Veći papa od pape

Većina tvrtki bez problema izdaje račune R-1 i R-2 s naznačenim JMBG-om jer je on mnogima koji se bave samostalnim djelatnostima jedina identifikacija i za djelatnost. Ima, međutim, onih koji zakon tumače na svoj način i ne žele upisati JMBG.

Dugogodišnji pretplatnik velikog operatera mobilne telefonije kao dopunsku djelatnost ima registrirano pružanje određenih intelektualnih usluga i tako se vodi u Registru poreznih obveznika, uključujući i Registar obveznika PDV-a. Pretplatnik izdaje račune R-2 onima za koje obavlja usluge i nakon naplate uredno plaća svoje porezne obveze. Kad napravi trošak koji porezna tijela prihvaćaju, koristi i pretporez. Kako je danas gotovo svaka djelatnost, posebno intelektualna, gotovo nezamisliva bez komunikacije mobilom i internetom, tako je prilagao i te račune i tražio korištenje pretporeza.

Tako je to i bilo sve do ljeta 2008., kad operater odjednom ne samo bez objašnjenja nego i bez ikakve obavijesti prestaje upisivati JMBG pretplatnika u račune koje je ispostavljao i tako mu onemogućio korištenje pretporeza i objektivno mu prouzročio štetu.

Pretplatnik je nastavio plaćati i zatražio objašnjenje i ispravak računa. Nakon mnogo dopisa i razgovora operater je ustrajao na svojem stajalištu prema kojemu Zakon o zaštiti osobnih podataka zabranjuje unos JMBG-a u račune ‘osim za porezne potrebe obrtnika kojima je MBG porezni broj, zato jer je to tajni broj, odnosno podatak’. Uzalud (kao da uopće ne postoje) prilagajanje poreznih rješenja iz kojih se sve lijepo može vidjeti, uzalud primjeri mnogih drugih koji uredno izdaju svoje R-1 i R-2 račune i tako stvaraju uvjete da porezne vlasti, ako to smatraju osnovanim, dopuste uporabu pretporeza ili pak to odbiju, uzalud golem trud u dokazivanju svojeg prava i toga da i samostalne djelatnosti imaju to pravo kao i obrtnici, uzalud upozorenje da će se ugovor o pretplati raskinuti na štetu operatera ako se zahtjevu ne udovolji (što se na kraju dogodilo). Operater se izrijekom pozvao na taj zakon, istina, bez ikakva pozivanja na bilo koji zakonski članak, čak i bez pozivanja na to je li riječ o promjeni zakona ili pak osnovnom tekstu. S obzirom na to da je Zakon o zaštiti osobnih podataka u 2008. doživio promjene (a operater je potkraj te godine počeo izostavljati JMBG s računa), bilo bi logično tu tražiti za preku, pa smo tako i učinili, ali bez ikakva uspjeha. Isto je rezultat i nakon pretrage osnovnog teksta tog zakona.

Zakon, potpuno sigurno, ne štiti pretplatnika od njega samoga, nego od neovlaštenih uporabe, odnosno zloporabe, osobnih podataka, pa tako i JMBG-a. Zato je više nego očito da je osnovan raskid na štetu operatera koji je pogrešno protumačio Zakon, ali i na štetu pretplatnika koji je tako izgubio pravo na pretporez. Inače, naše istraživanje pokazalo je da ne samo da pretplatnik sad uredno dobiva račune kod novog operatera sa svim potrebnim podacima za korištenje pretporeza nego da nitko drugi ne pravi problem s unosom JMBG-a. U jednom je slučaju na benzinskoj postaji dobiven R-1 na ime maloljetnika, ali od toga nitko ne može imati i nije imao nikakve štete jer maloljetnik se ne bavi nikakvom djelatnošću, pa i ne može koristiti pretporez.

U toj je stvari jedno problem u odnosu pretplatnika i operatera, a drugo tko je unutar operatera dao pogrešan pravni savjet jer je taj u velikoj opasnosti da na kraju snosi svu moguću štetu. Dođe li do sudskog postupka, ona može biti prilično velika. Sljedeći je problem, i najveći, što je zakon po tko zna koji put loše i nepotpuno napisan, pa se svatko njime koristi kako mu se svidi.