Članovi vodstva, lobist i kontrolor

Kad ne znaš raditi, promijeni zakon. Tako, izgleda, zvuči formula prema kojoj vrhuška HRT-a vodi poslovanje javne televizije. Stvar je vrlo jednostavna: zbog krize na površinu je isplivala činjenica da HTV, ponajviše zbog svoje veličine, nefleksibilnosti, ali i nestručnog vodstva, nije u stanju boriti se za svoj udjel na marketinškom tržištu. U nedostatku mašte i sposobnosti odlučio je stoga objaviti da bi bilo najbolje, ako već ne može biti konkurentan, odreći se svih marketinških prihoda – poput BBC-ja – zadržati novac od pristojbe i zatražiti od ostalih igrača na tržištu da mu s izdavanjima iz svojih prihoda dodatno pune blagajnu. No teško da je to rješenje za oronulog diva. Zapravo, čini se da bi eventualna provedba zakona kojom bi se minute oglašavanja po satu s devet skratile u fazama na sedam pa na pet, tri i na kraju na nula minuta mogla donijeti više štete nego koristi, pogotovo u doba kad je digitalizacija i otvaranje novih kanala pred vratima, a jedino rješenje temeljito restrukturiranje.

Naime, kao što tvrdi izvor blizak vrhu HTV-a, već samo iznošenje ideje o izmjeni Zakona s kojim je u javnosti, a da to nije morao, izašao ravnatelj televizije Vanja Sutlić nanijelo je kući izravnu štetu. Postojale su agencije koje su u HTV-ov Treći program, koji bi se otvorio zbog digitalizacije, htjele uložiti velik novac, ali nakon Sutlićevih riječi sve one odustaju. Jednako postupaju, odnosno važu, i kad je riječ o prva dva kanala. Naime, pitaju se zašto bi uložili novac u reklamu na HTV-u kad njegov prvi čovjek javno govorio da će se reklamiranje na javnoj televiziji ukinuti – kaže naš sugovornik. Također, za razliku od digitalizacije, koja je na domaćem tržištu neizbježna, formalnih potreba da se mijenja zakon ili modeli HRT-ova poslovanja nema, pogotovo uzme li se u obzir da je poglavlje medija u pregovorima s Europskom unijom već zatvoreno. Kako kaže Zdenko Ljevak, čelnji čovjek Vijeća za elektroničke medije, kamo je došao s mjesta predsjednika Programskog vijeća HRT-a, temeljni problem javne televizije jest što njome upravlja menadžment koji se uspavao. Drugim riječima, lako je bilo upravljati Televizijom u vrijeme kad je ona držala prvenstvo u gledanosti, udjelu u marketinškom kolaču, a pritom imala i stalne prihode od pristojbe koju plaćaju građani. U trenutku kad je kriza pomela marketinške budžete, a HTV se trebao izboriti za udjel koristeći se klasičnim alatima tržišne utakmice, stvari su krenule nizbrdo.

• Svakako se zalažem za to da se odredi model financiranja javne televizije, ali ključno je ulagati u novi menadžment. Također ne vidim razloga zašto bi komercijalne televizije vidjele interes u izdavanju udjela iz vlastitih prihoda za funkcioniranje HTV-a. S druge strane marketinške minute omogućavale Televiziji koliku-toliku neovisnost o političkim odlukama. Ukine li se to, ovisit će samo o državi – poručuje Ljevak i dodaje da se o svim promjenama može raspravljati, ali krajnji ishod u konačnici ovisi o odlukama na razini države jer HTV jest državna televizija. Hoće li država uspjeti uvesti reda u način na koji se upravlja televizijom, teško je u ovom trenutku procijeniti premda mnogi tvrde da je promjena menadžmenta ključna u ovom trenutku, pri čemu aludiraju.

Prema ‘Programu glavnog ravnatelja od 2007. do 2011.’ Vanja Sutlić do sedmog je listopada trebao izraditi ‘Opću korporacijsku strategiju HRT-a’. Kako stoji u ‘Programu’, potrebne su analize pripremljene, a Sutlić je morao utvrditi dodatne ciljeve i aktivnosti o kojima će u konačnici ovisiti provedba restrukturiranja. Iako ‘Program’ ne odgovara na pitanje ‘kako’, donosi informacije o tome u ‘što’ bi se trebala pretvoriti javna televizija. Primjerice, u sljedeće dvije godine gledatelj mogu očekivati da će vodstvo raditi na povećanju slušanosti i gledanosti, uključiti nove medije poput videoportala (rok 26. listopada), optimirati broj radnika, proizvoditi programske sadržaje trajne vrijednosti i trajno uravnotežiti i ustabiliti HRT-ovo poslovanje.

Mnogi ga optužuju da ne razumije novinarske aspekte rada na HTV-u, za pad kvalitete programa zbog čudnih poslovnih odluka, nerealno postavljene financijske ciljeve te zapošljavanje niza savjetnika bez ikakva natječaja. Sa svojim kolegama i producentima predvodi novu inicijativu za vraćanje domaćeg programa na javnu televiziju i veće ulaganje u domaću produkciju. Zdenko Ljevak, predsjednik Vijeća za elektroničke medije, zalaže se za to da se svakako odredi model financiranja javne televizije, ali misli da je ključno ulagati u novi menadžment.

Ljevak pak tvrdi da ono što je domaće ne mora biti kvalitetno, ali da je svakako intervencija u poslovanje i postavljanje programa u skladu sa sadašnjim zakonom nužno. No uz program koji veže gledanost, pa i marketinške prihode, HTV-ov je problem i u njegovoj nefleksibilnosti i nerealno postavljenim ciljevima. Prvo se, naravno, odnosi na broj ljudi koji premašuje realne potrebe televizije. Iz mandata u mandat govori se o višku od 300 ili 400 ljudi a da se u vezi s tim ništa ne čini. Doduše, jasno je da se zadržavanjem jednog broja ljudi kupuje socijalni mir, a da veće rezove može potaknuti samo Vlada. Neke se stvari ipak mogu napraviti kad za to postoji čvrsta ruka.

Naši izvori s HTV-a u vezi s tim Sutliću zamjeraju i što je pohitao zadovoljiti zahtjeve Jadranke Kosor, koja je državnim službama zapovijedila da plaća njihovih zaposlenika ne smije biti veća od 15 tisuća kuna. Ako se takva odluka provede na HTV-u, iste će plaće imati primjerice Nikola Kristić, koji ništa ne radi već dvije godine, i Goran Milić. Problem je u tome što je, kad je Sutlić imenovan, na HRT-u radio jednak broj ljudi kao i danas. Kako je to moguće ako znamo da je u tom razdoblju mirovinu otišlo nekoliko stotina ljudi? – pita se izvor i dodaje da su upitne i isplate prijevremenih imovina jer se HRT, da bi ih isplatio, dodatno zadržuje, a ti ljudi i dalje nastavljaju honorarno raditi na HTV-u i primati mirovinu od države.

Uza Sutlića na optuženičkoj klupi sjedi i Blago Markota, koji je prije bio direktor Marketinga HTV-a, a jedno vrijeme i zamjenik direktora u Orfeju. Njega pak mnogi okrivljuju što ne razumije novinarske aspekte rada na HTV-u, za pad kvalitete programa zbog čudnih poslovnih odluka, ali i nerealno postavljenih financijskih ciljeva te zapošljavanje niza savjetnika bez ikakva natječaja. Primjera radi, u listopadu prošle godine Markota je unatoč tada već jašnoj krizi izašao s poslovnim padom koji predviđa rast prihoda od oglašavanja od osam posto.

Svima je bilo jasno da zbog recesije to neće biti moguće jer je HTV i lani na toj osnovi ostvario prihod 100 milijuna kuna manji od predviđenog – kaže naš sugovornik. Ulogu da zadovolji te ambiciozne planove Blage Markote dobila je Ariana Mišetić, koja je kao marketinška direktorica HRT-a na Prisavlje stigla prije nešto više od pola godine. Uz nju Uprava javne televizije u svoje je redove dovela i Hrvoja Maljka na poziciju direktora Marketinga HTV-a te Sabinu Škrtić, koja je na mjesto direktorice Ljudskih resursa došla iz Adrisa. Međutim, ni ta imenovanja neće pomoći radu Televizije ako iza njihova rada ne stoji čvrsta politička volja koja bi razbudila uspavanje vodstvo koje se više brine o sebi nego o HTV-ovoj poziciji.

Očito je da medijski stručnjaci, javnost, ali i zaposlenici HTV-a znaju što bi javna televizija morala biti, ali jedino politika, nažalost, zna kako to postići ili je barem ta koja može presuditi o tijeku njezina poslovanja. U ovom trenutku umjesto mijenjanja Zakona o HRT-u trebalo bi povući radikalne poteze u vodstvu jer, kako stvari stojte, bilo kakav razgovor o pretvaranju HTV-a u BBC više šteti nego koristi. Zar nije dovoljno što oglašivači, odnosno agencije za medijski zakup, već odustaju od javne televizije i u ovo vrijeme krojenja godišnjih budžeta novac usmjeravaju u komercijalne televizije, i to sve u trenutku kad počinje i provedba digitalizacije televizijskog tržišta koja, osim što otvara nove kanale, dodatno usitnjava tržište i borbu za reklamama čini još žešćom?