikladno u New Yorku baš za vrijeme zasjedanja Glavne skupštine UN-a, kojoj je nazočio predsjednik Mesić, Sanader je vješto skrenuo pozornost medija na sebe sudjelovanjem, čak štoviše održavanjem jednog od glavnih govora na samitu o globalnom kreativnom vodstvu, događaju koji organizira Zaklada Louise Blouin. U svom je obraćanju govorio o reformama koje je Hrvatska implementirala od 1995. naovamo, a sudjelovao je i u okruglom stolu o inovaciji, poduzetništvu i nacionalnoj konkurenciji, redom jakim stranama hrvatske stvarnosti.

Govori očito bio toliko dobar i informativan da je ubrzo pozvan da se pridruži Upravnom odboru spomenute zaklade, što je vrlo rado prihvatio, našavši se tako u probranom društvu političara kao što su Shimon Peres, bivši izraelski premijer, Bill Clinton, bivši američki predsjednik, i Henry Kissinger, dugogodišnji savjetnik nekoliko američkih predsjednika, te umjetnika, znanstvenika i drugih svjetskih odličnika. Ipak, nije Sanader tek tako dobio poziv, međusobna fascinacija traje još od prošle godine kad je tadašnji premijer prvi put podijelio sa svijetom uglednika hrvatska iskustva u globalizaciji, objasnivši hrvatsko čudo brze poslijeratne obnove, ekonomskog razvoja te iščekivanja članstva u NATO-u i EU. Bio je to toliko impresivan nastup da se odmah kvalificirao i za susret sljedeće godine, kad je napokon i potvrdio prvotni dojam zasluživši poziv na ozbiljnije druženje sa Zakladom.

Toliko dobar da ga nije uspjelo pokvariti ni pismo Branka Kakarića, Hrvata koji danas živi u Kanadi, a koji je sudionicima samita u pismu tvrdio da je 2006. godine bio primoran napustiti Hrvatsku iz straha za svoj život. Dotični je gospodin bio direktor tvrtke za razminiranje Exbel-Emercoma i navodno je otkrio korupciju i kriminal u procesu humanitarnog razminiranja. Sudeći prema njegovom iskazu, ljudska su mu prava grubo narušena u vrijeme Sanaderove vlasti, zbog čega je četiri godine bio odvojen od svoje obitelji. U pismu, među ostalim, stoji i da je njegova obitelj još 2002. napadnuta eksplozivnom napravom i da su mu oko kuće postavljene mine. Krivnja Ive Sanadera, objašnjava, bila je u činjenici da je kao premijer odbio pomoći zaštiti njegovu obitelj, čak i nakon što su ga za to zamolile nevladine udruge dvije godine kasnije.

Optužbe u pismu idu i dublje. Kakarić tvrdi da je Sanader osobno naredio opstrukciju istrage, zbog čega je i danas opasno živjeti na tom imanju. Ništa bolje u tom dokumentu nije prošao ni predsjednik Mesić kojeg je, kaže Kakarić, također obavijestio o kriminalnim radnjama u procesu razminiranja, što potkrepljuje primjerom slučaja ‘Viking’, u kojem je policija uhitala skupinu ljudi koji su pravili bombe za švedsku mafiju. Imajući u vidu da ni daleko teže optužbe nisu naškodile Sanaderovom međunarodnom ugledu, nimalo ne čudi ignoriranje tog pisma od strane članova Zaklade.

Njegov zadatak na tom iznimno važnom mjestu bit će promicanje interesa Zaklade, ali i, onako isto, interesa Hrvatske u Europi i svijetu. Tako se još jednom potvrđuje Sanaderova sjajna vještina šarmiranja Zapada u svim njegovim pojavnostima, usprkos činjenici da u domovini i ne kotira baš najbolje, pogotovo nakon legendarnog bijega. Interes Zaklade, pak, sastoji se u beskrajnim raspravama o prednostima i nedostacima globalizacije.

Zaklada Louise Blouin igračka je Kanadanske francuskog podrijetla Louise Blouin, direktorice i predsjednice Louise Blouin Medije, izdavačke kuće, koja u slobodno vrijeme voli davati svoje ime stvarima, pa tako i Zakladi, time valjda iskazujući svoju kreativnost. Danas procijenjena na nekih 250 milijuna funti, Louise je rođena 1958. u Montrealu u obitelji sa čak šestero djece. Studirala je trgovinu na Sveučilištu McGill, nakon čega je prešla na Concordiju, a potom i na Harvard Business School, ali ni tamo ne uspjeva doći do diplome, tako da se lista obrazovanja sastoji od pohađanja, ne i završavanja. Ipak, nije sve u školi. Početkom 80-ih nestala Louise upoznaje svoga prvog muža Davida Stewarta, člana poznate kanadske obitelji MacDonalda, koja se bavi proizvodnjom duhana. Brak je poništen u samo godinu dana iz do danas nepoznatih razloga, ali sljedeći muž pokazat će se upečatljivijom epizodom. Zajedno s novom ljubavi, Johnom MacBainom, diplomantom spomenutog McGill sveučilišta, Louise se upušta u poduzetničku karijeru osnivanjem Auto Hebdoa (fr. hebdo – tjedno), oglasnika za prodaju automobila. Širenje je brzo, agresivno i nesmiljeno. Dvije godine kasnije Hebdo kupuje Winnipeg Buy and Sell i Winnipeg Auto Trader, a do prvoga prekomorskog širenja treba čekati samo još godinu dana kad se oglasničkom portfelju pridružuje francuski La Centrale, lider u području oko Pariza. Devedesete su lude godine za kompaniju, koja se širi u Poljsku, Švedsku i Mađarsku, čime je kreirana okosnica kompanije s obzirom da je bila riječ o vrlo jakim oglasnicima na nacionalnim tržištima. Koncept je jednostavan – sumanuto se širiti dok se ne zauzme dominantna tržišna pozicija, a broj zemalja samo je rastao: Švicarska, Italija, Nizozemska, Tajvan i Rusija, koja se zajedno sa ZND-om (organizacija bivših članica SSSR-a) pokazala pravim zlatnim rudnikom, postavši plodno tlo za čak 78 izdanja i sudjelujući u ukupnom prihodu kompanije s 18 posto.

Onda dolazi do interesantne poslovne akrobacije. Hebdo 1997. godine prelazi u ruke CUC Internacionala, marketinške kompanije, za 440 milijuna dolara u dionicama uz 200 milijuna dolara priznatog duga kompanije. Taj CUC pak, sljedeće se godine udružuje s hotelskim lancem HFS-om i nastaje nova kompanija Cendant, koja te iste godine vraća Hebdo prijašnjim vlasnicima, ali za 522 milijuna dolara u gotovini i dionicama. Nezaustavljivi šoping nastavlja se diljem svijeta, što dovodi kompaniju u minus od 72 milijuna eura neto gubitka 1999. kad je izasla na burzu. Godinu poslije još većem gubitku od 172 milijuna eura MacBain dodaje i gubitak svoje žene, koja daje ostavku u kompaniji, ali i u braku. Možda da se samo još malo strpje, recimo do 2002. kada se kompanija vratila u plus…

Karijeru nastavlja kao šefica aukcijske kuće Phillips, de Pury&Luxembourg, gdje se zadržava samo godinu dana. Očito nemirne duše i umjetničkih tendencija, Louise 2003. napokon osniva Louise Blouin Mediju, izdavačku kuću koja je posvećena umjetničkim izdanjima i njihovom kupovanju. U portfelj svrstava Art+Auction, Gallery Guide, Museums, Culture+Travel i Modern Painters, sve u samo tri godine. Na internetu, pak, uspostavlja Artinfo, online portal za pristup svijetu umjetnosti i kulture.

Zaklada s početka priče osniva relativno nedavno, 2005., vjerojatno da komplementira svoj umjetničko-filantropski imidž, ali i stalno stremljenje kreativnosti. Cilj rada Zaklade podizanje je svijesti o ulozi kulture i kreativnosti u rješavanju globalnih problema. Internetska stranica Zaklade navodi dva ključna zadatka: poticanje boljeg razumijevanja vanjskih poslova i kulture putem međuna.

Zaklade su očito velika strast obitelji jer je i bivši muž John MacBain osnovao svoju zakladu, imena McCall MacBain Foundation, prije dvije godine, a koja se financira novcem od prodaje kompanije Trader Classified Media 2006. Nakon prodaje John se odlučio baviti investiranjem i osnovao je novu tvrtku Pamoja Capital SA (zajedništvo na svahiliju). Zaklada se bavi davanjem stipendija u području zdravstva, obrazovanja i okoliša. Tako su nekada uspješni supružnici, koji su zgrnuli bogatstvo na oglasniku za prodaju automobila Auto Hebdo, podijelili područje humanitarnog rada – ona je svoju namijenila kulturi i suradnji naroda, on zdravstvu i obrazovanju.

Interesantan je način na koji živahna Louise dočarava svoju disleksiju, tvrdnjom da ljudi s povećanim kreativnim sposobnostima imaju tu bolest, iako se prema njenom primjeru može zaključiti da je više riječ o pojačanim sposobnostima probijanja i ambicije. Znanstveno, doduše, to još nije dokazano, ali eksplozije kreativnosti Louise Blouin to svakako sugeriraju.